Istina

Do smrti se bori za istinu, i Gospod će se boriti za te.  
( Knjiga Sirahova - Sir 4,28 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Dokumenti II.vatikanskog koncila
  2. Iz knjige Louisa Charliera
  3. Iz knjige "Zamak duše"
  4. Iz Govora svetoga Cezarija iz Ariesa, biskupa
  5. Iz knjižice Nasljeduj Krista
  6. Iz Poslanice Korinćanima svetoga Klementa I.
  7. Iz Govora svetog Augustina, biskupa
  8. Iz spisa Nicolasa Hermana - brata Lovre od uskrsnuća
REKAPITULACIJA:

Istina
Hebrejski אֶמֶת   emeth (eh'-meth)
Grčki Αλήθεια Alítheia
Latinski Veritas

Riječ ISTINA (uistinu, istinski, istiniti..) pojavljuje se 384 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 10 puta. Ukupno 394 puta.
 - 134 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 250 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 95 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Evanđelju po Ivanu : 60 puta

SZ Petoknjižje 5
Povjesne knjige 33
Mudrosne knjige 48
Proroci 48
NZ Evanđelja 95
Djela apostolska 6
Poslanice 139
Otkrivenje 10

Ukupno : 384

PREGLED PO ČITANJIMA

1 8Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. 9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: »Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 10Što si, dakle, na umu imao«, upita dalje Abimelek, »kad si tako radio?« 11Abraham uzvrati: »Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene. 12A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. 13A kad me Bog udaljio od doma očeva, rekoh joj: ‘Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni da sam ti brat.’« Knjiga Postanka - Post 20,12 A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me.
2 6Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Dođu tako i Josipova braća i poklone mu se licem do zemlje. 7Josip prepozna braću čim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: »Odakle dolazite?« Odgovore: »Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane.« 8Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali. 9Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reče im: »Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje.« 10Oni mu odgovore: »Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane. 11Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode.« 12On će im opet: »Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje.« 13Nato oni uzvrate: »Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestorica braće – sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlađi je sad s ocem, a jednoga više nema.« 14No Josip im dobaci: »Onako kako sam vam već rekao: vi ste uhode! 15Ovako ću vas iskušati: odavde, tako mi faraona, nećete izići ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo! 16Pošaljite jednoga između sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ću iskušati vaše riječi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inače, tako mi faraona, vi ste uhode!« 17Potom ih baci u zatvor na tri dana. Knjiga Postanka - Post 42,16 Pošaljite jednoga između sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ću iskušati vaše riječi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inače, tako mi faraona, vi ste uhode!«
3 13Ako u kojem tvome gradu što ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastaniš, čuješ gdje govore: 14‘Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujući: Hajde da služimo drugim bogovima!’ – kojih vi inače ne poznajete – 15tada dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota učinila u tvojoj sredini, 16onda posijeci oštrim mačem stanovništvo toga grada, izvrši nad njim kleto uništenje i nad svime što bude u njemu. 17Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruševina i neka se više nikada ne sazida. 18Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrđe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima 19ako ti budeš slušao glas Jahve, Boga svoga, držeći sve njegove zapovijedi koje ti danas naređujem i vršeći što je pravo u očima Jahve, Boga tvoga.« Ponovljeni zakon - Pnz 13,15 tada dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota učinila u tvojoj sredini, 
4 1Ne žrtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ružno pred Jahvom, Bogom tvojim. 2Ako se u tvojoj sredini – u bilo kojem tvojem gradu što ti ga dade Jahve, Bog tvoj – nađe čovjek ili žena da učini što je zlo u očima Jahve, Boga tvoga, i krši njegov Savez: 3otišavši da iskazuje štovanje drugim bogovima te se pokloni njima, suncu, mjesecu ili bilo čemu od nebeske vojske, a što sam ja zabranio, 4i tebi se to javi i ti to čuješ, onda pomno istraži; i bude li istina i doista se ta grozota učinila u Izraelu, 5onda toga čovjeka ili tu ženu koji učiniše takvu opačinu izvedi na gradska vrata te ih kamenuj da poginu. 6Na smrt osuđeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na riječ jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. 7Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.« Ponovljeni zakon - Pnz 17,4 i tebi se to javi i ti to čuješ, onda pomno istraži; i bude li istina i doista se ta grozota učinila u Izraelu,
5 Dobar glas mlade žene
»Ako koji čovjek uzme ženu i uđe k njoj, ali je potom zamrzi, 14pripiše joj ružnoće i ozloglasi je govoreći: ‘Oženih se njome, ali kad joj priđoh, ne nađoh u nje znakova djevičanstva’ – 15neka tada djevojčin otac i majka uzmu dokaz djevojčina djevičanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata. 16Potom neka progovori starješinama djevojčin otac: ‘Ovome sam čovjeku dao svoju kćer za ženu, ali mu je omrzla. 17Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kćeri našao znakove djevičanstva. Ali evo djevičanskih znakova moje kćeri!’ I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama. 18Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; 19neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ. 20Ali ako optužba – da se na mladoj ženi nije našlo djevičanstvo – bude istinita, 21neka djevojku izvedu na kućna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je počinila besramnost u Izraelu odajući se bludu u očevu domu. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.« Ponovljeni zakon - Pnz 22,20		 Ali ako optužba – da se na mladoj ženi nije našlo djevičanstvo – bude istinita, 
6 Jošuine uhode u Jerihonu
Jošua, sin Nunov, posla potajno iz Šitima dvojicu uhoda s nalogom: »Idite, izvidite područje, osobito Jerihon.« Oni odu i stignu u kuću bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoće. 2To bude javljeno kralju jerihonskom: »Evo, stigoše noćas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju.« 3Tada kralj jerihonski poruči Rahabi: »Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoj dom, jer su došli uhoditi svu zemlju.« 4Ali žena uze ona dva čovjeka, sakri ih i reče: »Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. 5Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoše i ja ne znam kamo su krenuli. Požurite za njima jer ih još možete stići.« 6A ona ih bijaše izvela na krov i sakrila pod netrveni lan što ga je ondje razastrla. 7I požure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izišla, zatvore se za njima gradska vrata. Jošua - Jš 2,4		 Ali žena uze ona dva čovjeka, sakri ih i reče: »Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. 
7 6I siđe na gumno i učini sve kako joj je svekrva naredila. 7A Boaz, pošto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leže kraj stoga. Onda ona priđe polako, otkri mu noge i leže. 8Kad bijaše oko ponoći, trže se čovjek i obrnu se, i gle: žena leži do njegovih nogu. 9»Tko si?« – upita on, a ona odgovori: »Ja sam Ruta, sluškinja tvoja. Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik.« 10»Blagoslovio te Jahve, kćeri moja!« – dočeka on. »Ovaj drugi tvoj čin milosti još je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediš mlade poslenike, bili oni bogati ili siromašni. 11I zato se, kćeri moja, sada ne plaši: učinit ću ti sve što zatražiš, jer sva vrata moga naroda znaju da si čestita žena. 12Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji još bliži od mene. 13Ostani noćas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet ću te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra.« 14I spavaše ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego što mogaše čovjek čovjeka razaznati jer mišljaše: »Ne treba da znaju da je žena bila na gumnu.« 15I kaza joj: »Daj ogrtač što je na tebi i drži ga dobro.« Ona ga pridrža, a on joj nasu šest mjerica ječma i naprti joj. I ode ona u grad. Knjiga o Ruti - Rut 3,12 Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji još bliži od mene.
8 Boravak u Nobu
David dođe u Nob k svećeniku Ahimeleku. Ovaj dršćući pođe ususret Davidu i upita ga: »Zašto si sâm i nema nikoga s tobom?« 3A David odgovori svećeniku Ahimeleku: »Kralj mi je dao nalog i rekao mi: ‘Nitko neka ništa ne dozna zašto te šaljem i što sam ti zapovjedio!’ A momke sam poslao da me dočekaju na tom i tom mjestu. 4A sada, ako imaš pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili što god se nađe!« 5A svećenik odgovori Davidu: »Nemam pri ruci običnoga kruha, nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena.« 6David odgovori svećeniku ovako: »Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraćene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka čista. Iako je ovo običan put, uistinu su danas čisti tijelom.« 7Tada mu svećenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim žrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 21,6		 David odgovori svećeniku ovako: »Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraćene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka čista. Iako je ovo običan put, uistinu su danas čisti tijelom.«
9 Davidova molitva
Nato kralj David uđe u šator i stade pred Jahvom i pomoli se: »Tko sam ja, Gospode Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? 19Pa i to je još premalo u tvojim očima, Gospode Jahve, te daješ svoja obećanja kući svoga sluge za daleku budućnost i gledaš na me kao na ugledna čovjeka! 20Ali što bi ti David još mogao kazati, kad ti sâm poznaješ svoga slugu, Gospode Jahve! 21Radi svoje riječi i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti. 22Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. 23Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? 24Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. 25Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obećanje koje si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao. 26Neka se veliča tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji čvrsto pred tobom. 27Jer si ti, Jahve nad vojskama, Bože Izraelov, objavio svome sluzi ovo: ‘Ja ću ti podići dom.’ Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti se pomoli ovom molitvom. 28Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su riječi istinite i ti daješ ovo lijepo obećanje svome sluzi. 29Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekneš i blagosloviš, kuća tvoga sluge bit će blagoslovljena zasvagda.« Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 7,28		 Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog,
10 Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 7,28 tvoje su riječi istinite i ti daješ ovo lijepo obećanje svome sluzi.
11 Salomonova presuda
Tada dođoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. 17I reče jedna žena: »Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kući živimo i ja sam rodila kraj nje u kući. 18A trećega dana poslije moga porođaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kući. 19Jedne noći umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. 20I ustade ona usred noći, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. 21A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!« 22Tada reče druga žena: »Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!« A prva joj odvrati: »Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!« I tako se prepirahu pred kraljem. 23A kralj onda progovori: »Ova kaže: ‘Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj’; druga pak kaže: ‘Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.’ 24Donesite mi mač!« naredi kralj. I donesoše mač pred kralja, 25a on reče: »Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj.« 26Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: »Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!« A ona druga govoraše: »Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!« 27Onda progovori kralj i reče: »Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka.« 28Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 3,22		 Tada reče druga žena: »Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!« A prva joj odvrati: »Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!« I tako se prepirahu pred kraljem.
12 Posjet kraljice od Sabe
Glas koji je u Jahvinu imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od Sabe; zato ona dođe da Salomona iskuša zagonetkama. 2Došla je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su nosile mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 3Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. 4Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bijaše sagradio, 5jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je prinio u domu Jahvinu, zastade joj dah. 6Tada reče kralju: »Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. 7Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno: ti nadvisuješ u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam čula. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 10,6		 Tada reče kralju: »Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti.
13 Uskrisenje udovičina sina
Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18Tada ona reče Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina?« 19On joj reče: »Daj mi svoga sina« Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zavapi Jahvi i reče: »Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?« 21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: »Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!« 22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi. I reče Ilija: »Evo, tvoj sin živi!« 24Žena mu reče: »Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 17,24		 Žena mu reče: »Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!«
14 Prorok Mihej proriče nesreću
Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: »Eno, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!« 14Ali Mihej odvrati: »Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Jahve kaže!« 15Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: »Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?« On odgovori: »Pođi! Uspjet ćeš: Jahve će ga dati u ruke kraljeve.« 16Ali mu kralj reče: »Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?« 17Tada Mihej odgovori: »Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: ‘Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate.’« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 22,16		 Ali mu kralj reče: »Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?« 
15 16Prikloni uho, Jahve, i počuj, otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga. 17Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; 18pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. 19Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini.« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 19,17 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove;
16 20Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. 21Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? 22Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. 23Zato sada, Jahve, neka bude čvrsta dovijeka riječ koju si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao. 24Neka bude čvrsta, da se veliča tvoje ime zauvijek i da se govori: ‘Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji čvrsto pred tobom.’ 25Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da ćeš mu podići dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom. 26Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obećanje dao svome sluzi. 27Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen zasvagda.« Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 17,26 Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obećanje dao svome sluzi. 
17 1Uto kraljica od Sabe ču glas o Salomonu. Hoteći iskušati Salomona zagonetkama, dođe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 2Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu sakriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. 3Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bijaše sagradio, 4jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i njegove paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah. 5Tada reče kralju: »Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. 6Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno o tvojoj velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slušala. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 9,5 Tada reče kralju: »Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. 
18 12Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: »Evo, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci uspjeh!« 13Ali Mihej odvrati: »Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Bog kaže!« 14Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: »Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?« On odgovori: »Idite i uspjet ćete, jer će vam se predati u ruke!« 15Nato mu kralj reče: »Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?« 16Tada Mihej odgovori: »Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: ‘Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate!’« 17Tada izraelski kralj reče Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro, nego zlo?« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 18,15 Nato mu kralj reče: »Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?«
19 Pobožni lik Tobitov
Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braći i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. 4Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana među svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posvećen Hram, prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. 5Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su žrtve teletu što ga bijaše načinio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim. Tobija - Tob 1,3		 Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braći i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. 
20 15Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao ići u Mediju. 16U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braći: 17hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa bačena izvan zidina Ninive, brižno bih ga ukopao. 18Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlačenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po naređenju kraljevu tražili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naći. Tobija - Tob 1,18 Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlačenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po naređenju kraljevu tražili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naći.
21 Tobitova molitva
Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge: 2»Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina: ti si sudac svijeta. 3Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom. 4Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti i poruzi među svim narodima među koje si nas razasuo. 5Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha što ih činih ja i moji oci, jer se nismo držali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom. Tobija - Tob 3,2		 "Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina: ti si sudac svijeta.
22 Tobija - Tob 3,4 Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti i porugi među svim narodima među koje si nas razasuo.
23 Tobija - Tob 3,5 Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha što ih činih ja i moji oci, jer se nismo držali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom.
24 Tobija upućen u Mediju
Toga dana Tobit se sjeti novca što ga bijaše pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom. 2I reče u sebi: »Zazivao sam smrt; zašto ne bih radije dozvao Tobiju, svoga sina, da mu kažem to o novcu prije nego umrem?« 3Dozvavši ga, reče mu: »Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Poštuj svoju majku, ne ostavljaj je svega svog života, čini sve što će joj biti milo i nemoj je žalostiti. 4Sjeti se, sine, da se ona suočila s mnogim opasnostima dok si joj bio u krilu. A kad umre, sahrani je pokraj mene u istome grobu. 5Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga našega; nemoj griješiti ili kršiti njegovih zapovijedi. Čini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroči putovima nepravde. 6Jer ako činiš po istini, uspijevat ćeš u djelima svojim, kao svi oni koji čine pravdu. Tobija - Tob 4,6		 Jer ako činiš po istini, uspijevat ćeš u djelima svojim, kao svi oni koji čine pravdu.
25 10Anđeo prozbori o tom s Raguelom, a on će Tobiji: »Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja kći. Ipak ti moram otkriti istinu: 11već bijah svoju kćer dao sedmorici, ali kad joj se približiše, svi noću pomriješe. Ali ti sada budi veseo.« 12Tobija odgovori: »Neću ništa okusiti dok se ne odlučite i ne izvršite što treba.« Nato mu Raguel kaza: »Uzmi je od ovoga časa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sreću.« 13Zatim pozva Saru, svoju kćer; uzevši je za ruku, dade je kao zaručnicu Tobiji govoreći: »Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i odvedi je k svome ocu.« I blagoslovi ih. 14Onda pozva Ednu, ženu svoju. Dohvativši list, napisa ugovor i udari pečat. Potom počeše blagovati. 15Nakon toga pozva Raguel Ednu, ženu svoju, i reče joj: »Sestro, pripremi drugu sobu i uvedi je.« 16Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. Kći zaplaka. 17Vidjevši suze svoje kćeri, kaza joj: »Budi hrabra, kćerko: Gospodar neba i zemlje neka te nagradi milošću za tvoju bol. Budi hrabra, kćerko!« Tobija - Tob 7,10 Anđeo prozbori o tom s Raguelom, a on će Tobiji: »Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja kći. Ipak ti moram otkriti istinu:
26 5Onda se Tobija poče moliti: »Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke! 6Ti si stvorio Adama i dao mu pomoćnicu Evu: od njih je proizašao ljudski rod. Ti si rekao: ‘Nije dobro da čovjek bude sam; načinimo mu pomoćnicu sličnu njemu.’ 7Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru, nego po istini. Smiluj mi se i učini da s njom doživim starost.« 8I zajedno rekoše: »Amen, amen.« 9I zaspaše oboje te noć Tobija - Tob 8,7 Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini. Smiluj mi se i učini da s njom doživim starost."
27 5On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti. 6Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas. 7Gledajte što učini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova. Tobija - Tob 13,6 Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas.
28 Posljednji Tobitovi savjeti i njegova smrt
Tobit završi pohvalu. 2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: »Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i već sam blizu da se odijelim od života. 4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da će se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit će razrušena, a u Mediji bit će mir za neko vrijeme; naša braća koja se još nalaze u domovini bit će razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem će opustjeti, a dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet će i bit će pust za neko vrijeme. 5Ali će se Bog opet smilovati njima i vratit će ih u njihovu zemlju; onda će oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni određeno vrijeme. Poslije toga vratit će se iz krajeva progonstva i podići Jeruzalem s velikim počastima. I dom Božji u njemu bit će sazidan od nadasve vrijedne građe za sva buduća pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda. 7Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj. Tobija - Tob 14,6		 svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda. 
