Blagdan
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem.
( Evanđelje po Luki - Lk 2,41 )
| Blagdan | ||
| Hebrejski | חַג | chag (khag) |
| Grčki | αργία | argía |
| Latinski | feriatum | |
- 107 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- 29 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 28 puta u evanđeljima
- najviše se spominje u Evanđelju po Ivanu : 18 puta
| SZ | Petoknjižje | 36 |
| Povjesne knjige | 45 | |
| Mudrosne knjige | 3 | |
| Proroci | 23 | |
| NZ | Evanđelja | 28 |
| Poslanice | 1 | |
| Ukupno : | 136 |
SAŽETAK - blagdani spomenuti u Bibliji
| Kratice | Blagdani | Stavke | Kratki opis |
| BB | Blagdan berbe | 2 | Slavi se na jesen, nakon berbe jesenskih plodova -zove se i Blagdan Sjenica |
| BBK | Blagdan beskvasnih kruhova | 19 | Blagdan vezan uz Pashu - slavi se odmah iza Pashe. Prvo vezan uz prvine žetve, kasnije uz izlazak iz Egipta (kada se zbog žurnog izlaska kruh nije stigao ukvasati) |
| BPH | Blagdan posvete hrama | 6 | Ustanovljen u vrijeme Salomona ( Kovčeg saveza unešen u svetište) , slavio se 7 dana. Postoje razlike u opisu blagdana između Pnz 16,13-15 i 1 Kr 8,65-66 s jedne strane i Lev 23,33-43 i Br 29,35-38 s druge strane. Kasnije u Isusovo vrijeme (Iv 10,22) slavi se ponovna posveta hrama nakon oskvrnuća Antioha Epifana 164.pne (1Mak 4,36+) |
| BS | Blagdan sedmicâ | 18 | Isprva blagdan prvina žetve, kasnije se slavio kao blagdan godišnjice sklapanja Saveza- 50 dana nakon izlaska iz Egipta |
| BSJ | Blagdan sjenica | 34 | Jedan od tri poljoprivredna blagdana-za vrijeme berbe podizane su sjenice od lišća. Kasnije su sjenice podsjećale na logorovanje u pustinji (vidi Blagdan sjenica). Zove se i Sukot. |
| BŽ | Blagdan žetve | 2 | Vidi Blagdan sedmica |
| DP | Dan pomirenja | 1 | Slavio se deseti dan sedmog mjeseca uz post i prinošenje žrtva paljenica (Lev 23,26+) |
| NIK | Nikanor | 1 | Slavila se pobjeda Židova nad Nikanorom kod Adase 160. godine prije Krista. Slavljenje tog blagdana prestaje kasnije u judaizmu. |
| PASHA | Pasha | 25 | Najvažniji Židovski blagdan - oslobođenje iz egipatskog ropstva |
| PDSM | Prvi dan sedmog mjeseca ili Blagdan saziva | 2 | Dan potpunog odmora , žrtve paljenice u čast Jahvi (Br 29,1 Pnz 23,23) |
| PUR | Blagdan Purim | 4 | Trinaestog dana 12. mjeseca , mjeseca Adara , zahvaljujući Esteri Židovi spašeni od pogroma kojim im je prijetio Haman , dostojanstvenik kralja Ahasvera |
| RASKOL | Blagdan u Sjevernom kraljevstvu | 2 | Nakon političkog i vjerskog raskola, Jeroboam podiže hramove na uzvišicama i ustanovljuje blagdane po uzoru na blagdane u Judeji |
| SUB | Svetkovanje subote i mlađaka | 4 | Dan potpunog odmora , dan svetog zbora |
| OP | Općenito o blagdanima | 42 | Općenito o blagdanima |
| POGANI | Poganski blagdan | 1 | Za vrijeme vladavine Antioha Epifana Židovi prisiljeni slaviti poganski blagdan posvećen Dionizu |
| 163 |
PREGLED PO ČITANJIMA
OSTALA LITERATURA :
BLAGDAN
Blagdan je u svim religijama bitan element bogoštovlja. Za blagdan u Bibliji karakteristična je njegova veza
sa svetom povješću: on uspostavlja dodir sa Bogom koji neprestano djeluje za svoje izabranike.
Stari zavjet
I.Postanak židovskih blagdana
Ponavljanje mjesečevih ciklusa određivalo je izraelski mjesec i bilo je povod blagdanima. : uštap (Ps 81,4), mlađak (1 Sam 20,5;
2 Kr 4,23; Am 8,5), pa šabbat kojim se završavao tjedan (Izl 20,8-11). Sa sunčevim ciklusom bila je vezana Nova godina, koja
je isprva bila povezana s blagdanom ubiranja plodova u jesen (Izl 23,16), zatim s Pashom u proljeće ((Izl 12,2); iz tog bogoslužja potekli
su neki obredi Dana pomirenja (usp.Lev 16).
Osim ritma nebeskih tijela, i svakidašnji život Izraelaca je potaknuo nastana blagdana. U vrijeme Pashe , proljetnog blagdana pastira,
zbivalo se prinošenje prvina od stada; obrađivanje zemlje potaknulo je nastana tri velikih godišnjih blagdana: Blagdan beskvasnog kruha
u proljeće, Blagdan žetve ili sedmica u ljeto, Blagdan sabiranja plodova ili berbe u jesen (Izl 2,14-17; 34,18.22).
Ponovljeni zakon spaja Pashu sa Blagdanom beskvasnih kruhova, a Blagdan sabiranja plodova postaje Blagdan sjenica (Pnz 16,1-17). Poslije
izgnanstva javljaju se neki drugi blagdani : blagdan Purim (Est 9,26), blagdan posvete Hrama i Dan Nikanora (1 Mak 4,52-59; 2 Mak 10,5..).
II. Smisao židovskih blagdana
Kao zahvalno sjećanje, Izrael slavi svog Stvoritelja iz raznih razloga. Spomen na Stvoritelja slavi se svake subote (Izl 20,11);oslobođenje iz
Egipta slavi se u Pashi (Pnz 5,12-15); Blagdan sjenica doziva u sjećanje prelazak pustinje i vrijeme zaruka s Jahvom (Lev 23,41; usp Jr 2,2),
kasniji judaizam povezuje Blagdan sjenica sa dobivanjem Zakona na Sinaju. Tako su nekoć samo poljodjelski blagdani postali blagdanima
sjećanja : u molitvi Izraelaca koji prinose svoje prvine uzdiže se zahvala za darove zemlje i za velika djela prošlosti (Pnu 26,5-10).
Ali radost slavljenja blagdan je istinski ugodna Bogu samo ako dolazi iz skrušenja i očišćena srca. Proroci neprestano opominju na manjkavost
slavljenja blagdana nečistim i nevjernim srcem:" Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše svečanosti (Am 3,21; Hoš 2,13...).