29 Tobija - Tob 14,7 Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj.
30 Savjetovanje u Holofernovu taboru
Izvijestiše Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najviših planina te postavili prepreke u predjelima što se nalaze u ravnici. 2On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovođe amonske, sve primorske namjesnike 3pa im kaza: »Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima živi? Kolika je vojska njegova? U čemu je snaga njegova i moć njegova? Tko je kralj koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom? 4Zašto je među svima koji žive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi miroljubivo dođe ususret?« 5Odgovori mu Ahior, vođa svih sinova Amonovih: »Poslušaj, moj gospodaru, riječi iz usta sluge svoga: ja ću te obavijestiti istinito o tome narodu koji, smješten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; neće izaći laž iz usta sluge tvoga. 6Narod taj potječe od Kaldejaca. 7Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se drže bogova otaca svojih koji su živjeli u zemlji kaldejskoj. 8Skrenuše, dakle, s puta otaca svojih pa počeše štovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, skloniše se u Mezopotamiju i tu se dugo zadržaše. 9Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivalište i odu u zemlju Kanaan; naseliše se ondje te imađahu u obilju zlata i srebra i mnogo stoke. Judita - Jdt 5,5		 Odgovori mu Ahior, vođa svih sinova Amonovih: »Poslušaj, moj gospodaru, riječi iz usta sluge svoga: ja ću te obavijestiti istinito o tome narodu koji, smješten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; neće izaći laž iz usta sluge tvoga.
31 5Judita mu odgovori: »Poslušaj riječi robinje svoje. Neka sluškinji tvojoj bude dopušteno govoriti s tobom: neću noćas govoriti laži svome gospodaru. 6Budeš li slijedio savjete sluškinje svoje, Bog će ti pomoći sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neće biti razočaran sa svojih pothvata. 7Neka živi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka živi moć onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako živo biće! Pomoću tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujući vrijednosti tvojoj, i divlje i domaće životinje i ptice nebeske: sve živi samo za Nabukodonozora i svu kuću njegovu. 8Dočuli smo već i za razboritost i za oštroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeću. 9Doznali smo i za govor što ga je Ahior izgovorio na tvome vijećanju; budući da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve što je rekao pred tobom. 10A sada, moćni gospodaru, nemoj podcjenjivati njegovo razlaganje, nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti mač, osim ako sagriješi Bogu svome. 11Ali da moj gospodar ne bi ostao razočaran i promašio u svome pothvatu, past će na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga počinivši bezakonje. Judita - Jdt 11,10 A sada, moćni gospodaru, nemoj podcjenjivati njegovo razlaganje, nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti mač, osim ako sagriješi Bogu svome. 
32 Vašti pada u nemilost
I kraljica Vašti priredi gozbu za žene u kraljevskoj palači kralja Ahasvera. 10Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili, 11da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlačna. 12Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevu pozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdžba rasplamsa. 13Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako proučavao među onima koji su poznavali zakone i pravo. 14Najbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu. 15Upita ih: »Što treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vašti, koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopćili dvorani?« Estera - Est 1,11		 da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlačna.
33 54Petnaestoga dana mjeseca kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. 55I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima. 56A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. 57Ako bi otkrili da tko čuva svitak Knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. 58Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili. 59Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice. 60Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu; 61objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje. 62Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od nečistih jela. 63Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali. 64Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 1,64 Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.
34 Matatijina oporuka i smrt
A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: »U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. 51Spominjite se djelâ što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime. 52Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? 53A Josip je u svojoj nevolji očuvao zapovijed i postao gospodar Egipta. 54Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošću i primio je obećanje vječnog svećeništva. 55Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela. 56Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 2,56		 Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji.
35 8Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. 9Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. 10Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, punim himbe. 11Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom. 12A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeće zakonoznanaca da pronađe pravedno rješenje. 13Među Izraelcima prvi su hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir. 14Govorahu oni: »S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao.« 15Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: »Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima.« 16Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma: 17»Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa.« 18Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: »Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili.« Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 7,18 Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: »Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili.«
36 Dolazak Heliodora u Jeruzalem
Dok se u Svetom gradu živjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstrože obdržavali zakoni, i to zbog pobožnosti velikog svećenika Onije i njegove mržnje na zlo, 2događalo se da su i sami kraljevi poštovali sveto mjesto i častili Hram najdragocjenijim darovima. 3Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve troškove koji su bili potrebni za bogoslužne žrtve. 4Ali neki Šimun iz Bilgina plemena, postavši hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim svećenikom zbog gradskoga tržnog nadzora. 5Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji. 6Priopći mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom, tako da mu se količina ne može ustanoviti, i kako to sve nije potrebno za troškove žrtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko vlasništvo. 7Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga državnog upravitelja, i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago. 8Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da će izvršiti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvrši kraljev nalog. 9Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni svećenik i grad ljubazno primili, priopći o prijavi i objasni radi čega je došao, pa poče ispitivati je li uistinu tako. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 3,8		 Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da će izvršiti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvrši kraljev nalog. 
37 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 3,9 Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni svećenik i grad ljubazno primili, priopći o prijavi i objasni radi čega je došao, pa poče ispitivati je li uistinu tako.
38 Heliodorovo obraćenje
Heliodor prinese žrtvu Gospodinu i učini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio život, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom. 36Svjedočio je pred svima o djelima svevišnjeg Boga koja je vidio svojim očima. 37Kad ga je kralj upitao koji mu se čovjek čini prikladan da se još jednom pošalje u Jeruzalem, Heliodor odgovori: 38»Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbičevan vrati, ako uopće iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila. 39Onaj koji stoluje na nebu, bdî nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uništava.« 40To su, eto, događaji s Heliodorom i očuvanjem svete riznice. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 3,38		 »Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbičevan vrati, ako uopće iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila. 
39 23Sklopit’ ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti. 24U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat’. 25Koljeno ćeš svoje gledat’ gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste. 26U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori. 27Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj.« Knjiga o Jobu - Job 5,27 Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj.«
40 Mudrost se Božja očituje u djelima njegove moći
Job progovori i reče: 2»Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. 3Al’ i ja znam k’o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? 4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam – pravednik neporočan! Knjiga o Jobu - Job 12,2		 »Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
41 Proslov
»Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. 7Mišljah u sebi: ‘Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.’ 8Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka. Knjiga o Jobu - Job 32,8		 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
42 Jobova uobraženost
»Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. 2Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. 3Iskreno će ti zborit’ srce moje, usne će čistu izreći istinu. 4Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. 5Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! Knjiga o Jobu - Job 33,3		 Iskreno će ti zborit’ srce moje, usne će čistu izreći istinu.
43 Gost Jahvin Zborovođi.
Davidov. Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? 2Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, 3i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; 4koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; Psalmi - Ps 15,2		 Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori,
44 8Savršen je zakon Jahvin – dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo Jahvino – neuka uči; 9prava je naredba Jahvina – srce sladi; čista je zapovijed Jahvina – oči prosvjetljuje; 10neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni, 11dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka. Psalmi - Ps 19,10 neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni,
45 Molitva u pogibelji Davidov.
2ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju, BET u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! 3GIMEL Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere. 4DALET Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama! 5HE Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: 6VAU u tebe se pouzdajem svagda. ZAJIN Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. 7HET Ne spominji se grijehâ moje mladosti ni prijestupâ, spomeni me se po svojoj ljubavi – radi dobrote svoje, o Jahve! 8TET Jahve je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. 9JOD On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. 10KAF Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji čuva savez njegov i propise. Psalmi - Ps 25,5		 Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj:
46 Psalmi - Ps 25,10 Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji čuva savez njegov i propise.
47 Molitva nedužnog Davidov.
Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć’ se u Jahvu ja se ne pokolebah. 2Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce. 3Jer tvoja je dobrota pred očima mojim, u istini tvojoj ja hodim. Psalmi - Ps 26,3		 Jer tvoja je dobrota pred očima mojim, u istini tvojoj ja hodim.
48 4Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom! 5Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni lûk i desnicu svoju proslavi! Psalmi - Ps 45,5 Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni lûk i desnicu svoju proslavi!
49 Za bogoslužje »u duhu i istini« Psalam.
Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza. 2Sa Siona predivnog Bog zablista: 3Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. 4On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu: Psalmi - Ps 50,1		 Za bogoslužje »u duhu i istini«
50 14Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta. 15Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, ljubav i istina koračaju pred tobom. Psalmi - Ps 89,15 Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, ljubav i istina koračaju pred tobom.
51 11Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! 12Nek’ se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće 13pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj. Psalmi - Ps 96,13 pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.
52 7LAMED u posjed im dade zemlju pogana. MEM Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, 8NUN stalne su sve naredbe njegove, SAMEK utvrđene za sva vremena, dovijeka, 9AJIN sazdane na istini i na pravdi. PE On posla spasenje svom narodu, 10SADE Savez svoj postavi zauvijek: KOF sveto je i časno ime njegovo! REŠ Početak mudrosti strah Gospodnji! ŠIN Mudro čine koji ga poštuju. TAU Slava njegova ostaje dovijeka! Psalmi - Ps 111,9 AJIN  sazdane na istini i na pravdi. PE On posla spasenje svom narodu,
53 28 Suze roni duša moja od žalosti: po riječi svojoj ti me podigni! 29 Daleko me drži od puta zablude i zakonom me svojim obdari! 30 Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje. 31 Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti! 32 Ja kročim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce. Psalmi - Ps 119,30 Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje.
54 41VAU Nek’ milost tvoja, o Jahve, dođe na mene i spasenje tvoje po tvom obećanju. 42 Odgovorit ću onima koji me ruže, jer se uzdam u riječ tvoju. 43 Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u sudove tvoje. 44 Tvoj ću zakon čuvati uvijek i dovijeka. Psalmi - Ps 119,43 Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u sudove tvoje.
55 85 Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po zakonu tvojemu. 86 Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi. 87 Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam. 88 Po svojoj me milosti poživi i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta. Psalmi - Ps 119,86 Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi.
56 137SADE Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji. 138 Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma. 139 Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje. 140 Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi. 141 Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam. 142 Pravda je tvoja pravda vječita i zakon tvoj sama istina. 143 Tjeskoba me i nevolja snađe, al’ tvoje su zapovijedi uživanje moje. 144 Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, prosvijetli me i živjet ću. Psalmi - Ps 119,142 Pravda je tvoja pravda vječita i zakon tvoj sama istina.
57 156 Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me. 157 Mnogi me progone i tlače, od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam. 158 Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih riječi ne čuvaju. 159 Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me. 160 Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje. Psalmi - Ps 119,160 Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje.
58 5Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. 6Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo. 7Jer moje nepce zbori istinu, i zloća je mojim usnama mrska. 8Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Mudre izreke - Izr 8,7 Jer moje nepce zbori istinu, i zloća je mojim usnama mrska.
59 Mudre izreke - Izr 12,17 Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru.
60 Mudre izreke - Izr 12,19 Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas.
61 Mudre izreke - Izr 12,22 Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.
62 Mudre izreke - Izr 14,5 Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
63 Mudre izreke - Izr 14,25 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
64 Riječi mudracâ:
Prigni uho svoje i čuj riječi moje i upravi svoje srce mojem znanju, 18jer milina je ako ih čuvaš u nutrini svojoj, i kad ti budu sve spremne na usnama tvojim. 19Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upućujem danas i tebe. 20Napisah ti trideset što savjeta što pouka, 21da te poučim riječima istine da uzmogneš pouzdanim riječima odgovoriti onomu tko te zapita. Mudre izreke - Izr 22,21		 da te poučim riječima istine da uzmogneš pouzdanim riječima odgovoriti onomu tko te zapita.
65 22Slušaj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari. 23Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor. 24Radovat će se otac pravednikov, i roditelj će se mudroga veseliti. 25Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. Mudre izreke - Izr 23,23 Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor.
66 Mudre izreke - Izr 29,14 Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijestolje čvrsto dovijeka.
67 16Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac. 17Zato rekoh u sebi: »Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.« 18Još rekoh u sebi: »Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.« Propovjednik - Prop 3,18 Još rekoh u sebi: »Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.«
68 2. Ljubav Poslije svih napora da dokučim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, čovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noću. 17Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista – nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se čovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna. Propovjednik - Prop 8,16 Poslije svih napora da dokučim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, čovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noću.
69 Zaglavak
A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. 10Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu. 11Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada. 12I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo učenje umara tijelo. 13Čujmo svemu završnu riječ: »Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.« 14Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud. Propovjednik - Prop 12,10		 Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu.
70 4Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu. 5Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih i uzmiče kad se nepravda pojavi. 6Jer mudrost je duh čovjekoljubiv, ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi, jer Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove riječi. Knjiga Mudrosti - Mudr 1,6 Jer mudrost je duh čovjekoljubiv, ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi, jer Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove riječi.
71 17Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. 18Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih. 19Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu. 20Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.« Knjiga Mudrosti - Mudr 2,17 Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak.
72 9Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe. 10A bezbožnici će zbog svojih misli biti primjereno kažnjeni jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina. 11Teško onima koji preziru mudrost i stegu! Isprazna je nada njihova, napori uzaludni i poslovi bez probitka. 12Žene su im bezumne, djeca opaka i proklet njihov rod! Knjiga Mudrosti - Mudr 3,9 Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.
73 4»To je onaj komu smo se nekoć podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošću i svršetak njegov nečasnim. 5Kako li se ubrojio među sinove Božje i dobio udio svoj među svecima? 6Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo. Knjiga Mudrosti - Mudr 5,6 Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo.
74 14Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. 15Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdî, brzo je bezbrižan. 16Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i ususret im dolazi u svakoj misli. 17Jer njezin početak najistinskiji želja je za poukom, u težnji za poukom ljubav je prema njoj; Knjiga Mudrosti - Mudr 6,17 Jer njezin početak najistinskiji želja je za poukom, u težnji za poukom ljubav je prema njoj;
75 Salomonov opis mudrosti
A sad ću vam priopćiti što je mudrost i kako je postala. Neću vam skriti tajne, nego ću je pratiti od početka i na vidjelo iznijeti znanje njezino, i neću istinu mimoići. 23Neću poći ni s pogubnom Zavišću: ona ništa zajedničko nema s Mudrošću. 24Mnoštvo je mudraca svijetu spasenje i kralj uman blagostanje narodu. 25Zato crpite nauku iz riječi mojih i bit će vam na probitak. Knjiga Mudrosti - Mudr 6,22		 A sad ću vam priopćiti što je mudrost i kako je postala. Neću vam skriti tajne, nego ću je pratiti od početka i na vidjelo iznijeti znanje njezino, i neću istinu mimoići.
76 Priziv za božanskim nadahnućem
Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova i misliti misli dostojne darova njegovih, jer on je vođa mudrosti i upravlja mudracima. 16U njegovoj smo ruci mi i riječi naše, sa svim našim razborom i umijećem. 17On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest, naučio me sustavu svijeta i svojstvima prapočela; Knjiga Mudrosti - Mudr 7,17		 On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest, naučio me sustavu svijeta i svojstvima prapočela;
77 Izrael nije krivobožački
A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš. 2Ako i sagriješismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i nećemo griješiti kad znamo da smo tvoji. 3Jer tebe znati – savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti. 4Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeća ni jalovo djelo slikarsko, likovi našarani ličilima 5koji u budalama potiču žudnju te žude za neživim obličjem mrtva lika. 6Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih čine ili žele ili štuju. Knjiga Mudrosti - Mudr 15,1		 A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš.
78 6Komu se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli? 8Samo je jedan mudar i uistinu strašan kad sjedi na prijestolju svojem – Gospod. 9On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio je na sva svoja djela, 10na svako tijelo prema veličini njegovoj i obdario njome one koji ga ljube. Knjiga Sirahova - Sir 1,8 Samo je jedan mudar i uistinu strašan kad sjedi na prijestolju svojem – Gospod.
79 25Ne protivi se istini, radije se crveni zbog svojeg neznanja. 26Ne stidi se priznati svoje grijehe i ne opiri se struji rijeke. 27Ne ponizuj se pred budalom i ne budi pristran pred mogućnicima. 28Do smrti se bori za istinu, i Gospod će se boriti za te. Knjiga Sirahova - Sir 4,25 Ne protivi se istini, radije se crveni zbog svojeg neznanja.
80 Knjiga Sirahova - Sir 4,28 Do smrti se bori za istinu, i Gospod će se boriti za te.
81 Poniznost i istina