Novi zavjet
Isus je sigurno svetkovao sve blagdane svoga vremena, ali je već pokazivao da samo Njegova osoba i Njegovo djelo daje blagdanima puni smisao :
tako glede Blagdana sjenica (Iv 7,37) ili Posvećenja hrama (Iv 10,22-38). On je novi Savez zapečatio svojom krvlju u pashalnom okviru.
Ovom novom i konačnom Pashom Isus je ispunio molitvu na Blagdan pomirenja, jer Njegova krv otvara pristup istinskom svetištu (Heb 10,19)
i velikom blagdanskom skupu nebeskog Jeruzalema (Heb 12,22). Odsad se pravi blagdan svetkuje na nebu. S palmama u ruci, kao na Blagdan sjenica (Otk 7,9)
mnoštvo izabranika otkupljenih krvlju vazmenog Janjeta (Otk 5,8-14) pjeva uvijek novu pjesmu u slavu Janjeta i Njegova Oca. Blagdan Pashe
postao je vječnim blagdanom neba.
Crkva svoje svetkovanje blagdana usredotočuje u prvom redu na vazmeni misterij , kojega se spomen slavi u euharistiji na kojoj se zajednica
okuplja nedjeljom , na Dan uskrsnuća Gospodinova (Dj 20,7; 1 Kor 16,2...)
Iz spisa M.Babić, Redovito i izvanredno, 2013.:
Jedna od važnijih danosti čitave povijesti
religija obilježena je preobrazbom
hebrejskih blagdana od prirodnih u
uspomenu povijesnih događaja što je
istovremeno i očitovanje Božje moći
i njegova djelovanja.
Kad je stara proslava lunarnog blagdana
proljeća zamijenjena slavljenjem
spasonosnog Božjeg zahvata u izlasku
iz Egipta, započelo je nešto sasvim novo.
Gerard van der Leeuw, prezbiter, filozof (1890.-1950.)
Iz spisa M.Babić, Redovito i izvanredno, 2013.:
Blagdani i njihovo svetkovanje
stari su koliko i čovječanstvo.
Tragajući za filozofskim pojmom blagdana,
Pieper dolazi do sljedeće definicije:
“Proslaviti blagdan znači s posebnom
nakanom i motivom i na nesvakidašnji
način izraziti prihvaćanje svijeta
koji se dovršava stalno i svakodnevno.”
Blagdani se razlikuju prema životnim
prilikama i načinima odvijanja,
ali se uvijek radi o obilježavanju i
obnovi događaja koji su dostojni
objekt spominjanja i zahvale.
Gerard van der Leeuw, prezbiter, filozof (1890.-1950.)
Iz spisa Mudrost liturgije, 2010.:
Blagdani postoje da bismo izišli iz svakodnevice.
Točnije, blagdani navješćuju ono što
naša svakodnevica može postati u doticaju
sa životom Isusovim, Marijinim,
sa životom apostola i svetaca.
Blagdani se predlažu našem življenju
kako bi nas odveli daleko.
Samo je na nama da na njih pristanemo
i da im se prepustimo.
Paul De Clerck, prezbiter, spisatelj (1939.-2025.)
NASLOV II.
SVETA VREMENA
Kan. 1244 - § 1. Samo vrhovna crkvena vlast ima pravo uvoditi,
prenositi i ukidati blagdane i pokorničke dane koji su zajednički općoj
Crkvi, uz obdržavanje propisa kan. 1246, § 2.
§ 2. Dijecezanski biskupi mogu za svoje biskupije ili mjesta odrediti
posebne blagdane ili pokorničke dane, ali samo u pojedinačnom slučaju.
Kan. 1245 - Poštujući pravo dijecezanskih biskupa, o kojemu se govori u kan. 87, župnik može zbog opravdanog razloga i prema propisima dijecezanskog biskupa u pojedinačnim slučajevima dati oprost od
obveze obdržavanja blagdana ili pokorničkih dana ili je zamijeniti
drugim pobožnim djelima; to isto može i poglavar redovničke ustanove
ili družbe apostolskoga života, ako su kleričke papinskoga prava, za
svoje podložnike i druge koji danonoćno borave u kući.
POGLAVLJE I.
BLAGDANI
Kan. 1246 - § 1. Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi
vazmeno otajstvo, treba da se u općoj Crkvi obdržava kao prvotni zapovijedani blagdan.
Isto tako moraju se obdržavati blagdani Rođenja
Gospodina našega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzašašća i Presvetog
Tijela i Krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrešnog
začeća i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konačno Svih svetih.
§ 2. Biskupska konferencija ipak može, pošto prije dobije odobrenje
Apostolske Stolice, neke od zapovijedanih blagdana ukinuti ili prenijeti
na nedjelju.
Kan. 1247 - Nedjeljom i drugim zapovijedanim blagdanima vjernici
su obvezni sudjelovati u misi; osim toga, neka se uzdrže od onih
radova i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu, radost vlastitu
danu Gospodnjem ili potreban odmor duše i tijela.
Kan. 1248 - § 1. Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko
ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god
se ona slavi po katoličkom obredu.
§ 2. Ako nema posvećenog službenika ili ako zbog drugoga važnog
razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se
preporučuje vjernicima da sudjeluju u službi Riječi, ako se ona prema
propisima dijecezanskog biskupa slavi u župnoj crkvi ili na drugom
svetom mjestu, ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u
obitelji ili, prema prigodi, u obiteljskim skupinama.
BLAGDANI
Kan. 1246 - § 1. Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno otajstvo, treba da se u općoj Crkvi obdržava kao prvotni zapovijedani blagdan. Isto tako moraju se obdržavati blagdani Rođenja Gospodina našega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzašašća i Presvetog Tijela i Krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrešnog začeća i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konačno Svih svetih.
§ 2. Biskupska konferencija ipak može, pošto prije dobije odobrenje Apostolske Stolice, neke od zapovijedanih blagdana ukinuti ili prenijeti na nedjelju.
Kan. 1247 - Nedjeljom i drugim zapovijedanim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi; osim toga, neka se uzdrže od onih radova i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjem ili potreban odmor duše i tijela.
Kan. 1248 - § 1. Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu.
§ 2. Ako nema posvećenog službenika ili ako zbog drugoga važnog razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporučuje vjernicima da sudjeluju u službi Riječi, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u župnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu, ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u obiteljskim skupinama.
583 Isus, kao i proroci prije njega, iskazivao je Hramu i Jeruzalemu najdublje poštovanje. Ondje je bio prikazan od Josipa i Marije četrdeset dana po svom rođenju. U dobi od dvanaest godina, odlučuje ostati u Hramu da bi svoje roditelje podsjetio da je njemu biti u onome što je Oca njegova. On je onamo uzlazio svake godine barem za Pashu u vrijeme svoga skrovitog života;
i samo njegovo javno djelovanje odvijalo se uz njegova hodočašća u Jeruzalem za velike židovske blagdane.