Odviše ne mudruj radeći svoj posao i ne hvastaj se kad si u stisci. 27Bolji je koji radi i živi u izobilju nego tko se hvasta a nema od čega živjeti. 28Sine, poniznošću časti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom cijenom. 29Tko će opravdati onoga tko sam sebi nepravdu nanosi i častiti onoga koji samog sebe prezire? Knjiga Sirahova - Sir 10,26		 Poniznost i istina
82 Istinski i lažni prijatelji
Prijatelj se ne poznaje u sreći, a neprijatelj se ne može sakriti u nesreći. 9Kad je čovjek sretan, i neprijatelj mu je prijatelj, a kad je nesretan, i prijatelj ga se kloni. 10Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zloća je njegova kao kovina što rđa. Knjiga Sirahova - Sir 12,8		 Istinski i lažni prijatelji
83 Istinska sreća
Blago čovjeku koji nije zgriješio riječima i koga ne muči grižnja zbog grijeha. 2Blago čovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade. Knjiga Sirahova - Sir 14,1		 Istinska sreća
84 Istinska i lažna mudrost
Sva je mudrost u strahu Gospodnjem, i u svoj je mudrosti poštivanje Zakona. 22Ali mudrost nije u spoznaji zloće, i razbora nema u savjetu grešnika. 23Postoji umješnost koja je gnusna, i luđak je komu mudrosti nedostaje. Knjiga Sirahova - Sir 19,20		 Istinska i lažna mudrost
85 Knjiga Sirahova - Sir 25,6 Veliko je iskustvo kruna starcima, i strah je Gospodnji istinska slava njihova.
86 Snovi
Za bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova luđaci okrilate. 2Kao hvatač sjene ili gonič vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima. 3Slični su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost. 4Što se može nečistoćom očistiti? Kako će biti istina od laži? 5Gatanje, proricanje i sni – sve ispraznosti, sve kao tlapnje porodilje. Knjiga Sirahova - Sir 34,4		 Što se može nečistoćom očistiti? Kako će biti istina od laži?
87 14Podari svjedočanstvo svojim prvim stvorovima, ispuni proročanstva objavljena u tvoje ime. 15Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti. 16Uslišaj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim. 17I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vječni Bog. Knjiga Sirahova - Sir 36,15 Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti.
88 12Nego se uvijek obrati na pobožnika o kome znadeš da vrši zapovijedi, koji je s tobom jedne duše i koji će nad tobom plakati kada posrneš. 13I na savjet srca svoga pazi, jer nemaš nikog vjernijeg od njega. 14Jer srce često pretkazuje čovjeku pouzdanije nego sedam stražara s vidikovca visokog. 15Ali se kraj svega toga moli Svevišnjem da te vodi stazom istine. Knjiga Sirahova - Sir 37,15 Ali se kraj svega toga moli Svevišnjem da te vodi stazom istine.
89 Istinska i lažna mudrost
Razbor je početak svakog posla, promišljanje prethodi poduzimanju. 17Korijen misli u srcu je, iz njega izrastaju četiri grane: 18dobro i zlo, život i smrt, a jezik im je uvijek gospodar. Knjiga Sirahova - Sir 37,16		 Istinska i lažna mudrost
90 20Pred istinom Božjom i zavjetom stidi se naslanjati lakte na stol, 21prezirno primati i darivati i ne odgovarati onima koji te pozdravljaju; 22stidi se piljiti u tuđu ženu i okrenuti leđa rođaku, 23prisvojiti tuđi dio ili dar, udvarati se udanoj ženi, 24biti prisan sa sluškinjom njezinom: ne prilazi njezinoj postelji! 25Stidi se riječi pogrde pred prijateljima svojim i nemoj kuditi nakon darivanja, 26ponavljati i širiti glasine i izdavati tajne. 27Tad ćeš biti istinski stidljiv i naći ćeš milost u očima sviju ljudi. Knjiga Sirahova - Sir 41,20 Pred istinom Božjom i zavjetom stidi se naslanjati lakte na stol,
91 Knjiga Sirahova - Sir 41,27 Tad ćeš biti istinski stidljiv i naći ćeš milost u očima sviju ljudi.
92 Knjiga Sirahova - Sir 42,8 Ne stidi se ukoriti glupana ili luđaka ili ishlapjela starca koji raspravlja s mladićima. Tako ćeš pokazati kako si uistinu obrazovan, i svi će ti odobravati.
93 Molitva zahvalnica
Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, 2jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrđa neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće. Izaija - Iz 25,1		 Jahve, ti si Bog moj,uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran,
94 10Vidovitima oni govore: »Okanite se viđenja!« a vidiocima: »Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte! 11Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s očiju Sveca Izraelova!« Izaija - Iz 30,10 Vidovitima oni govore: "Okanite se viđenja!" a vidiocima: "Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte!
95 17Prikloni uho, Jahve, i počuj! Otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga. 18Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; 19pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše. 20Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!« Izaija - Iz 37,18 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; 
96 Jahve je prorekao Kirovu pobjedu
Podigoh ga sa sjevera da dođe, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao što po glini lončar gazi. 26Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da čuje riječi vaše. Izaija - Iz 41,26		 Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da čuje riječi vaše.
97 Jahve je jedini Bog
»Izvedi narod slijep, premda oči ima, i gluh, premda uši ima. 9Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek’ dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se čuje da se može reći: ‘Istina je!’ 10Jer vi ste mi svjedoci«, riječ je Jahvina, »i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. Izaija - Iz 43,9		 Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se čuje da se može reći: "Istina je!"
98 22Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! 23Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati 24govoreći: ‘Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!’« K njemu će doći, postiđeni, svi što na nj su bjesnjeli. 25U Jahvi će pobijediti i proslavit’ se sve potomstvo Izraelovo! Izaija - Iz 45,23 Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati
99 Jahve – jedini gospodar budućnosti
»Čujte ovo, kućo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi. 2Jer vi se nazivate po svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Jahve nad vojskama njemu je ime. Izaija - Iz 48,1		 Čujte ovo, kućo Jakovljeva,vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi.
100 Psalam
Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, 2nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. 3Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. 4Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje. Izaija - Iz 59,4		 Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje.
101 12Jer mnogo je naših opačina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoče. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu; 13pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnički, mrmljali u srcu riječi lažljive. 14Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa. Izaija - Iz 59,14 Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa.
102 1»Ako se, Izraele, želiš vratiti« – riječ je Jahvina – »k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene. 2Ako se zakuneš: ‘Živoga mi Jahve!’ istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti.« Jeremija - Jr 4,2 Ako se zakuneš: 'Živoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno,narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti."
103 Uzroci najezde
»Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu« – riječ je Jahvina. 2Pa kad i govore: »Živoga mi Jahve!« doista se krivo zaklinju. 3Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al’ oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate. Jeremija - Jr 5,1		 Prođite ulicama jeruzalemskim,pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu" - riječ je Jahvina.
104 Jeremija - Jr 5,3 Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate.
105 c) Neistinito čašćenje Boga
Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso. 22Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. 23Ovo im ja zapovjedih: ‘Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.’ 24A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, već pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leđa, a ne lice. 25Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. 26Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih. 27Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati. 28Zato im reci: ‘Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenê. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.’« Jeremija - Jr 7,21		 Neistinito čašćenje Boga
106 Jeremija - Jr 7,28 Zato im reci: ‘Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenê. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.’«
107 Pokvarenost Judina
»Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnička. 2Kao lûk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju« – riječ je Jahvina! 3»Nek se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete. 4Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više vratiti. Jeremija - Jr 9,2		 Kao luk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju" - riječ je Jahvina!
108 Jeremija - Jr 9,4 Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više
109 Idoli i Bog istiniti
Slušajte riječ koju vam govori Jahve, dome Izraelov. 2Ovako govori Jahve: »Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršćite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršću samo bezbošci. 3Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posječeno u šumi, djelo ruku tesarovih, 4ukrašeno srebrom i zlatom, pričvršćeno čavlima i čekićima da se ne klima. Jeremija - Jr 10,1		 Idoli i Bog istiniti
110 Obnovljeno zvanje
Jao meni, majko, što si me rodila, da svađam se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju. 11Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio za njihovo dobro, nisam li tražio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro znaš! 12Može l’ se željezo slomiti, željezo sa sjevera i mjed? Jeremija - Jr 15,11		 Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio za njihovo dobro, nisam li tražio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro znaš!
111 1Ovako govori Jahve: »Siđi u palaču kralja judejskoga i objavi ondje ovu riječ. 2Reci: Slušaj riječ Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata. 3Ovako govori Jahve: ‘Činite pravo i pravicu, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja! Ne činite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlačite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu. 4Jer budete li se istinski vladali po riječi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit će kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima – oni, njihove sluge i njihov narod. 5Ako pak ne poslušate ovih riječi, zaklinjem se sobom’ – riječ je Jahvina – ‘da ću taj dvor pretvoriti u ruševinu!’« 6Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: »Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju, u grad nenastanjen. Jeremija - Jr 22,4 Jer budete li se istinski vladali po riječi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit će kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima – oni, njihove sluge i njihov narod. 
112 Jeremija - Jr 22,6 Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju, u grad nenastanjen.
113 25»Čuo sam što govore proroci koji prorokuju laži u ime moje i tvrde: ‘Usnio sam! Usnio sam!’ 26Dokle će među prorocima biti onih koji prorokuju laž i objavljuju prijevaru srca svojega? 27Misle da će svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju postići da narod moj zaboravi ime moje, kao što već oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala! 28Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju!« »Što je zajedničko slami i žitu?« – riječ je Jahvina. Jeremija - Jr 23,28 Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju!« »Što je zajedničko slami i žitu?«– riječ je Jahvina.
114 15Istina, vi velite: ‘Jahve nam podiže proroke u Babilonu.’ 8Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci koji su među vama, vaši gataoci! Ne povodite se za snovima koje oni sanjaju! 9Jer oni vam laž prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao’ – riječ je Jahvina.« Jeremija - Jr 29,15 Istina, vi velite: ‘Jahve nam podiže proroke u Babilonu.’
115 12Uistinu, ovako govori Jahve: »Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. 13Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste. 14Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k’o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje. Jeremija - Jr 30,12 Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj.
116 6Evo, ja ću zaliječiti njihovu ranu, ja ću ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira. 7Promijenit ću udes zemlje Judine i Jeruzalema i podići ću ih da budu kao nekoć. 8Očistit ću ih od svakoga grijeha kojim sagriješiše protiv mene i oprostit ću im sve krivice koje mi skriviše odmetnuvši se od mene. 9I Jeruzalem će mi biti na radost, na hvalu i čast pred svim narodima svijeta: kad čuju za sve dobro kojim ću ih nadijeliti, divit će se i čuditi svoj onoj sreći i miru što ću im ja dati.« Jeremija - Jr 33,6 Evo, ja ću zaliječiti njihovu ranu, ja ću ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira.
117 Jeremija u tamnici
Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti opsadu Jeruzalema, 12i Jeremija htjede otići iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od rođaka dobije dio. 13Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: »Ti hoćeš prebjeći Kaldejcima!« Jeremija odgovori: 14»Nije istina, ne želim prebjeći Kaldejcima!« Ali i ne slušajući Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima. 15Dostojanstvenici se razljutiše na Jeremiju te ga istukoše i zatvoriše u kuću pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu. 16Tako Jeremija dospje u nadsvođen podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena. Jeremija - Jr 37,14		 »Nije istina, ne želim prebjeći Kaldejcima!« Ali i ne slušajući Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima.
118 Proroštvo o spasenju Ebed-Meleka
Dok je Jeremija bio zatvoren u tamničkom dvorištu, dođe mu riječ Jahvina: 16»Idi i reci Kušitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, učinit ću da se ispune moje riječi protiv ovoga grada, na nesreću, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oči obistine, 17ja ću te u onaj dan spasiti’ – riječ je Jahvina – ‘i nećeš biti predan u ruke ljudima pred kojima dršćeš, 18jer ja ću te pouzdano spasiti te nećeš od mača poginuti, nego ćeš dobiti život kao plijen, jer si se u me pouzdao’ – riječ je Jahvina.« Jeremija - Jr 39,16		 »Idi i reci Kušitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, učinit ću da se ispune moje riječi protiv ovoga grada, na nesreću, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oči obistine, 
119 Bijeg u Egipat
Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše 2i rekoše proroku Jeremiji: »Pomno počuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoć bilo. 3Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da činimo.« 4Prorok im Jeremija odgovori: »Pristajem. Pomolit ću se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit ću vam sve što on odgovori, ni riječi vam neću zatajiti.« 5Oni pak rekoše Jeremiji: »Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po riječima koje će nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. 6Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi ćemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega.« Jeremija - Jr 42,5		 Oni pak rekoše Jeremiji: »Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po riječima koje će nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti.
120 »Evo i mene protiv tebe! Izvršit ću sud svoj nad tobom na oči svih naroda. 9Zbog tvojih gadosti učinit ću s tobom što još ne učinih nikada nit ću ikad učiniti: 10posred tebe očevi će jesti sinove, a sinovi očeve; izvršit ću sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! 11Života mi moga!« – riječ je Jahve Gospoda – »svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje svetište. I ja ću sada brijati i oko se moje neće sažaliti i neću se smilovati: 12trećina će tvojih žitelja posred tebe od kuge skončati i od gladi umrijeti; trećina će oko tebe od mača pasti; trećinu ću predati vjetrovima – i mač ću svoj trgnuti na njih! 13Tako ću iskaliti gnjev svoj i smirit će se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat će da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. 14Opustošit ću te, izvrgnut ću te ruglu naroda koji te okružuju, na oči svim prolaznicima. 15Da, bit ćeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajući gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! 16I kad na vas pustim ljute strijele gladi što zatiru, koje ću pustiti na vas da vas uništim i glađu zatrem – uništit ću vam i posljednju pričuvu kruha. 17A povrh gladi pustit ću na vas i divlje zvijeri koje će ti djecu rastrgati; kuga će te i krv preplaviti: pod mač ću te svoj okrenuti. Ja, Jahve, rekoh!« Ezekiel - Ez 5,11 Života mi moga!« – riječ je Jahve Gospoda – »svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje svetište. I ja ću sada brijati i oko se moje neće sažaliti i neću se smilovati:
121 5Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu 6i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; 7nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, 8ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, 9po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini – taj je zaista pravedan i taj će živjeti«, riječ je Jahve Gospoda. 10»Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što učini, 11a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; 12ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraća što je u zalog primio, oči podiže kumirima čineći gadosti; 13posuđuje uz dobit i uzima pridavak – ne, takav sin neće živjeti! Učinio je te gadosti i umrijet će, a krv će njegova na njega pasti. Ezekiel - Ez 18,8 ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje,
122 Ezekiel - Ez 18,9 po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini – taj je zaista pravedan i taj će živjeti«, riječ je Jahve Gospoda.
123 Tumačenje sna
»Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu – 38i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time – ti si glava od zlata. 39Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom. 40A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit sva ona kraljevstva. 41Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza, prema onome što si vidio, željezo izmiješano s glinom. 42Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. 43A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. 44U vrijeme ovih kraljeva Bog nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka – 45kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.« Daniel - Dn 2,45		 kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.«
124 13Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja. 14A Nabukodonozor im reče: »Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? 15Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?« 16Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: »Ne treba da ti odgovorimo na to. 17Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. 18No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.« Daniel - Dn 3,14 A Nabukodonozor im reče: »Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? 
125 Azarjina molitva
I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda. 25Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: 26»Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! 27Pravedan si u svemu što učini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. 28Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti. Daniel - Dn 3,27		 Pravedan si u svemu što učini nama, sva su tvoja djela istinita,
126 Daniel - Dn 3,27 svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina.
127 Daniel - Dn 3,28 Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti.
128 U isti čas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske časti vrati mi se veličanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku čast i moja veličina još poraste. 34Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti.« Daniel - Dn 4,34 Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti."
129 Anđeo tumači viđenje
Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje: 17»One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. 18Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova.« 19Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; 20i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše – o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. 21I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, 22dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. Daniel - Dn 7,16		 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje:
130 Daniel - Dn 7,19 Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše;
131 Mali rog
Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. 10On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. 11Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo sveto mjesto. 12Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. Daniel - Dn 8,12		 Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše.
132 25Zbog njegove lukavosti prijevara će uspijevati u njegovoj ruci. On će se uznijeti u svome srcu, iz čista mira upropastit će mnoge. Suprotstavit će se Knezu nad knezovima, ali će – ne rukom – biti skršen. 26Viđenje o večerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapečati, jer je za daleke dane.« 27Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viđenja, no nitko to nije dokučio. Daniel - Dn 8,26 Viđenje o večerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapečati, jer je za daleke dane."
133 11Sav je Izrael prestupio zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega – jer sagriješismo protiv Njega. 12Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. 13Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 14Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov. Daniel - Dn 9,13 Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.
134 VRIJEME GNJEVA
Čovjek u lanenim haljinama
Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bî objavljena riječ – riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bî mu dano u viđenju. 2U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice: 3nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice. 4Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; 5podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, 6tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva. Daniel - Dn 10,1		 Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena riječ - riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bi mu dano u viđenju.
135 Anđeo hrabri Daniela
Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi. 16I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: »Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah. 17I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?« 18Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi. 19On reče: »Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!« I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: »Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!« 20Tada će on: »Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv kneza Perzije; a čim svršim, doći će knez Grčke. 21Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, kneza vašega, Daniel - Dn 10,21		 Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega,
136 1moje potpore i moga okrilja. 2A sada ću ti otkriti istinu.« Perzijski kraljevi
»Evo: još će tri kralja ustati za Perziju: četvrti će biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve će podići protiv kraljevstva grčkoga.« Daniel - Dn 11,2		 A sada ću ti otkriti istinu. Evo: još će tri kralja ustati za Perziju: četvrti će biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve će podići protiv kraljevstva grčkoga.
137 Danielov sud
Suzana povika iza glasa: »Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, 43ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet’ mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene.« 44Gospod usliši njezin vapaj. 45Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. 46On povika iza glasa: »Ja sam čist od krvi njezine!« 47Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: »Što si to kazao?« 48Stade posred njih i reče: »Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu? 49Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje.« 50Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: »Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!« Daniel - Dn 13,48		 Stade posred njih i reče: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu?
138 8Riječ Jahvina dođe Zahariji: 9»Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. 10Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.’ 11Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli; 12otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad vojskama silno se tad razgnjevi. 13I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao« – riječ je Jahve nad vojskama. 14»I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bî opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!« Zaharija - Zah 7,9 "Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima.
139 14Jer ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Kao što bijah namislio unesrećiti vas kada su me razgnjevili oci vaši – govori Jahve nad vojskama – i nisam se pokajao, 15tako, promijenivši naum, u ove dane mislim usrećiti Jeruzalem i dom Judin. Ne bojte se! 16A ovo vam je činiti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim! 17Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite lažnu kletvu. Jer sve to ja mrzim’ – riječ je Jahvina!« 18Dođe mi riječ Jahve nad vojskama: 19»Ovako govori Jahve nad vojskama: Post četvrtoga, post petoga, post sedmoga i post desetoga mjeseca postat će za dom Jahvin radost, veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!« 20»Ovako govori Jahve nad vojskama: Još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova. 21Stanovnici jednoga grada ići će u drugi govoreći: ‘Hajde da idemo moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu nad vojskama!’ Ići ću i ja! 22I doći će mnogi puk i moćni će narodi tražiti Jahvu nad vojskama u Jeruzalemu i moliti lice Jahvino. 23Ovako govori Jahve nad vojskama: U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreći: ‘Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.’« Zaharija - Zah 8,16 A ovo vam je činiti: Govorite istinu jedan drugom;
140 Zaharija - Zah 8,16 sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim!
141 Zaharija - Zah 8,19 "Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post četvrtoga, post petoga, post sedmoga i post desetoga mjeseca postat će za Dom Jahvin radost, veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!"
142 1A sad vas opominjem, svećenici! 2Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite ime moje – govori Jahve nad vojskama – kletvu ću na vas svaliti i proklet ću vaš blagoslov. I već ga prokleh jer to niste k srcu uzeli. 3I slomit ću vam ruku, bacit ću vam u lice izmetine, izmetine vaših svetkovina, i s njima ću vas splaviti. 4Po tom ćete znati: to je bila moja opomena da ostane savez moj s Levijem – govori Jahve nad vojskama. 5A moj savez s njim, to bijaše život i mir – ja sam mu ih dao: bijaše to strah – i on me se bojao, Imena se moga plašio. 6Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana; u miru i pravičnosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio. 7Da, usne svećenikove treba da čuvaju znanje, a iz njegovih usta treba tražiti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad vojskama. 8Ali vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču, raskinuli ste Savez Levijev – govori Jahve nad vojskama. 9Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuć’ Zakon. Malahija - Mal 2,6 Zakon istine bijaše u njegovimustimai pakost mu ne kaljaše usana;u miru i pravičnosti hodio jesa mnomi mnoge je od grijeha odvratio.
143 Propovijedanje Ivana Krstitelja
(Mk 1, 1–8; Lk 3, 1–18; Iv 1, 19–28)
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2»Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« 3Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Evanđelje po Mateju - Mt 3,3		 Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
144 4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donòsite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.« 11»Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.« Evanđelje po Mateju - Mt 3,11 "Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
145 Nova pravednost veća od stare
»Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.« Evanđelje po Mateju - Mt 5,20		 "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko."
146 7Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 11Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! 12A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. 13Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. 14Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći.« 15»Tko ima uši, neka čuje.« Evanđelje po Mateju - Mt 11,13 Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana.
147 Spasiteljski poziv
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« Evanđelje po Mateju - Mt 11,30		 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."
148 Grijeh protiv istine
»Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. 32I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.« Evanđelje po Mateju - Mt 12,31		 Grijeh protiv istine
149 Završetak prispodoba: nove i stare istine
»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« 52A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.« Evanđelje po Mateju - Mt 13,51		 Završetak prispodoba: nove i stare istine
150 Isus hoda po vodi
(Mk 6, 45–52; Iv 6, 15–21)
I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. 23A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. 24Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. 25O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. 26A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. 27Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« 28Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« 29A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. 30Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« 31Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« 32Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 33A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!« Evanđelje po Mateju - Mt 14,33		 A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"
151 Porez caru
(Mk 12, 13–17; Lk 20, 20–26)
Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. 16Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. 17Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?« 18Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? 19Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. 20On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« 21Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« 22Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. Evanđelje po Mateju - Mt 22,16		 Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit
152 Evanđelje po Mateju - Mt 22,16 te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.
153 Pashalna večera
(Mk 14, 12–21; Lk 22, 7–14. 21–23; Iv 13, 21–30)
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« 18On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa svojim učenicima.’« 19I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. 20Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. 21I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« 22Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« 23On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. 24Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« 25A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.« Evanđelje po Mateju - Mt 26,24		 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."
154 Molitva u Getsemanskom vrtu
(Mk 14, 32–42; Lk 22, 39–46)
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« 39I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.« 40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« 43I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. 45Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.« Evanđelje po Mateju - Mt 26,41		 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
155 51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.« 55A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 56među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. Evanđelje po Mateju - Mt 27,54 A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj."
156 Poziv Levija. Gozba s grešnicima
(Mt 9, 9–13; Lk 5, 27–32)
Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. 14Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim. 15Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga 16i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« 17Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.« Evanđelje po Marku - Mk 2,15		 Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga
157 25A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 27Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« 29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« 31A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« 32A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. 33Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!« Evanđelje po Marku - Mk 5,33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
158 Ljubav prema učenicima
»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« Evanđelje po Marku - Mk 9,41		 "Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."
159 Sablazan
(Mt 18, 6–9; 5, 13; Lk 17, 1–2; 14, 34–35)
»Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.« 43»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. 45I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge bit bačen u pakao. 47I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, 48gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. 49Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. 50Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!« Evanđelje po Marku - Mk 9,49		 Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen.
160 Izgon trgovaca iz Hrama
(Mt 21, 12–17; Lk 19, 45–48; Iv 2, 13–22)
Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. 16I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. 17Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!« 18Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. 19A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. Evanđelje po Marku - Mk 11,18		 Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom.
161 Porez caru
(Mt 22, 15–22; Lk 20, 20–26)
I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. 14Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« 15A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« 16Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« 17A Isus im reče: »Caru podajte carevo, a Bogu Božje!« I divili su mu se. Evanđelje po Marku - Mk 12,14		 Oni dođu i kažu mu: "Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran,
162 Porez caru
(Mt 22, 15–22; Lk 20, 20–26)
I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. 14Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« 15A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« 16Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« 17A Isus im reče: »Caru podajte carevo, a Bogu Božje!« I divili su mu se. Evanđelje po Marku - Mk 12,14		 nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?"
163 Najveća zapovijed
(Mt 22, 34–40; Lk 10, 25–28)
Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« 29Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!« 31»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« 32Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.« 34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga. Evanđelje po Marku - Mk 12,32		 Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega.
164 18I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji sa mnom blaguje.« 19Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: »Da nisam ja?« 20A on im reče: »Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. 21Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!« Evanđelje po Marku - Mk 14,21 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!"
165 Molitva u Getsemanskom vrtu
(Mt 26, 36–46; Lk 22, 39–46)
I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« 35Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« 37I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 39Opet ode i pomoli se istim riječima. 40Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! 42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!« Evanđelje po Marku - Mk 14,38		 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
166 Rođenje Ivana Krstitelja
Elizabeti se, međutim, navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 59Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« 61Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, 64a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. 66I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. 67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: Evanđelje po Luki - Lk 1,66		 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
167 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. 19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. 20Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. Evanđelje po Luki - Lk 3,16 Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
168 20Tada savi svitak, vrati ga poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« 22I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?« 23A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« 24I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. 25Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 27I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.« 28Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. 30No on prođe između njih i ode. Evanđelje po Luki - Lk 4,25 Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji.
169 Isusovo svjedočanstvo o Ivanu
(Mt 11, 2–15)
Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika 19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« 20Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: »Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: ‘Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?’« 21Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 22Tada im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 23I blago onom tko se ne sablazni o mene.« 24Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 25Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. 26Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! 27On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Evanđelje po Luki - Lk 7,26		 Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka!
170 Uvjeti za nasljedovanje Isusa
(Mt 16, 24–28; Mk 8, 34 – 9, 1; Iv 12, 25–26)
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. 25Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?« 26»Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.« 27»A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega.« Evanđelje po Luki - Lk 9,27		 "A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega."
171 Marta i Marija
Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. 39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. 40A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« 41Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, 42a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.« Evanđelje po Luki - Lk 10,42		 a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."
172 Budni sluge
(Mt 24, 45–51)
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. 37Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. 38Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!« 39»A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. 40I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.« 41Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« 42Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. 44Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.« 45»No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.« 47»I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. 48A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.« Evanđelje po Luki - Lk 12,44		 Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim."
173 Ne može se služiti dvojici gospodara
»I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.« 10»Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. 11Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? 12I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?« 13»Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« Evanđelje po Luki - Lk 16,11		 Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti?
174 Porez caru
(Mt 22, 15–22; Mk 12, 13–17)
Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj. 21Upitaše ga dakle: »Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem. 22Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?« 23Proničući njihovu lukavost, reče im: 24»Pokažite mi denar.« »Čiju ima sliku i natpis?« 25A oni će: »Carevu.« On im reče: »Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje.« 26I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom. Evanđelje po Luki - Lk 20,21		 Upitaše ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.
175 Udovičin darak
(Mk 12, 41–44)
Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. 2A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. 3I reče: »Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. 4Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.« Evanđelje po Luki - Lk 21,3		 I reče: "Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju.
176 Ustanovljenje euharistije – večere Gospodnje
(Mt 26, 26–30; Mk 14, 22–26; 1 Kor 11, 23–25)
I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.« 20Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.« 21»A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. 22Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.« 23I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Evanđelje po Luki - Lk 22,22		 Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje."
177 Čas odlučne borbe
I reče: »Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?« Oni odgovore: »Ništa.« 36Nato će im: »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač 37jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.« 38Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« Reče im: »Dosta je!« Evanđelje po Luki - Lk 22,37		 jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se."
178 9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; 10bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 11K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Evanđelje po Ivanu - Iv 1,9 Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
179 14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. 15Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« 16Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. 17Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Evanđelje po Ivanu - Iv 1,14 I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.
180 Evanđelje po Ivanu - Iv 1,17 Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
181 Evanđelje po Ivanu - Iv 1,17 a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
182 45Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« 46Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.« 47Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« 48Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« 49Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« 50Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« 51I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.« Evanđelje po Ivanu - Iv 1,47 Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"
183 16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. 17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. Evanđelje po Ivanu - Iv 3,16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
184 19A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. 20Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; 21a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.« Evanđelje po Ivanu - Iv 3,20 Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;
185 Evanđelje po Ivanu - Iv 3,21 a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena."
186 33Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. 34Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. 36Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.« Evanđelje po Ivanu - Iv 3,33 Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit.
187 Evanđelje po Ivanu - Iv 3,34 Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru.
188 15Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.« 16Nato joj on reče: »Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo.« 17Odgovori mu žena: »Nemam muža.« Kaže joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.« 19Kaže mu žena: »Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« 21A Isus joj reče: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Evanđelje po Ivanu - Iv 4,18 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla."
189 22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.« Evanđelje po Ivanu - Iv 4,23 Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
190 Evanđelje po Ivanu - Iv 4,23 u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
191 Evanđelje po Ivanu - Iv 4,24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."
192 39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Kazao mi je sve što sam počinila.« 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.« Evanđelje po Ivanu - Iv 4,42 pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."
193 20Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. 21Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. 22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu 23da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.« Evanđelje po Ivanu - Iv 5,21 Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.
194 30Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.« 31»Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. 32Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. 33Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. 34Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. Evanđelje po Ivanu - Iv 5,31 "Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.
195 Evanđelje po Ivanu - Iv 5,32 Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.
196 Evanđelje po Ivanu - Iv 5,33 Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.
197 45Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. 46Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. 47Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?« Evanđelje po Ivanu - Iv 5,46 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.
198 Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. 11Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. 12A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« 13Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. 14Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« 15Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. Evanđelje po Ivanu - Iv 6,14 Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!"
199 28Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« 29Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« 30Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« 32Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; 33jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Evanđelje po Ivanu - Iv 6,32 Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;