1164 Još od Mojsijeva zakona, Božji narod je počevši od Pashe znao za blagdane u određene dane, da bi obnovio spomen na veličanstvena djela Boga Spasitelja, da bi mu zahvalio, da bi spomen na njih ovjekovječio i nove generacije poučio da s njima usklade ponašanje života.
U vremenu Crkve, koje teče od Kristove Pashe, jednom zauvijek već ostvarene, do njezina dovršenja u Bozjem kraljevstvu, liturgija koja se slavi u određene dane sva je prožeta novinom Kristova otajstva.
1169 Zato Vazam nije jednostavno jedan blagdan medju ostalima: to je "Blagdan nad blagdanima", "Svetkovina nad svetkovinama", kao što je euharistija Sakrament nad sakramentima (Veliki sakrament).
Sveti Atanazije naziva ga "Velikom nedjeljom",kao sto se Sveti tjedan na Istoku naziva Veliki tjedan. Otajstvo uskrsnuća, kojim je Krist uništio smrt, svojom moćnom snagom prožima naše staro vrijeme, dok mu sve ne bude podloženo.
2042 Prva zapovijed ("Sudjeluj u svetoj misi u dan Gospodnji i u druge zapovjedne blagdane!") zahtijeva od vjernika da sudjeluju u euharistijskom slavlju na kojem se sabire kršćanska zajednica u dan spomena na Gospodinovo uskrsnuće.
Druga zapovijed ("Najmanje jednom godišnje ispovjedi svoje grijehe!") jamči pripravu na Euharistiju po primanju sakramenta pomirenja koji produžuje krsno djelo obraćenja i oproštenja.
Treća zapovijed ("Smjerno primaj svog Stvoritelja bar o Vazmu") jamči minumum s obzirom na primanje Gospodinova Tijela i Krvi u vezi s vazmenim blagdanima, koji su vrelo i središte kršćanskog bogoslužja.
2174 Isus je uskrsnuo od mrtvih "prvi dan u tjednu" (Mt 28,1; Mk 16,2; Lk 24,1; Iv 20,1).
Kao dan Kristova uskrsnuca, "prvi dan", doziva u pamet prvo stvaranje, a kao "osmi dan", koji slijedi po suboti, oznacuje novo stvaranje, zapoceto Kristovim uskrsnucem.
Za kršćane je postao prvi među svim danima, blagdan nad blagdanima, dan Gospodnji ("he Kyriake heméra", "dies dominica"), nedjelja: Sastajemo se u dan sunca jer je to prvi dan kada je Bog, promijenivši tamu i tvar, stvorio svijet. U isti je dan Isus Krist, naš Spasitelj, ustao od mrtvih.
2177 Nedjeljno slavlje Dana i Euharistije Gospodnje u središtu je života Crkve. "Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno otajstvo, treba da se u općoj Crkvi obdražva kao prvobitan zapovjedni blagdan".
Isto tako treba da se obdržavaju blagdani Rođenja Gospodina našega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzašašća i Presvetog tijela i krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrešnoga začeća i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konačno Svih svetih.
2192 "Nedjelja (...) treba da se u općoj Crkvi obdržava kao prvotni zapovjedni blagdan". "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi".
2193 "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima (...) neka se vjernici uzdrže od onih radova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjemu ili potreban odmor duše i tijela".
Iz DOGMATSKE KONSTITUCIJE »LUMEN GENTIUM« - Svjetlo naroda
LITURGIJSKA GODINA
Prisutnost Kristovih otajstava
102. Bogu odana Majka Crkva smatra svojom zadaćom da u određene dane kroz godinu spasonosno djelo svoga
božanskog Zaručnika
slavi svetim spominjanjem. Svake sedmice, u dan što ga je nazvala
Gospodnjim, ona slavi spomen Gospodnjeg uskrsnuća, koje uz to,
zajedno s njegovom blaženom mukom, svetkuje i jednom u godini
najvećim blagdanom Uskrsa.
Tijekom pak godine Crkva razvija ćitavo Kristovo otajstvo od
utjelovljenja i rođenja do uzašašća, do duhovskog dana i očekivanja
blažene nade i dolaska Gospodnjeg.
Slaveći tako otajstva otkupljenja, otvara vjernicima bogatstvo kreposti i zasluga svojega Gospodina,
da se tako ta otajstva na neki način
u svako doba ponazočuju, kako bi vjernici mogli doći s njima u dodir
i napuniti se milošću spasenja.
Dan Gospodnji ili nedjelja
106. Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji
se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema
apostolskoj predaji koja potječe od samog dana uskrsnuća Kristova.
Tog su se dana vjernici dužni sastati zajedno, da slušaju Božju riječ
i da sudjelujući kod euharistije obave spomen-čin muke, uskrsnuća
i proslave Gospodina Isusa te da zahvaljuju Bogu koji ih »uskrsnućem
Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za živu nadu« (1 Pt 1, 3). Stoga
je nedjelja prvotan blagdan koji se ima predlagati i uporno preporučivati vjerničkoj pobožnosti, da bude
i dan radosti i počinka od posla.
Neka joj se druga slavlja, osim doista najznačajnijih, ne pretpostavljaju, jer je ona temelj i jezgra čitave
liturgijske godine.
Vazmeno otajstvo tijelom odijeljene jedinstvom vjere zbližuje
Doista je sjajno, braćo moja, od jednoga blagdana dospjeti do drugog, s jedne molitve prijeći na drugu
i napokon s jedne svečanosti drugoj. Tu je naime to vrijeme koje nam donosi novi početak, to jest upoznavanje
blažene Pashe kad je Gospodin bio žrtvovan. Mi se stvarno hranimo kao hranom života i dušu svoju neprestano
naslađujemo cijenjenom njegovom krvi koja je kao neki izvor. Uza sve to uvijek smo žedni i stalno izgaramo
od želje. On je uz one koji su žedni i iz svoje dobrohotnosti na blagdanski dan potiče one kojima je nutrina
žedna već prema riječi našeg Spasitelja: Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije.
Ne samo da jedino tada, kad netko pristupi, ugasuje žeđ, već kad god netko zatraži, rado mu je udovoljeno
da dođe do Gospodina. Milost blagdana podnipošto nije "vezana uz jedno vrijeme, niti njena sjajna zraka
poznaje zalaska, već je stalno spremna da rasvijetli pamet onih koji to žele. Ona pak jača trajnom krepošću
prema onima što posjeduju prosvijetljenu pamet i danju i noću prianjaju uz božanske spise poput onog čovjeka
koji je naizvan blaženim i za koga je napisano u psalmu: Blažen čovjek koji ne odlazi na savjetovanje
bezbožnih i ne stoji na putu grešnika i ne sjeda na klupu pogubnih već je volja njegova u zakonu Gospodnjem
te danju i noću razmišlja o zakonu njegovu.