200 54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Evanđelje po Ivanu - Iv 6,55 Tijelo je moje jelo istinsko,
201 Evanđelje po Ivanu - Iv 6,55 krv je moja piće istinsko.
202 Isus proglašuje svoje božansko poslanje
Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati. 15Židovi se u čudu pitahu: »Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?« 16Nato im Isus odvrati: »Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. 17Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sâm od sebe govorim. 18Tko sâm od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti. 19Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona.« Evanđelje po Ivanu - Iv 7,18		 Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti.
203 Rasprave o Isusovu podrijetlu
Rekoše tada neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? 26A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? 27Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!« 28Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: »Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. 29Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.« Evanđelje po Ivanu - Iv 7,28		 Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate.
204 Ponovne rasprave o Kristovu podrijetlu
Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« 41Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 42Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« 43Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. 44Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. Evanđelje po Ivanu - Iv 7,40		 Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok."
205 Isus – svjetlost svijeta
Isus im zatim ponovno progovori: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« 13Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!« 14Odgovori im Isus: »Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. 15Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; 16no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego – ja i onaj koji me posla, Otac. 17Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. Evanđelje po Ivanu - Iv 8,13		 Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!"
206 Evanđelje po Ivanu - Iv 8,14 Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.
207 Evanđelje po Ivanu - Iv 8,16 no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.
208 Evanđelje po Ivanu - Iv 8,17 Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito.
209 22Židovi se nato stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?« 23A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. 24Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.« 25Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: 26»Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.« Evanđelje po Ivanu - Iv 8,24 Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."
210 Evanđelje po Ivanu - Iv 8,26 "Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu."
211 Vjera u Isusa daje slobodu
Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. 31Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; 32upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.« 33Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« 34Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Evanđelje po Ivanu - Iv 8,31		 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;
212 Evanđelje po Ivanu - Iv 8,32 upoznat ćete istinu
213 Evanđelje po Ivanu - Iv 8,32 i istina će vas osloboditi."
214 39Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. 40A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! 41Vi činite djela oca svojega.« Evanđelje po Ivanu - Iv 8,40 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!
215 43Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. 44Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. 45A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. 46Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? 47Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.« Evanđelje po Ivanu - Iv 8,44 Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini
216 Evanđelje po Ivanu - Iv 8,44 jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.
217 Evanđelje po Ivanu - Iv 8,45 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.
218 Evanđelje po Ivanu - Iv 8,46 Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?
219 Isus se povlači u Pereju
I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. 41A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« 42Mnogi ondje povjerovaše u njega. Evanđelje po Ivanu - Iv 10,41		 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome."
220 5Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« 6Odgovori mu Isus: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 7Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Evanđelje po Ivanu - Iv 14,6 Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
221 Obećanje Duha
»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. 16I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. 18Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Evanđelje po Ivanu - Iv 14,17		 Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.
222 Trs i loza
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. 2Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. 3Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. 4Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. 5Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Evanđelje po Ivanu - Iv 15,1		 Ja sam istinski trs,a Otac moj - vinogradar.
223 Evanđelje po Ivanu - Iv 15,5 Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.
224 25No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto. 26A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. 27I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. Evanđelje po Ivanu - Iv 15,26 A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene.
225 Djelovanje Duha Svetoga
»S početka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama. 5A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ 6Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. 7No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. Evanđelje po Ivanu - Iv 16,7		 No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama.
226 12Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. 14On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. 15Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.« Evanđelje po Ivanu - Iv 16,13 No kada dođe on - Duh Istine -
227 Evanđelje po Ivanu - Iv 16,13 upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.
228 Isusova svećenička molitva
To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe 2i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. 3A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. 4Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. Evanđelje po Ivanu - Iv 17,3		 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.
229 7Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao 8jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. 9Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. Evanđelje po Ivanu - Iv 17,8 jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao.
230 5Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. 16Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 17Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. 18Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. 19I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. Evanđelje po Ivanu - Iv 17,17 Posveti ih u istini:
231 Evanđelje po Ivanu - Iv 17,17 tvoja je riječ istina.
232 Evanđelje po Ivanu - Iv 17,19 I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.
233 Isus pred Pilatom
(Mt 27, 1–2. 11–14; Mk 15, 1–5; Lk 23, 1–5)
Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. 29Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?« 30Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« 31Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – 32da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. 33Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« 34Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« 35Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« 36Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« 37Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« 38Reče mu Pilat: »Što je istina?« Evanđelje po Ivanu - Iv 18,37		 Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.
234 Evanđelje po Ivanu - Iv 18,37 Tko je god od istine, sluša moj glas."
235 Evanđelje po Ivanu - Iv 18,38 Reče mu Pilat: "Što je istina?"
236 Probodeni bok
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, 34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. 35Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. 37I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. Evanđelje po Ivanu - Iv 19,35		 Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo.
237 Evanđelje po Ivanu - Iv 19,35 On zna da govori istinu da i vi vjerujete
238 Zaključak
Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. 25A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale. Evanđelje po Ivanu - Iv 21,24		 Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo.
239 8Onda Petar pun Duha Svetoga reče: »Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.« Djela apostolska - Dj 4,12 I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."
240 26Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se ròtê protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. 27Ròtê se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, ròtê se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim 28da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. Djela apostolska - Dj 4,27 Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim
241 10U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« On se odazva: »Evo me, Gospodine!« 11A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.« 13Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.« 15Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.« Djela apostolska - Dj 9,16 Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti."
242 Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope. 24Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. 25Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.« 27I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge 28te im reče: »Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. 29Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!« 30Kornelije reče: »Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me 31i reče: ‘Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! 32Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.’ 33Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!« 34Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 36Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.« Djela apostolska - Dj 10,34 Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran,
243 6One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. 7Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. 8Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« 9Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. 10Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. 11Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.« Djela apostolska - Dj 12,11 Petar pak, došavši k sebi, reče: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod."
244 Festov i Agripin prosvjed
Dok se on tako branio, Fest će mu u sav glas: »Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo.« 25»Ne mahnitam, vrli Feste«, odvrati Pavao, »nego riječi istine i razbora kazujem. 26Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. 27Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!« 28Agripa će Pavlu: »Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!« 29Pavao pak: »Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!« 30Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. 31Udaljujući se govorili su među sobom: »Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.« 32Agripa pak reče Festu: »Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.« Djela apostolska - Dj 26,25		 "Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego riječi istine i razbora kazujem.
245 A. OPRAVDANJE
Navještaj poruke o spasenju
Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. 17Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti. Poslanica Rimljanima - Rim 1,16		 Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku.
246 181. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA
Nad poganima
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova. 24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. Poslanica Rimljanima - Rim 1,18		 Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.
247 Poslanica Rimljanima - Rim 1,20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.
248 Poslanica Rimljanima - Rim 1,25 oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
249 Nad Židovima
Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. 2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine. 3Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? 4Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? 5Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 6koji će uzvratiti svakom po djelima: 7onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni; 8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba! 9Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; 10a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! 11Ta u Boga nema pristranosti. Poslanica Rimljanima - Rim 2,2		 Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine
250 Poslanica Rimljanima - Rim 2,8 buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba!
251 Unatoč Zakonu
Uistinu, koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni. 13Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego – izvršitelji će Zakona biti opravdani. 14Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: 15pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. 16To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. Poslanica Rimljanima - Rim 2,12		 Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni.
252 Židov kao i poganin
Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, 18koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje 19te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, 20odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; 21ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! 22Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! 23Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! 24Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima. Poslanica Rimljanima - Rim 2,20		 odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine;
253 Unatoč obećanjima Božjim
Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? 2Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja. 3Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? 4Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. 5Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda – po ljudsku govorim – nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? 6Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet? 7Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik? 8I zar da ne »činimo zlo da dođe dobro«, kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka! Poslanica Rimljanima - Rim 3,4		 Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu.
254 Poslanica Rimljanima - Rim 3,7 Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik?
255 19A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. 20Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu – samo spoznaja grijeha! Poslanica Rimljanima - Rim 3,20 Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha!
256 Adam i Krist
Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... 13Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. 14Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. 15Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. 16I dar – to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha – opravdanjem. 17Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu. 18Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! 19Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. 20A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: 21kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Poslanica Rimljanima - Rim 5,17		 Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu.
257 Kršćanin slobodan od grijeha
Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! 16Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha – na smrt, bilo poslušnosti – na pravednost. 17Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 18da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 19Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju – do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti – do posvećenja. 20Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, »slobodni« bijaste od pravednosti. 21Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu – smrt. 22Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak – život vječni. 23Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. Poslanica Rimljanima - Rim 6,20		 Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti.
258 Nutarnja borba
Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. 15Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim. 16Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. 17Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 18Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. 19Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. 20Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 21Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. 24Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha. Poslanica Rimljanima - Rim 7,18		 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.
259 2. ŽIVOT PO DUHU
Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu. Poslanica Rimljanima - Rim 8,3		 Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu
260 Određeni za slavu
Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. 19Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. 21Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. 23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 24Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. 26Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 27A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete. Poslanica Rimljanima - Rim 8,18		 Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.
261 Poslanica Rimljanima - Rim 8,20 stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.
262 3. IZRAEL I KRŠĆANI
Povlastice Izraelove
Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 3Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; 5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. Poslanica Rimljanima - Rim 9,1		 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:
263 Mojsije o pravednosti Božjoj
Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj. 6A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo – to jest Krista svesti? 7Ili: Tko će sići u bezdan – to jest izvesti Krista od mrtvih? 8Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. 9Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. 10Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava. 11Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. 12Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 13Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Poslanica Rimljanima - Rim 10,12		 Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
264 Izraelovo obraćenje
Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. 26I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. 27I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. 28U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. 29Ta neopozivi su dari i poziv Božji! Poslanica Rimljanima - Rim 11,28		 U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.
265 Ljubav – ispunjenje Zakona
Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. 9Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 10Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav. Poslanica Rimljanima - Rim 13,9		 Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
266 Nikoga ne uznemirujte
Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. 14Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim. 15Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! 16Nemojte da se pogrđuje vaše dobro! 17Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. 18Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi. 19Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje! 20Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. 21Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče. 22Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje! 23Jede li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je. Poslanica Rimljanima - Rim 14,20		 Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede.
267 Treba ugađati drugima, ne sebi
Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo. 2Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje. 3Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. 4Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. 5A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu 6te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Poslanica Rimljanima - Rim 15,4		 Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.
268 Poziv na jedinstvo
Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 8Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, 9a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu. 10I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom. Poslanica Rimljanima - Rim 15,8		 Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima
269 Svjetska i kršćanska mudrost
Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. 18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 1,18		 Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.
270 2. RODOSKVRNUĆE
Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu. 2I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini. 3A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio. 4Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, 5neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa. 6Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? 7Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. 8Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine. 9Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima – 10ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići. 11Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! 12Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? 13A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 5,8		 Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine.
271 4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 13,6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
272 Pobjednički hvalospjev
A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. 55Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? 56Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. 57A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! 58Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 15,54		 A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.
273 1Odlučih dakle u sebi da neću k vama opet sa žalošću. 2Jer ako ja vas ražalostim, a tko će mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim? 3Zato vam to i napisah da me, kada dođem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost – radost svih vas. 4Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 2,4 Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama.
274 Apostolsko služenje
Kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, 13ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju. 14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. 15Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju: 16ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? 17Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno – kao od Boga pred Bogom – u Kristu govorimo. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 2,17		 Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.
275 1Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. 2Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 3Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: 4u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. 5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. 6Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 4,2 Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.
276 1Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 2Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. 3Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, 4nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, 5pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, 6u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 7u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; 8slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; 9kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; 10kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 6,7 u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva;
277 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 6,8 slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;
278 8Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao – vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila – 9sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. 10Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. 11Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. 12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. 13To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 14Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. 15I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 7,8 Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila
279 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 7,14 Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili,
280 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 7,14 tako je istina bila i pohvala naša pred Titom.
281 Poticaji na darežljivost
Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: 2unatoč mnogim kušnjama i nevoljama, izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. 3Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno – po svojim mogućnostima i preko mogućnosti – 4veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. 5I to ne samo kako se nadasmo nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. 6Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti. 7Stoga kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. 8Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. 9Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. 10Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji već prošle godine prvi to započeste, ne samo činom nego i odlukom. 11Sada dovršite to djelo da kao što spremno odlučiste, tako prema mogućnostima i dovršite. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,3		 Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim mogućnostima i preko mogućnosti
282 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,8 Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi.
283 Pavlova prednost pred protivnicima
O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! 2Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu. 3Ali se bojim da se – kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom – misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. 4Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali – ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili – takva lijepo pòdnosîte. 5Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od »nadapostola«. 6Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo. 7Ili sam grijeh počinio što sam vam – ponizujući sebe da se vi uzvisite – besplatno navješćivao Božje evanđelje? 8Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. 9U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se. 10Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. 11Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade! Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 11,4		 Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosite.
284 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 11,10 Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima.
285 1Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali – dolazim na viđenje i objave Gospodnje. 2Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina – da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – taj je bio ponesen do trećeg neba. 3I znam da je taj čovjek – da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – 4bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. 5Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim. 6Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se suzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 12,6 Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman;
286 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 12,6 istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene.
287 1Evo treći put idem k vama. Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 2Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh već i opet – kao onda drugi put nazočan, tako i sada nenazočan – unaprijed velim: ako opet dođem, neću štedjeti. 3Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoćan, nego je snažan među vama. 4I raspet bî, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas. 5Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste prâvi. 6A spoznat ćete, nadam se, da smo mi prâvi. 7Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo prâvi, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nepravi. 8Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. 9Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. 10To vam nenazočan pišem zato da nazočan ne bih morao oštro nastupiti vlašću koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 13,4 I raspet bi, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj.
288 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 13,4 I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas
289 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 13,8 Ta ništa ne možemo protiv istine,
290 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 13,8 nego samo za istinu.
291 Pavao priznat u Jeruzalemu
Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. 2Uziđoh po objavi i izložih im – napose uglednijima – evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud. 3Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se, 4i to radi uljezâ, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima. 5Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas! 6A oni koji štogod znače – bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko – ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli. 7Nego, naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane – 8jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima – 9i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane! 10Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio. Poslanica Galaćanima - Gal 2,5		 Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas!
292 Poslanica Galaćanima - Gal 2,6 A oni koji štogod znače - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli.
293 Petar i Pavao u Antiohiji
A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: 12doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. 13Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću. 14Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: »Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?« Poslanica Galaćanima - Gal 2,14		 Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?"
294 Doba vjere
Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. 24Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 25A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. 26Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 28Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju. Poslanica Galaćanima - Gal 3,26		 Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu.
295 Pavao i Galaćani
Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili. 13Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje. 14Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa. 15Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih. 16Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu? Poslanica Galaćanima - Gal 4,16		 Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu?
296 Odgovorna sloboda
Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! 2Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti. 3I ponovno jamčim svakom čovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon. 4Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. 5Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju. 6Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego – vjera ljubavlju djelotvorna. 7Dobro ste trčali; tko li vas je samo spriječio da se više ne pokoravate istini? 8Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove! 9Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa. 10Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi nećete drukčije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit će osudu, tko god bio. Poslanica Galaćanima - Gal 5,6		 Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna.
297 Poslanica Galaćanima - Gal 5,7 Dobro ste trčali; tko li vas je samo spriječio da se više ne pokoravate istini?
298 VLASTORUČNI ZAKLJUČAK
Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom. 12Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo. 13Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoće da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom. 14A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 15Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje. 16A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe! 17Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! 18Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen. Poslanica Galaćanima - Gal 6,15		 Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje.
299 11U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade 12da budemo na hvalu Slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu. 13U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, 14koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu Slave njegove. Poslanica Efežanima - Ef 1,13 U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
300 9Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? 10Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. 11On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 12da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. 15Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, 16od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. Poslanica Efežanima - Ef 4,15 Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist,
301 Novi život u Kristu
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: 18zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. 19Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. 20Vi pak ne naučiste tako Krista, 21ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: 22da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, 23a obnavljati se duhom svoje pameti 24i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. 25Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. 26Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom 27i ne dajite mjesta đavlu. 28Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. 29Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. 30I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 31Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! 32Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. Poslanica Efežanima - Ef 4,21		 ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu:
302 Poslanica Efežanima - Ef 4,24 i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
303 Poslanica Efežanima - Ef 4,25 Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.
304 1Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena 2i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. 3A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! 4Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje! 5Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. 6Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. 7Nemajte dakle ništa s njima! 8Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – 9plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – 10i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. 11A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, 12jer što potajno čine, sramota je i govoriti. 13A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. 14Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist.« Poslanica Efežanima - Ef 5,9 plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina
305 Duhovni boj
Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. 18Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, 19i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja 20kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. Poslanica Efežanima - Ef 6,14		 Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti,
306 Pavlovi okovi promiču evanđelje
A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja 13tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, 14a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. 15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 16ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; 17oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno – misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. 18Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. 19Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, 20kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću – kako uvijek tako i sada – Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. 21Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! 22A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 25U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, 26da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama. Poslanica Filipljanima - Fil 1,15		 Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje:
307 Poslanica Filipljanima - Fil 1,18 Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se.
308 4Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 5Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! 6Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. 7I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. 8Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! 9Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama! Poslanica Filipljanima - Fil 4,8 Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu!
309 Zahvala za vjeru i dobročinstvo
Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći. 4Jer čuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima 5poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste već čuli u Riječi istine – 6evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini, 7kako ste naučili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov, 8on nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu. Poslanica Kološanima - Kol 1,5		 poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste već čuli u Riječi istine
310 Poslanica Kološanima - Kol 1,6 evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini,
311 Pavlova briga za vjeru Kološana
Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: 2da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega – Krista, 3u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. 4To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim riječima. 5Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista. Poslanica Kološanima - Kol 2,1		 Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice:
312 Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana
Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama 3spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. 4Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja 5jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. 6I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga 7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. 9Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu 10i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 1,9		 Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu
313 Pavlovo djelovanje u Solunu
Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. 2Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. 3Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, 4nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 2,3		 Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, 4
314 Vjera i strpljivost Solunjana
Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. 14Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, 15koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive 16kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 2,13		 Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.
315 Uskrsnuće o Kristovu dolasku
Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 14Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. 15Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. 16Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, 17a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. 18Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 4,15		 Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli.
316 Znakovi Dana Gospodnjega
A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: 2ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 3Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, 4Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... 5Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? 6I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. 7Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. 8Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom ustâ i uništiti pojavkom dolaska svoga – 9njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima 10i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. 11I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži 12te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 2,10		 i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili.
317 Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 2,12 te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost.
318 Poticaj na ustrajnost
Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. 14Da, na to vas pozva po našem evanđelju – na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista. 15Stoga, braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju bilo pismom. 16A sâm Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, 17neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi! Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 2,13		 Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu.
319 1. TIMOTEJ – POBORNIK ISTINE
Prijetnje lažnih učitelja Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovjediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka 4i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri. 5Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. 6To su neki promašili i zastranili u praznorječje; 7htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 1,3		 TIMOTEJ - POBORNIK ISTINE
320 2. TIMOTEJ – PROMICATELJ BOGOSLUŽJA I BOGOLJUBNOSTI
Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, 2za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. 3To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, 4koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. 5Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, 6koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, 7za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 2,4		 koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.
321 Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 2,7 za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu govorim, ne lažem -
322 Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 2,7 učiteljem naroda u vjeri i istini.
323 Crkva i Otajstvo pobožnosti
Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi, 15a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine. 16Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelâ, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 3,15		 a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine.
324 Krivi učitelji
Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. 2A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti 3koji zabranjuju ženiti se i nameću suzdržavati se od jelâ što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. 4Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću 5jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom. 6To izlaži braći i bit ćeš dobar poslužitelj Krista Isusa, hranjen riječima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ideš. 7Svjetovne pak i bablje priče odbijaj! Vježbaj se u pobožnosti! 8Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući. 9Vjerodostojna je to riječ i vrijedna da se posve prihvati. 10Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga živoga, koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernikâ. 11Zapovijedaj to i naučavaj! Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 4,3		 koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu.
325 Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 4,8 Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život - sadašnji i budući.
326 Pravi i krivi učitelji
To naučavaj i preporučuj! 3A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, 4nadut je, puka neznalica, samo boluje od rasprâ i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, 5razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom. 6Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! 7Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! 8Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. 9Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. 10Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 6,5		 razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom.
327 Sadašnji krivi učitelji
Na to podsjećaj zaklinjući pred Bogom neka ne bude rječoborstva: ničemu ne koristi, a na propast je onima koji slušaju. 15Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine. 16Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti 17i riječ će njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, 18koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo te nekima prevraćaju vjeru. 19Ipak čvrsti temelj Božji stoji – pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje. 20Pa u velikoj kući ima posudâ ne samo zlatnih i srebrnih nego i drvenih i glinenih; i jedne su časne, druge pak nečasne. 21Očisti li se dakle tko od toga, bit će posuda časna, posvećena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna. 22A mladenačkih se strastvenosti kloni! Téži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. 23Lûde pak i neobuzdane raspre odbijaj znajući da rađaju svađama. 24A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, 25da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu 26i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla, koji ih drži robljem svoje volje. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 2,15		 Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine.
328 Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 2,18 koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo te nekima prevraćaju vjeru.
329 Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 2,25 da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu
330 Opasnosti budućih vremena