Onaj dakle Bog, dragi moji, koji je za nas na početku ustanovio ovaj blagdan, dopušta da se svake godine
obavlja. Isti koji Sina svoga predade u smrt radi našega spasenja, iz istog razloga dariva sveti blagdan
koji je ubilježen u tok godine. Taj blagdan s nama ravna preko jada koji nas stižu u ovome svijetu.
Sada nam po ovome blagdanu Bog podjeljuje radost što sprijateljuje zbog spasenja.
Privodi nas u jedan skup, sve posvuda duhovno povezuje, dopušta nam da se skupno molimo i iskazujemo
zajedničke zahvale kako je za blagdan i potrebno. Evo čuda njegove dobrote: on udaljene sabire na ovaj
blagdan i one koji su možda tijelom udaljeni, približuje jedinstvom vjere.
Časoslov, služba čitanja, IV. korizmeni tjedan - petak
Skori blagdan Gospodnji slavimo djelima, a ne riječima
Blizu nam je ona Riječ, koja je zapravo naša sva, mislim naime na Gospodina našega Isusa Krista, koji nam je
obećao da će neprestano ostati s nama. Zato nam i dovikuje. Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.
Kao što je on naš pastir, veliki svećenik, put i vrata i ujedno naše sve, tako nam se on pokazao kao blagdan
i svetkovina po Apostolovoj riječi: Vazam je naš žrtvovani Krist, koga smo očekivali.
A to se slaže s molitvom psalmiste: Radosti moja, izbavi me od onih koji me opkoljavaju.
A upravo je radosno klicanje i prava je svetkovina suzbijanje zla. A da bi svaki kršćanin do toga došao,
mora se ispravno vladati i mirno i sa strahopoštovanjem o tome razmišljati.
Sveci su se kroz čitav život veselili kao da je blagdan. Tako je, na primjer, blaženi David, ne jednom,
nego sedam puta po noći ustajao da bi se Bogu pomolio. A drugi, onaj orijaš Mojisije, veličao je Boga
pohvalnim pjesmama i hvalio ga i slavio zbog pobjede nad faraonom i nad onima što su njegov narod radom tlačili.
A neki su, kao veliki Samuel i sveti Ilija, s najvećim veseljem obavljali svete obrede. Oni su se slobodno
odlučili za svet život i sada na nebu svetkuju blagdan veseleći se zbog svoga nekadašnjega napornog
života na zemlji. Sada jasno vide razliku između nekadašnje slike i stvarnosti koju proživljuju.
A kojim ćemo putem mi sad krenuti u svetkovanju blagdana? Tko će nas voditi pri svetkovanju blagdana koji
nam se približuje? Nikoga drugoga nemamo, dragi moji, nego Gospodina našega Isusa Krista. A u tom se i vi
sa mnom slažete. On je rekao: Ja sam Put. A sveti Ivan veli: On oduzima grijehe svijeta, tj. on
čisti naše duše, kako na jednom mjestu govori prorok Jeremija: Stanite na putove i vidite i pogledajte
koji je pravi put, i na njemu ćete popraviti svoj život.
Nekoć su jareća krv i juničin pepeo posuti po grešnim ljudima čistili samo tijelo, a sada milost
Božje Riječi obilno čisti svakoga. Ako je budemo slijedili, moći ćemo već ovdje onaj vječni blagdan
promatrati kao da smo u predvorju nebeskog Jeruzalema. Slijedeći Spasitelja kao vođu blaženi su apostoli,
i tada bili, a i sada su, učitelji te milosti. Oni su govorili: Evo mi smo sve ostavili i pošli za tobom.
To se zna, mi slijedimo Gospodina. Ispunimo Gospodnji blagdan djelima, a ne riječima.
Časoslov, služba čitanja, V. korizmena nedjelja
ŽIDOVSKI KALENDAR
Židovski se kalendar temelji na lunarnim ciklusima i to na sinodički period – vrijeme
za koje Mjesec ponovno dolazi u istu fazu (naziva se još i lunacija ili lunarni mjesec).
Dakle, ne misli na siderički mjesec, odnosno vrijeme koje je potrebno da se Mjesec obrne oko Zemlje.
Sinodički mjesec nešto je dulji od sideričkog te traje otprilike 29 i pol dana, točnije 29,53 dana u odnosu na
27 dana i gotovo 8 sati koliko mu treba za krug oko našeg planeta.
Mjesec u židovskom kalendaru počinje pojavom mladog mjeseca. Dan počinje uvečer dolaskom noći i
pojavom tri srednje velike zvijezde, a također i završava pojavom tri zvijezde
sljedeće noći (cet kohavim), prema stihu iz Tore: ,,Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.“(Post 1,5).
S obzirom na to da se kalendarski mjesec mora sastojati od cijelih dana, on ponekad traje 29, a ponekad 30
dana – mjeseci u trajanju od 29 dana poznati su kao haser (kratki, odnosno „manjkavi“),
a oni koji traju 30 dana nazivaju se malei, odnosno „puni“.
Za Židove je važno točno znati koliko traje kalendarski mjesec jer su blagdani
u Tori određeni prema danima u mjesecu.
Prvi dan svakog mjeseca kao i trideseti dan malei mjeseca naziva se Roš Hodeš (u doslovnom prijevodu
„glava mjeseca“) te ima status polublagdana.
Židovska prijestupna godina specifična je u odnosu na prijestupne godine u solarnom kalendaru.
S obzirom na to da blagdan Pesah mora uvijek pasti u proljeće, talmudski rabini uvode pojam prijestupne godine,
odnosno u ciklus od 19 godina, u kojem se svake treće, šeste, osme, jedanaeste, četrnaeste,
sedamnaeste i devetnaeste godine dodaje jedan dodatni mjesec od 30 dana i naziva se
adar šeni (drugi adar) ili veadar.
Prijestupne godine dakle imaju 13 mjeseci umjesto uobičajenih 12 kako bi Židovska godina
ostala usklađena s godišnjim (solarnim) dobima.
Naime, 12 lunarnih mjeseci čini 354 dana, što je otprilike 11 dana kraće od 365,25 dana
u solarnom godišnjem ciklusu.