A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. 2Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, 3bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, 4izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. 5Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 6Od njih su doista oni što se uvlače u kuće i zarobljuju ženice, natovarene grijesima, vodane najrazličitijim strastima: 7one uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine. 8Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini. 9Ali neće više napredovati jer bezumlje će ovih postati očito, kako se to i onima dogodilo. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 3,7		 one uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine.
331 Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 3,8 Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini.
332 Svečano zaklinjanje
Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. 3Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; 4od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. 5Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 4,4		 od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.
333 Naslov i pozdrav
Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti 2u nadi života vječnoga što ga, prije vremenâ vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, 3a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga: 4Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega! Poslanica Titu - Tit 1,1		 Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti
334 Borba protiv krivih učitelja
Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja. 11Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka. 12Reče netko od njih, njihov vlastiti prorok: »Krećani uvijek lašci, opake zvijeri, trbusi dangubni.« 13Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, 14da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine. 15Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. 16Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu – odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni. Poslanica Titu - Tit 1,13		 Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri,
335 Poslanica Titu - Tit 1,14 da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine.
336 Snaga Riječi Božje
Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun. Poslanica Hebrejima - Heb 4,12		 Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.
337 Riječi nade i ohrabrenja
A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. 10Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. 11Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 12te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano. 13Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: 14Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. 15I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. 16Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom 18da bismo po dva nepromjenljiva čina – u kojima je nemoguće da bi Bog prevario – mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. 19Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 20kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. Poslanica Hebrejima - Heb 6,14		 Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te.
338 Melkisedek i levitsko svećeništvo
Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. 5Istina, i oni sinovi Levijevi koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. 6Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! 7A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. 8K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi. 9I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima 10jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek. Poslanica Hebrejima - Heb 7,5		 Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.
339 C. SAVRŠENOST VELIKOGA SVEĆENIKA ISUSA
1. STARO BOGOSLUŽJE NEDOSTATNO
Uvod
A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima 2kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek. 3Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. 4Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. 5Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti Šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu. 6Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima. Poslanica Hebrejima - Heb 8,2		 kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.
340 Ustanove starog bogoštovlja nedjelotvorne
I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku. 2Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja; 3iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama – 4u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza; 5povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti. 6Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje, 7a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda. 8Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator. 9To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika – 10sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka. Poslanica Hebrejima - Heb 9,2		 Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja;
341 Ulazak u nebo
Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u sámo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; 26inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. 27I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponèse, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje. Poslanica Hebrejima - Heb 9,24		 Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.
342 D. KRIST – UZROK VJEČNOGA SPASENJA
Nedostatnost zakona s ponavljanjem žrtava
Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se – iz godine u godinu iste – neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. 2Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijehâ? 3Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe. Poslanica Hebrejima - Heb 10,1		 Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.
343 Krist Veliki svećenik zamjenjuje stare svećenike
I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 13čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. 14Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. Poslanica Hebrejima - Heb 10,14		 Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.
344 Od izlaganja k poticanju
Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj – 20put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; 21imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. 22Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. 23Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. 24I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela 25te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. Poslanica Hebrejima - Heb 10,22		 Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.
345 Strašni izgledi grešnika
Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, 27nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. 28Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 29Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? 30Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. 31Strašno je upasti u ruke Boga živoga. Poslanica Hebrejima - Heb 10,26		 Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe,
346 Velikodušnost u prošlosti
A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: 33ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. 34I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. 35Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! 36Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano. Poslanica Hebrejima - Heb 10,36		 Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.
347 29Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše. 30Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. 31Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. 32I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, 34pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. 35Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. 36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. 37Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – 38svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. 39I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano 40jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva. Poslanica Hebrejima - Heb 11,39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
348 Božja svetost
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. 14Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. 15Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. 16Ne varajte se, braćo moja ljubljena! 17Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. 18Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. Jakovljeva poslanica - Jak 1,18		 Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
349 Prava i lažna mudrost
Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. 14Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! 15Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. 16Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. 17A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. 18Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir. Jakovljeva poslanica - Jak 3,14		 Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine!
350 12Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše »da« neka bude »da«, i »ne« – »ne«, da ne padnete pod sud. 13Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! 14Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje 15pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. 16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. 17Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. 18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. 19Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, 20znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha. Jakovljeva poslanica - Jak 5,19 Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati,
351 Ljubav
Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. 23Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. 24Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, 25ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 1,22		 Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge.
352 Novo svećenstvo
Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, 5pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 2,4		 Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen,
353 Prema naopakim gospodarima
Sluge, budite sa svim poštovanjem pokorni gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i naopakima. 19To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. 20Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 2,19		 To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno.
354 1Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem – jer tko trpi u tijelu, okanio se grijeha – 2da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama, nego po Božjoj volji. 3Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju poganâ, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima. 4Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. 5Polagat će oni račun Onomu tko je već spreman suditi žive i mrtve. 6Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju – u duhu. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 4,3 Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju pogana, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima.
355 Želje i pozdrav
Pišem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedočim kako je ovo istinska milost Božja. Nje se držite! 13Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj. 14Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji ste u Kristu! Prva Petrova poslanica - 1 Pt 5,12		 Pišem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedočim kako je ovo istinska milost Božja. Nje se držite!
356 Apostolsko svjedočanstvo
Zato ću vas uvijek na to podsjećati premda to znate i utvrđeni ste u primljenoj istini. 13Pravo je, mislim, da vas, dok sam u ovom šatoru, budim opomenom, 14svjestan da ću brzo napustiti svoj šator, kako mi i Gospodin naš Isus Krist očitova. 15A pobrinut ću se da se i nakon mojeg izlaska uvijek toga sjećate. 16Ta nismo vam navijestili snagu i dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. 17Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! 18Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori. Druga Petrova poslanica - 2 Pt 1,12		 Zato ću vas uvijek na to podsjećati premda to znate i utvrđeni ste u primljenoj istini.
357 Krivi učitelji
Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast. 2I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine. 3U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema. Druga Petrova poslanica - 2 Pt 2,2		 I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine.
358 18Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. 19Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. 20Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. 21Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. 22Dogodilo im se što veli istinita izreka: »Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.« Druga Petrova poslanica - 2 Pt 2,22 Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."
359 1. uvjet: ne griješiti
A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! 6Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. 7Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. 8Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 1,6		 Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine.
360 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 1,8 Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.
361 4Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. 5A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. 6Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio. 7Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od početka. Ta stara zapovijed jest riječ koju ste čuli. 8A opet, novu vam zapovijed pišem – obistinjuje se u njemu i vama – jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 2,4 Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine.
362 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 2,8 A opet, novu vam zapovijed pišem - obistinjuje se u njemu i vama - jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli.
363 20A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate. 21Ne pisah vam zato što ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine. 22Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj 23tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 2,21 Ne pisah vam zato što ne biste znali istine,
364 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 2,21 nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine.
365 27A vi – Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u njemu. 28I sada, dječice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku. 29Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji čini pravdu od njega rođen. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 2,27 A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu.
366 17Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu? 18Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. 19Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje 20ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 3,18 Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.
367 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 3,19 Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje
368 4Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu. 5Oni su od svijeta, zato iz svijeta govore i svijet ih sluša. 6Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 4,6 Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude.
369 2. Na izvoru vjere
Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? 6On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. 7Jer troje je što svjedoči: 8Duh, voda i krv; i to je troje jedno. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 5,6		 On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
370 18Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego Rođeni od Boga čuva ga i Zli ga se ne dotiče. 19Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim. 20Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni. 21Dječice, klonite se idola! Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 5,20 Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga.
371 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 5,20 I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu.
372 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 5,20 On je Bog istiniti i Život vječni.
373 Pozdrav
Starješina izabranoj Gospođi i djeci njezinoj koju ja ljubim u Istini – a ne samo ja nego i svi koji upoznaše Istinu – 2radi Istine koja ostaje u nama i bit će s nama dovijeka. 3Bila s nama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Sina Očeva Isusa Krista u istini i ljubavi! Druga Ivanova poslanica - 2 Iv 1,1		 Starješina izabranoj Gospođi i djeci njezinoj koju ja ljubim u Istini -
374 Druga Ivanova poslanica - 2 Iv 1,1 a ne samo ja nego i svi koji upoznaše Istinu
375 Druga Ivanova poslanica - 2 Iv 1,2 radi Istine koja ostaje u nama i bit će s nama dovijeka.
376 Druga Ivanova poslanica - 2 Iv 1,3 Bila s nama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Sina Očeva Isusa Krista u istini i ljubavi!
377 Zapovijed ljubavi
Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca. 5I sada te molim, Gospođo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedni druge. 6A ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što čuste od početka, da u njoj živite. Druga Ivanova poslanica - 2 Iv 1,4		 Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca.
378 Pozdrav
Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. Treća Ivanova poslanica - 3 Iv 1,1		 Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini.
379 Pohvala Gaju
Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. 3Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. 4Čuti da moja djeca po Istini žive! – nema mi veće radosti od toga. 5Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. 6Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. 7Jer poradi Imena iziđoše i ne primaju ništa od pogana. 8Mi smo dakle dužni takve primati da budemo suradnici Istine. Treća Ivanova poslanica - 3 Iv 1,3		 Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu:
380 Treća Ivanova poslanica - 3 Iv 1,3 kako ti živiš po Istini.
381 Treća Ivanova poslanica - 3 Iv 1,4 Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga.
382 Treća Ivanova poslanica - 3 Iv 1,8 Mi smo dakle dužni takve primati da budemo suradnici Istine.
383 Svjedočanstvo o Demetriju
Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga. 12Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo. A znaš da je naše svjedočanstvo istinito. Treća Ivanova poslanica - 3 Iv 1,12		 Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo.
384 Treća Ivanova poslanica - 3 Iv 1,12 A znaš da je naše svjedočanstvo istinito.
385 Crkvi u Filadelfiji: hrabra izdržljivost
I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: »Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti: 8Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena. 9Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. 10Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. 11Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.« Otkrivenje - Otk 3,7		 I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti:
386 Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.« 21»Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.« 22»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!« Otkrivenje - Otk 3,14		 I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja:
387 9Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10Vikahu iza glasa: »Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?« 11I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. 12I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. 13I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. 14Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. 15Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak – svi se sakriše u špilje i pećine gorske 16govoreći gorama i pećinama: »Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. 17Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!« Otkrivenje - Otk 6,10 Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?"
388 Mojsijev i Jaganjčev hvalospjev
I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa sedam zála posljednjih – s njima se navršuje gnjev Božji. 2I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci. 3Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: »Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju narodâ! Otkrivenje - Otk 15,3		 Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: "Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!
389 1I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: »Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!« 2Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. 3Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru. 4Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore vóda. I postadoše krv. 5I začujem anđela vóda gdje govori: »Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! 6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!« 7I začujem žrtvenik kako govori: »Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!« Otkrivenje - Otk 16,7 I začujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"
390 Pobjednička pjesma u nebu
Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu: »Aleluja! Spasenje i slava i moć Bogu našemu! 2Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!« 3I ponove: »Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!« Otkrivenje - Otk 19,2		 Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!"
391 6I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih: »Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naš, Svevladar! 7Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova! 8Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i čist!« A lan – pravedna su djela svetih. 9I reče mi: »Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!« I reče mi: »Ove su riječi istinite, Božje.« 10Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on će mi: »Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!« Jer svjedočanstvo Isusovo duh je proročki. Otkrivenje - Otk 19,9 I reče mi: "Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!" I reče mi: "Ove su riječi istinite, Božje."
392 113. ISTREBLJENJE POGANSKIH NARODA
Prvi boj za dovršenje djela Božjega
I vidjeh: nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; 12oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; 13ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja. 14Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist. 15Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara. 16Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: »Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ.« Otkrivenje - Otk 19,11		 I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi;
393 5Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: »Evo, sve činim novo!« I doda: »Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.« 6I još mi reče: »Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. 7To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin. Otkrivenje - Otk 21,5 Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite."
394 1I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. 2Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. 3I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati 4i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. 5Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova. 6I reče mi: »Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj prorokâ, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. 7I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!« Otkrivenje - Otk 22,6 I reče mi: "Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo.