Mjesecom nisanom, dakle u proljeće, počinje židovska liturgijska (sinagogalna) godina, dok opća
židovska godina počinje prvim tišrijem (najčešće u rujnu), sedmim mjesecom židovskog kalendara,
kada je po židovskoj tradiciji stvoren svijet, odnosno Adam, prvi čovjek.
| RB | Naziv mjeseca | Broj dana mjeseca | Razdoblje | Židovski blagdani |
| 1 | Nisan | 30 | ožujak-travanj | Pesah |
| 2 | Ijar | 29 | travanj-svibanj | Lag BaOmer |
| 3 | Sivan | 30 | svibanj-lipanj | Šavuot |
| 4 | Tamuz | 29 | lipanj-srpanj | |
| 5 | Menahem Av | 30 | srpanj-kolovoz | Tiša BeAv |
| 6 | Elul | 29 | kolovoz–rujan | |
| 7 | Tišri | 30 | rujan-listopad | Roš Hašana, Jom Kipur, Sukot, Šmini Aceret i Simhat Tora |
| 8 | Marhešvan (Hešvan) | 29 ili 30 | listopad-studeni | |
| 9 | Kislev | 29 ili 30 | studeni-prosinac | Hanuka |
| 10 | Tevet | 29 | prosinac-siječanj | |
| 11 | Ševat | 30 | siječanj-veljača | Tu BiŠvat |
| 12 | Adar | 29 ili 30 | veljača-ožujak | Purim |
ŽIDOVSKI BLAGDANI
Hodočasni blagdani
Pesah
Pesah (grč. pasha, aram. pasha', hebr. pesa'h, hrv. "proći mimo") je nedvojbeno povijesno najvažniji židovski blagdan. Na Pesah su Židovi izašli iz ropstva na slobodu.
Na taj dan Židovi su zapravo postali narod, a Pesah je prvi blagdan kojeg su slavili.
Naziv dolazi od događaja kada je anđeo ubijao prvorođence Egipćana, a židovske je domove, koji su bili označeni janjetovom krvlju na dovratniku,
zaobilazio.
Blagdan je u načinu slavljenja pun simbola koji Židove podsjećaju na te događaje. Kroz svih osam
dana Pesaha ne smiju jesti ništa ,, hamec “ ( kvasno ), jer su Izraelci u brzini izašli iz ropstva,
te nisu uspjeli spremiti kruh kao inače. Zato iz svojih kuća moraju ukloniti sve kvasno, sav hamec.
Umjesto kruha jede se maco (maces).
Prve dvije večeri Pesaha radi se Seder, svečanu večeru u kojoj se stvari rade po određenom redoslijedu
i čita se Hagada, tekst s tumačenjima talmuskih rabina o pojedinim biblijskim rečenicama koje govore
o ropstvu u Egiptu ( Micraim ) i o oslobođenju. Svaka hrana na Seder tanjuru simbolizira neki
element priče o Izlasku. Tijekom večere jede se bilje umočenu u slanu vodu, gorko bilje kao uspomenu
na gorčinu ropstva, haroset, smjesu sličnu glini kao spomen na težak ropski rad u Egiptu.
Tijekom Sedera piju se četiri čaše vina zbog četiri nivoa slobode. Uz četiri čaše vina svi
su obavezni to večer jesti macot i gorko bilje.
Pesah u Izraelu traje sedam dana, od 15. do 21. nisana.
Prvi i posljednji dan su blagdanski dani (jom tov), a između njih je pet polublagdanskih dana (hol hamoed).
U dijaspori blagdan traje osam dana, do 22. nisana; prva dva i posljednja dva dana
su blagdanski, zbog dodatnoga dana koji se blagdanima dodaje u dijaspori, a između njih su četiri
polublagdanska dana.
S vremenom će se s Pashom čvrsto povezati još jedan blagdan, prvotno različit od nje,
ali blizak joj zbog svoga proljetnog datuma: to je Blagdan beskvasnih kruhova.
Pasha se svetkuje 14. u mjesecu,
a Blagdan beskvasnih kruhova ustaljuje se najzad u vremenu od 15. do 21.
Ti beskvasni kruhovi idu uz prinos prvina od žetve.
Izbacivanje staroga kvasca jest obred čistoće i svakogodišnje obnove....
Više o slavljenju blagdana --->Pasha .
Šavuot
Hag HaŠavuot ili Praznik sedmica događa se sedam tjedana nakon Pesaha. Pedeseti dan je Šavuot.
Praznik slavi Davanje Tore (Matan Tora) na brdu Sinaj, odnosno sklapanje Saveza između Boga
i židovskog naroda. Ovo je jedan od najvažnijih praznika za Židove, jer Židovi drže da je davanje
Tore najveći i najvažniji moment ne samo židovske, nego i svjetske povijesti. U Izraelu traje jedan,
a izvan Izraela dva dana. Za oba dana vrijede ista pravila kao za Šabat, osim što je dozvoljeno kuhanje.
Šavuot je drugi od tri hodočasnički blagdana kada su svi Izraelci morali doći u Hram u Jeruzalem.
Uoči Šavouta (Erev Šavuot) pale se dvije svijeće. Nakon večernje molitve nad čašom crnog vina posvećuju
praznik i uživaju u Šavuotnoj večeri. Običaj za Šavuot je da se jedu mliječna jela.
Također mnogi Židovi imaju običaj ostati budni čitavu noć i provesti je u učenju da bi ujutro na
sam dan Šavuota jutarnju molitvu počeli izlaskom sunca. U sinagogi uz posebne Šavuotne molitve,
govore se 10 zapovijedi i čita se Knjigu o Ruit (Sefer Rut), kao ultimativnom konvertitu na Judaizam.
Radnja knjige se odvija tijekom vremena žetve pšenice, koja u Izraelu pada u vrijeme Šavuota.
Praznik Šavouta je poznat pod nekoliko raznih imena. Tora ga naziva Hag HaŠavuot (Praznik sedmica),
Hag HaKacir (Praznik žetve) i Jom HaBikurim (Dan prvih plodova), a u Talmudu je poznat i pod
imenom Aseret (Završetak), jer rabini drže da je to pravi završetak Pesaha.
Pozdrav za Šavout
je Hag Šavuot Sameah (Sretan hodočasni blagdan Šavuot) ili kraće Hag Sameah.
Sukot
Sukot (Hag HaSukot) ili Praznik sjenica slavi se 15.tišrija (rujan ili listopad), pet dana poslije Jom Kipura
i traje sedam dana u Izraelu, a osam izvan Izraela. Ovim praznikom Židovi se podsjećaju na pretke koji su
nakon Izlaska iz Egipta 40 godina proveli lutajući divljinom (pustinjom) i boraveći u sjenicama.
To vrijeme Židovi komemoriraju praveći sjenice (kolibice) i boraveći u njima tijekom svih sedam (osam) dana praznika.
Sjenica se na hebrejskom kaže suka (množina sukot). Gradi se kao privremena struktura s krovom od
grana drveća kroz koje se vide nebo i zvijezde. Židovi u njima jedu i spavaju u cilju ponovnog
proživljavanja iskustava svojih predaka koji su tako živjeli.
Vrijeme Sukota je vrijeme kada se u sinagogi moli za kišu za sve narode svijeta. Tijekom čitanja Halela,
psalama kojima se veliča Bog, Židovi mašu s arba mimim (četiri vrste) u pravcu sve četiri strane svijeta.
Govore se i posebne molitve hašanot. Razni su običaji kako se to radi, ali pri tom svi imaju iste
četiri vrste (arba minim): granu palme (lulav), tri grančice mirte (hadasa), dvije grane vrbe (arava),
koje drže zajedno kao snop u jednoj ruci i jedan citrus (etrog), koji drže u drugoj.
Na Šabat se arba minim ne koriste.
Ovaj praznik je prvenstveno poznat pod imenom Hag HaSukot (Praznik sjenica), ali i kao Hag Asif (
Praznik sveukupnog skupljana ili završna berba), jer svaki od tri hodočasnička praznika ima i
svoju poljoprivrednu dimenziju. Rabini u Kidušu i molitvama ovo vrijeme godine nazivaju Zman Simhatenu
(Vrijeme naše radosti). Pozdrav za sve dane Sukota je Hag HaSukot Sameah (Sretah hodočasni blagdan Sukot)
ili skraćeno Hag Sameah (Sretan Blagdan).
Prva dva dana su praznici (U Izraelu samo prvi), i za njih vrijede ista pravila kao i za Šabat,
osim što je dozvoljeno kuhanje, dok su ostali dani polu praznici (Hol HaMoed). Na Šabat Hol Hamoed
u sinagogi se čita Knjiga propovjednikova (Kohelet).
Veliki blagdani
Roš Hašana
Roš Hašana (Nova godina) je dvodnevni blagdan koji označava početak židovske Nove godine,
ali i prvi od Deset dana pokajanja.
Židovski datum je 1.tišrija, prvi dan sedmog mjeseca
židovskog kalendara, i tog dana se mijenja kalendarska godina. Židovi broje godine od stvaranja
Adama, prvog čovjeka, dakle od početka čovječanstva i po tome su jedinstveni, jer sve druge
religije formiraju kalendar i počinju brojati godine od nekog događaja koji je važan samo njima.
Roš Hašana obično pada ili u rujnu ili u listopadu.
U Tori se ne spominje ime Roš Hašana, nego se taj dan naziva Jom Terua.
(Dan kada se čuje zvuk šofara (ovnov rog)). Rabinska literatura (Mišna) sadrži drugu poznatu
referencu na Roš Hašana kao Sudnji dan (Jom HaDin), jer se na taj dan odrađuje sudbina svijeta,
ljudskog roda i svakog čovjeka pojedinačno.
U traktatu Talmuda o Roš Hašana stoji da se na Roš Hašana
otvaraju tri knjige računa, u kojima su zabilježene sudbine zlih (rašaim), pravednika (cadikim) i onih u
sredini (benoni). Imena pravednika odmah se upisaju u Knjigu života i oni su zapečaćeni "da bi živjeli".
Onima u sredini imaju deset dana sve do Jom Kipura da razmisle, pokaju se i poprave svoju situaciju te
zasluže život, dok su zli "zauvijek izbrisani iz knjige živih".
Neki midraški opisi prikazuju Boga kako
sjedi na prijestolju, dok se knjige koje sadrže djela čitavog čovječanstva otvaraju za pregled i svaka
osoba prolazi ispred Njega radi ocjene njegovih djela.
Zato je ovo period godine kada se Židovi fokusiraju na svoj odnos s Bogom i preispituju svoje djelovanje
u protekloj, ali i o ono što žele u narednoj godini. Zapravo Božji sud nije fokusiran na prošla djela,
nego na našu namjere i planove u narednoj godini.
Cijeli mjesec elul, koji prethodi Roš Hašana, u židovskom životu je određen kao mjesec priprema
za sam dan Roš Hašana. Taj čitav mjesec je vrijeme osobne introspekcije i pokajanja.
Čitaju se posebne molitve, Selihot i Knjiga psalama, a šofar se puše na kraju jutarnje službe
svakog radnog dana, jer njegov zvuk bi trebao poslužiti kao poziv za osobno buđenje.
Uobičajeno se povećava davanje cedaka (milostinje). Ujedno se traži oprost od ljudi kojima
smo učinili nešto loše, uključujući i govorenje lošeg i ogovaranje (lašon hara).
Mnogi Židovi imaju običaj prvog dana popodne otići do neke prirodne vode koja teče i svoje grijehe simbolično baciti
u vodu. Taj se ritual naziva tašlih. Ako prvi dan Roš Hašane padne na Šabat, onda se tašlih radi drugog dana.
Jom Kipur
Jom Kipur (Dan pomirenja) ili Jom Hakipurim je najsvetiji dan godine u Židovstvu. Pada zadnjeg od deset
"Dana strahopoštovanja" (Jamim Norajim). Riječ "Jom" na hebrejskom znači "dan", a "kipur" znači
"pomirenje" i zato Jom Kipur na hrvatski obično prevodi kao "Dan pomirenja", iako bi doslovni
prijevod riječi "kipurim" prema Tori bio "ritualno očišćenje". Jom Kipur je židovski dan kajanja
zbog učinjenih pogrešaka i prema Bogu i prema ljudima, kao i prema sebi, te Dan očišćenja i
pročišćenja od njih.
Glavne teme Jom Kipura su pomirenje i pokajanje. Židovi tradicionalno obilježavaju ovaj sveti dan
cjelodnevnim (25 satnim) postom i intenzivnom molitvom., provodeći veći dio dana na Božjoj službi u
sinagogi. Zato Tora na Jom Kipur, kao i na Šabat zabranjuje svaki rad.
Većina Židova u sinagogi
nosi bijelu odjeću kao znak ritualne čistoće. Post za Jom Kipur je Tora zapovijed.
Broj pet je karakterističan za Jom Kipur. Zato za Jom Kipur postoji i pet posebnih zabrana:
1. zabranjeno jesti i piti
2. zabranjeno nošenje kožnih cipela
3. zabranjeno kupanje ili pranje
4. zabranjena upotreba parfema i losiona
5. zabranjeni bračni odnosi
Prema židovskoj tradiciji Bog na Roš Hašana upisuje sudbinu svake osobe za nadolazeću godinu
u Knjigu života i čeka do Jom Kipura da "zapečati presudu".
Iako ima priliku to učiniti tijekom cijele godine, Židovi tijekom deset Dana strahopoštovanja
(Jamim Norajim) se fokusiraju na promjenu svog ponašanja iz prethodne godine i traženje
oprosta za nepravde i svoja loša djela počinjena protiv Boga (bein Adam leMakom) i
protiv drugih ljudi (bein Adam lehavero). Vrhunac tih radnji se odvija tijekom
Božje službe u sinagogi čitanjem priznanja krivnje (vidui) kako javnih tako i osobnih.
Božja služba u sinagogi za Jom Kipur uključuje nekoliko jedinstvenih aspekata. Prvi je broj dnevnih službi.
Za razliku od običnog dana, koji ima tri službe:
večernju (ma'ariv), jutarnju (šahrit) i popodnevnu (minha); ili Šabata i hodočasnih blagdana
(Jom Tov), koji imaju četiri dnevne službe. Uz ove tri imaju još dodatnu službu (musaf) poslije jutarnje;
Jom Kipur ima pet službi. Na kraju danu, kao dio popodnevne (minha) imamo i završnu služba
(ne'ila), koja započinje malo prije zalaska sunca, kada će "vrata molitve" biti zatvorena.
Jom Kipur završava puhanjem u šofar (rog), što označava završetak posta i nadom da nam je oprošteno.
Drugi aspekt je da svaka od službi uključuje i čitanje javnih i osobnih priznanja za sva loša
učinjena djela. Služba za Jom Kipur sadrži i jedinstvenu molitvu posvećenu posebnom radu
Velikog svećenika (Kohen Gadol) u Hramu.
Također se čitaju posebne molitve selihot, kojima se ,,izvinjavamo“ Bogu za sve promašaje i
sve loše učinjeno. "Trinaest atributa milosrđa" (Šeloš esre midot harahamim), kojima Bog
upravlja svijetom su centralna tema selihot.
Tijkom popodnevne službe (minha) čita se Sefer Jona (Knjiga proroka Jone), koja govori o Božjoj
spremnosti da oprosti onima koji se pokaju.
Večernja služba (ma'ariv) na Erev Jom Kipur (uoči Jom Kipura) započinje s vjerojatno
najpoznatijom liturgijskom pjesmom u Židovstvu Kol Nidre ( Svi zavjeti ), tako
da se cijela večernja služba naziva Kol Nidre služba. To nije molitva, nego pravna
izjava izrečena na aramejskom kojom poništavamo sve osobne ili vjerske zavjete izrečene Bogu,
jer u Židovstvu izrečena riječ ima istu težinu kao i učinjeno djelo. Cilj započinjanja službe
za Jom Kipur započinje s izjavom Kol Nidre da bi se preventivno izbjeglo kršenje
zavjeta danih Bogu, kojih možda nismo ni svjesni, a koji se ne mogu održati.
Rabinski blagdani
Purim
Purim je blagdan kojim Židovi obilježavaju spašavanje židovskog naroda od Hamana, glavnog dužnosnika
kralja Ahasvera, koji je planirao pobiti sve Židove.
Događaji su opisani u Knjizi o Esteri (Megilat Ester), koja se nalazi u židovskoj Bibliji
(TaNaH), kao jedna od pet megilot (svitaka). Vjerojatno je napisana u 5.st.p.n.e.
Hamanove planove su osujetili Mordekaj i njegova nećakinja Estera, židovskog imena Hadasa, koja je postala
perzijska kraljica. Dan židovske pobjede i izbavljenja postao je dan gozbe i veselja, slanja poklona
jedan drugome, kao i darivanja siromašnih.
Prema hebrejskom kalendaru Purim se slavi svake godine 14.dana mjeseca adara, koji je zadnji mjesec
u židovskom kalendaru. To je prema Knjizi o Esteri dan poslije pobjede Židova nad svojim neprijateljima.
Ako je godina prijestupna tada se slavi u adaru II, jer prema tradiciji između Purima i Pesaha mora
biti 30 dana. U gradovima koji su u vrijeme Jošue bili opasani zaštitnim zidovima, Purim se
slavi 15.adara, jer su borbe glavnom gradu Šušanu trajale dan duže. To se zove Šušan Purim.
Danas se samo u Jeruzalemu i još nekoliko starih gradova slavi Purim 15.adara.
Židovi slave Purim na slijedeći način:
1. međusobno razmjenjuju darove u hrani i piću (mišloah manot)
2. darujući siromašne (matanot la'evjonim)
3. javno čitanje Knjige o Esteri (Megilat Ester),
Poznatog kao kriat Megila, obično u sinagogi uvečer i ujutro
4. jedući slavljenički obrok poznat kao Se'udat Purim
5. umećući dodatak Al Hanisim ("Za čuda“) u molitvu
Tijekom javnog čitanja Megilat Ester (Esterinog svitka) svaki put kada čitač (Bal Kore) izgovori
Hamanovo ime svi prisutni prave veliku buku sa željom da zauvijek izbrišu njegovo ime.
Hanuka
Hanuka je židovski blagdan kojim Židovi prvenstveno obilježavaju vojnu i ideološku pobjedu nad
sirijko-grčkim režimom i ponovnim oslobađanjem Jeruzalema posvećivanjem Drugog Hrama u 2st.
p.n.e., kada se prema rabinskoj predaji desilo ,,čudo ulja”.
Jednodnevna mjerica ulja je
gorjela osam dana, dok Kohanim (svećenici) nisu proizveli nove količine košer ulja.
Da bi obznanili to čudo (Pirsumei Nes), talmudski mudraci su u stojeću molitvu Amida
dodali dodatak Al hanisim (Na čudima..), a jutarnjoj molitvi ( šahritu ) dodali
poseban Halel ( psalme od 113 do 118).
Riječ Hanuka se s hebrejskog jezika obično prevodi kao ,,posvećenje”, u ovom slučaju posvećenje
Hrama. Postoji i izraz hanukat habait, koji se prevodimo kao posvećenje kuće. Ali korijen riječi
hanuka znači i poučavati, odgajati (hinuh). Zato su rabini u slučaju posvećivanja Hrama
( ili kuće ) izabrali riječ Hanuka, jer posvetiti židovski dom ili Hram, kao Božju kuću, na
hebrejskom znači djelovati da se uspostavi njihov jedinstveni značaj i ukazuje na njihovu trajnu
i jedinstvenu funkciju.
Hanuka se slavi osam dana od 25.kisleva do 3.teveta prema hebrejskom kalendaru, što se prema
gregorijanskom kalendaru može dogoditi u bilo koje vrijeme od kraja studenog do kraja prosinca.
Hanuka se slavi paljenjem jedne svijeće prve noći, dvije druge noći i tako dalje, sve dok osme konačno na Hanukiji
ne gore svih osam svijeća. U najtamnije doba godine svjetlo Hanuke donosi poruku nade potlačenima i potištenima, poruku
svjetla koje pobjeđuje tamu, poruku da čak i malo svjetla razgrće mnogo mraka. Blagdan Hanuka u
rabinskoj literaturi poznat je kao Blagdan svjetla (Hag Haurim).
Manji blagdani / postovi
Tu bi'švat
Tu Bi'Švat je židovski praznik koji se događa 15.dana židovskog mjeseca ševata. Naziva se još i
Roš Hašana La'ilanot (Nova godina drveća). U hebrejskom jeziku svako slovo ima svoju brojevnu
vrijednost, pa tako ime Tu Bi'Švat dolazi od hebrejskog datuma tog dana, slova tet i vav
imaju brojčanu vrijednost 9 i 6 i zajedno čine broj 15. Ime Tu Bi'Švat bi se moglo prevesti na
hebrejski kao petnaesti dan mjeseca ševata. Taj datum se može kazati i kao Hamiša Asar Bi'Švat.
Tu Bi'Švat se u Mišni u traktatu Roš Hašana u rabinskoj diskusiji pojavljuje kao jedna od židovske
četiri Nove godine. Prvi nisan je "nova godina za kraljeve i proslave". Pada u proljeće,
prije Pesaha, koji pada 15.nisana. Prvi elul pada u ljeto i to je "nova godina za plaćanje
desetine za goveda". Prvog tišrija, koji najčešće pada u ranu jesen je "nova godina za godine",
odnosno za izračun kalendara, sabaticala, jovela, orla, sadnje i za plačanje desetine za povrće.
Bet Šamai (Šamajeva akademija) je držala da je "nova godina drveća" prvog ševata, a Bet Hilel
(Hilelova akademija) da je petnaestog. Talmudski rabini presuđuju kao Bet Hilel, tako da je
15.ševat postao datum za izračunavanje početka poljoprivrednog ciklusa u svrhu biblijske desetine.
Tu Bi'Švat je dugo vremena bio samo fiskalni datum za određivanje poreza, ali je zadnjih nekoliko
stoljeća Židovi su mu dali dublju dimenziju te su ga pretvorili u manji blagdan. Razne grupe
su usvojile razne običaje, od kabalističke tradicije jedenja određenog voća praveći Tu Bi'Švat
seder, do modernijih pristupa sađenja drveća ....
Tiša be'av ( post 9.ava )
Ime Tiša Be'Av doslovno znači deveti (dan) mjeseca Ava. Kao sjećanje na rušenje prvog
(586.g.p.n.e. babilonski car Nabukodonozor osvaja Jeruzalem, razara 1.Hram i odvodi narod u babilonsko ropstvo) i drugog Hrama
u Jeruzalemu (70.g.n.e. rimska vojska pod vodstvom Tita osvaja Jeruzalem i uništava 2.Hram), Tiša Be'Av ima veliki značaj u kolektivnoj memoriji Židovskog naroda i kao takav,
ovaj dan je posvećen strogom, dvadesetpetsatnom postu.
Pet stvari je zabranjeno za Tiša Be'Av:
1. jesti i piti ( u slučaju bolesti ili bilo kakvih zdrastvenih problema zabrana ne vrijedi );
2. prati se i kupati se;
3. upotreba kozmetičkih stvari ( parfemi, dezodoransi, ulje za tijelo itd.);
4. nošenje kožnih cipela
5. seksualni odnosi
U znak žalosti iz sinagoge se uklanjaju svi ukrasi, uključujući parohet (zavjesa) ispred Ormara svetinje
(Aron HaKodeš), bima (oltar) se prekriva crnim prekrivačem, prigušuje se rasvjeta.
Kantor pjeva tužnim glasom, a ljudi sjede bosonogi na podu ili na niskim klupicama.
Nakon molitve čitaju se kinot (tužbalice) i Eha (Jeremijine tužbalice). Ljudi plaču i nariču.
Lag ba'omer
Trideset treći dan brojanja Omera (počevši od druge večeri Pesaha, do dana pred Šavuot prema Tora zapovijedi Židovi
broje svaku večer Omer), koji pada na 18. ijar je manji židovski praznik, koji slavi pobjedu
Bar Kohbe nad Rimljanima, kao i prestanak kuge koja je zavladala među učenicima rabina Akive u 2 st.p.n.e.
Tog dana se prekida žalost koja je uobičajena u vrijeme brojanja Omera.
U hebrejskom jeziku slova u alefbetu imaju i brojevnu vrijednost, tako se riječ lag sastoji od
slova lamed, čija je brojevna vrijednost 30 i gimel čija je brojevna vrijednost 3, što znači 33.
Prema Kabali rabin Šimon bar Johaj (Rašbi), kojeg kabalistička tradicija drži autorom najvažnije
knjige Kabale Zohara, je umro na taj dan i zato u Izraelu tisuće i tisuće vjernika dolazi u Meron,
blizu Safeda (Cvata) na njegov grob. Običaj je da se i uvečer uoči Lag Ba'Omera zbog njegove smrti
pale velike lomače.
Šemini Aceret i Simhat Tora
Šemini Aceret u slobodnom prijevodu sa hebrejskog jezika znači „okupljanje na osmi dan“. U pitanju je
osmi dan praznika Sukot, čiji se sam završetak poklapa sa praznikom Šemini Aceret.
U ovom smislu Šemini Aceret je u isto vrijeme i osmi dan Sukota, kao i zaseban praznik,
koji pada 22. Tišrija po židovskom kalendaru.
U Izraelu je Šemini Aceret istovremeno i praznik Simha Tora, dok je u ostalim zemljama
(u židovskoj dijaspori) Simha Tora sljedećeg dana, 23. Tišrija. Simha Tora znači „radost Tore“,
a ovaj dan je posvećen kompletiranju ciklusa čitanja dijelova Tore.
Naime, tokom godine svakog
Šabata u sinagogama se čita poseban dio Tore. Djelovi Tore (zvani parašot) se tako čitaju redom,
da bi se za godinu dana iščitala čitava Tora. Osim čitanja, običaj je da se tokom te nedjelje
kada se čita određeni dio Tore o njemu i razmišlja, te da se dati dio proučava, podučava i interpretira;
time se svake godine ponovo prolazi kroz čitavu Toru, podstičući svakoga na sazrijevanje putem
traženja i saznavanja novih interpretacija ovog fundamentalnog teksta židovske tradicije.
Stoga nije neobično da je završavanje ciklusa čitanja veliki događaj – obilježen čitavim jednim
praznikom kao što je Simha Tora. Toga dana se završava godišnji ciklus čitanja Tore, ali se odmah
na licu mjesta započinje i novi, kao pokaz da se znanje koje se crpi iz Tore ne završava
jednim njenim iščitavanjem, te da ona nema „kraj“ u klasičnom smislu.
Na Simha Tora u sinagogi je veselo – Tora se pronosi, često se sa njom pleše,
pjevaju se različite radosne pjesme, Tora i članovi zajednice se zasipaju bombonima, a
djeca vrlo živo učestvuju u čitavom događaju...
Prilgođeno sa stranica Židovske općine Zagreb i Židovske zajednice "Bet Israel"