OSTALA LITERATURA :
Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

ISTINA. U jedinstvenom, svagdanjem pojmu, istina je ponajprije sklad neke izjave sa stvarnošću na koju se odosi.
Ali prema vrsti spoznaje, spoznavatelja i spoznatoga, veoma se bitno mijenja pojam istine. Ako se, na primjer, radi o spoznaji u kojoj neki spoznavatelj izvorno spoznaje samoga sebe, onda je istina jednostavno biće kod samoga sebe i time nutarnja osvijetljenost nekoga bivovanja za njega samoga.
Ukoliko ta izvorna (ne pojmovno predmetna, ali se događa u svakom činu spoznaje, svejedno na što se on tematski usmjeruje) osvijetljenost donosi za sebe samu i nužno kao uvjet svoje mugućnosti neko iskustvo vlastite transcendencije duha (ponajprije po sebi netematsko), onda ta jedina istina implicira , jer je sadržana u svima drugima i jer nije jedna medu mnogima, nego ona jedina sveobuhvatna i neku upućenost na Boga, neko šutljivo, netematsko znanje o tajni bez dna u kojoj se sve temelji. Kad čovjek ne potiskuje tu svoju jedincatu istinu, kad je ne mrzi niti se zatvara pred njom, nego je prihvaća predajući se u nju bezazleno i slobodno, onda on zahvaća svoju istinu kao sebi predanu u vlasništvo, onda je on istinit u toj istini koja ga obuhvaća, to znači predan je toj neshvatljivoj istini i tako se oslobađa od sebe samoga.
Jer u takvom činu prihvaća čovjek u konkretnom redu slobodno ne samo svoju vlastitu transcendenciju, nego jer je ona »uzvišena« zbog opće, nadnaravne spasenjske volje i svoju vlastitu upućenost na Boga vječnog života koji se otvara u saopćenju, prihvaća dakle istinu naprosto (Iv 14,6), koja je sama po sebi apsolutno svijetlo posjedovanje u ljubavi beskonačne punine stvarnosti koja se predaje u gledanju Boga.

Izreke svetaca / kratke izreke:

Iz spisa De vera rei. 39, 72.:
 Nemoj ići van, vrati se u sebe;
u unutrašnjosti čovjeka stanuje istina;
a otkriješ li da ti je narav promjenljiva,
onda nadiđi i samog sebe.
No sjeti se, kad sebe nadilaziš,
nadilaziš dušu koja razumno djeluje.
Traži stoga tamo gdje se pali samo svjetlo razuma.
Kamo će, naime, stići svaki dobar mislilac,
ako ne k istini, budući da istina
ne dolazi do sebe na temelju razmišljanja,
nego je ona ono za čim teže oni
koji razmišljaju.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Ljubav prema istini
traži sveto slobodno vrijeme,
nužda pak ljubavi prihvaća opravdan rad.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovijesti, III, 6 :
O istino, istino,
kako usrdno čezne za tobom bit moje duše...

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa O pravoj vjeri, pogl. 36:
Istina je UKAZIVANJE NA BITAK...

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Razgovor sa samim sobom, pogl. 5:
Istina je ono što jest...

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Contra academicos, 111, 20, 13.:
Svi znaju da našu spoznaju potiče
dvostruka težina — autoritet i razum. (...)
Takvo je trenutno raspoloženje koje
želim produbiti u traženju istine,
ne samo uz pomoć vjere nego i razumom.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti, 12,25,35:
 Ako obojica vidimo da je istina ono što ti kažeš,
i ako obojica vidimo da je istina ono
što ja kažem, gdje to, molim te, vidimo?
Sigurno niti ja u tebi niti ti u meni,
nego obojica u samoj nepromjenjivoj istini
koja je iznad naših umova.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa De ver. rel. 39, 72:
Nemoj tražiti izvan sebe (...) istina stoji u duši,
a ako pronađeš da je tvoja narav promjenjiva,
nadiđi i sebe samoga.
Ali pripazi da kad nadilaziš sebe sama,
ti nadilaziš razumsku dušu.
Gdje ustvari dolazi dobar promišljač ako ne k istini?
Istina nije nešto što se proizvodi (konstruira)
razmišljajući malo-pomalo:
ona je naprotiv predodređeni kraj,
cilj na kojem se zaustavlja nakon promišljanja. (...)
Budi uvjeren da nisi ti ono što je istina:
ona ne traži sebe samu;
veći si ti usmjeren k njoj,
koju tražiš i konačno prispijevaš —
pravilno shvaćeno ne u osjetnom prostoru
nego naklonošću duše —:
da bi se nutarnji čovjek ujedinio s
vlastitim nutarnjim gostom
iskazano u potpunoj sreći i neizmjernoj duhovnosti
daleko od bilo kojeg jadnog osjetilnog zadovoljstva...

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti, 10,23,33:
 Vidio sam mnogo ljudi koji hoće prevariti drugoga,
ali nikoga koji bi htio biti prevaren.
Gdje su dakle upoznali ovaj blaženi život
ako ne ondje gdje su upoznali istinu?
Ljube naime i nju, jer ne žele biti prevareni,
a kad ljube blaženi život,
što nije ništa drugo nego radost zbog istine,
svakako ljube i istinu,
a ne bi je ljubili kad ne bi bilo nekoga znanja o
njoj u njihovu pamćenju.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti, 10,23,35:
 Gdje sam naime našao istinu
ondje sam našao Boga svog,
samu istinu koju nisam zaboravio
otkako sam je upoznao.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti, XII,25:
 Istina nije moja ni tvoja.
Ona ne pripada ni nekome trećem.
Ona je istina svih nas.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Contra académicos:
Nitko ne sumnja da nas dvostruka sila
teže navodi na stjecanje znanja — autoritet i razum.
Meni je jasno da nikada i ni u kojem smislu
ne valja odstupiti od Kristova autoriteta:
ne nalazim, naime, snažnijega.
No ono što treba ispitati veoma,
veoma suptilnim umovanjem —
tako, naime, već osjećam —
na primjer što je istina,
to nestrpljivo želim doumiti
ne samo vjerujući nego
također razumijevajući.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovijesti:
Sa svih si mi strana pokazivao da govoriš istinu,
ali ja uopće nisam znao
što da ti odgovorim, iako svladan istinom,
osim tromih i pospani h riječi:
'Odmah ! Evo odmah! Počekaj malo!
' Ali to 'odmah i odmah ' nije imalo kraja,
a 'počekaj malo ' otezalo se nadugo.. .

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa 0 slobodnoj volji:
Ako je naime nešto,
što je više od istine, onda je to Bog.
Ako pak nema ništa višeg,
onda je sama istina Bog.
Na svaki je način sigurno, da ima Bog.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa 0 slobodnoj volji:
Je li istina, koja je svima zajednička,
koje nitko ne može oštetiti,
viša od našeg razuma,
je li njemu jednaka ili pače stoji pod njim?
Budući da ne možemo o njoj suditi
nego sve sudimo prema njoj,
ne može biti ispod razuma.
Dok naime često možemo o tjelesima kazati,
da nijesu kako bi morala biti,
ne će toga nitko kazati o istini,
nego svatko će po njoj suditi.
Kaže li tko: sedam i tri je deset,
ne će da kaže, neka bude tako, nego se veseli,
ako je upoznao, da jest tako.
Istina mora pače biti viša od našeg razuma,
jer je potonji promjenljiv;
sad spoznaje više, sad opet manje;
ali istina ostane uvijek ista,
nepromjenljiva i neoštećena;
dakle može biti samo iznad razuma.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa De beata vita:
 Nitko ne može biti sretan,
ako ne posjeduje ono,
što želi da posjeduje.
Tko dakle traži istinu,
a da je ne nađe, nije sretan;
taj nije ni mudar, jer i mudrac
kao takov mora biti sretan.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Komentar na Evanđelje sv. Ivana, 26,5.:
 Quid enim fortius desiderat
anima quam veritatem? –
Što čovjek snažnije želi od istine?

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovijesti, X,23,34:
Zašto pak ‘istina rađa mržnju’?...
Stoga mrze istinu zbog one stvari koju ljube kao istinu.
Ljube istinu kad im svijetli, a mrze je kad ih osuđuje.
Budući da ne žele biti varani, a varati hoće,
ljube je kad sebe otkriva, a mrze je kad njih otkriva.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Sermo 307, 1:
(o Ivanu Krstitelju)
Istina je rodila mržnju.
Nije se znalo spremno podnijeti ono
na što je poticao sveti Božji čovjek:
onaj koji je pod svaku cijenu htio
postići spasenje onih koje je tako poticao.
Na dobre riječi oni odgovoriše
grubim riječima.
Što je on, zapravo, mogao govoriti,
osim onoga čime je bio ispunjen?
A što su oni mogli odgovoriti,
nego ono čime su bili ispunjeni?
On je sijao žito, a zatekao je trnje.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Koji se u Boga uzdaju spoznat će Istinu,
i koji su vjerni u ljubavi
s njime će prebivati. (Mudr 3,9)

Hesihije (VI./VII.stoljeće, poglavar samostana na Sinaju)

Iz spisa Na sliku svoga sina :
Među svim stvorenjima Marija je remek djelo jednostavnosti.
Marija je jednostavna jer je istinita.
Ljudska je narav u njoj u potpunoj iskonskoj čistoći,
dostigla puninu svoje biti.

Louis Charlier, belgijski dominikanac

Krist kaže : "Ja sam Istina".
Tko propovijeda istinu, potvrđuje Krista;
tko prešućuje istinu, niječe Krista.
No istina izaziva mržnju;
zato ima onih koji, da ih ljudi ne zmrze,
šutnjom začepljuju usta.

Sv. Ante Padovanski, prezbiter (1195.-1231.)

Suviše smo mnogo slični Pilatu
Neprestano pitamo:"Što je istina?"
i tada razapinjemo istinu
koja stoji pred našim očima.

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Istinitost, iskrenost i vjernost su tijesno povezane.
Iskrenost je vjernost istini.
Biti vjeran, znači biti uspješno istinit
u svojim obećanjima i odlukama.
Jedna nepovrediva istinitost čini nas vjernima sebi,
Bogu i stvarnosti oko nas:
i zbog toga savršeno iskrenima.

Thomas Merton , trapist redovnik (1915.-1968.)

Nema drugog Krista ili druge istine…
mijenja se boja vala,
ali sam val ostaje neizmjenjiv…
Tako se i istina izražava različitim riječima,
ali u svojoj prirodi ostaje ista
jer je po svojoj vlastitoj prirodi - jedna.
Istina je sama u sebi nerazdijeljiva
i samo je usta drskih mudraca razdijeljuju.

Sveti Efrem Sirijski , đakon i crkveni naučitelj (306.-373.)

»Nasumce sam posegla za jednom debelom knjigom
koja je bila naslovljena "Život sv. Terezije Avilske".
Počela sam čitati.
Knjiga me je toliko osvojila
da nisam prestala čitati dok nisam došla do kraja.
Kad sam zatvorila knjigu, rekla sam:
‘To je istina!’«.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa , mučenica (1891.-1942.)

Iz Pismo, br. 259 :
Tko traži istinu,
Boga traži,
bilo da mu je to jasno ili ne.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa , mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa T.R de Spiritu Sancto : Edith Stein
Moja žeđ za istinom
bila je moja stalna molitva...

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa , mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa E.Stein Teologija i filozofija :
Duh nalazi istinu, ne proizvodi je.
I ona je vječna.
Ako se ljudska narav,
ako se ljudski organizam,
ako se duh vremena mijenja,
tada se i mišljenja ljudi mijenjaju,
ALI ISTINA SE NE MIJENJA...

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa , mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa E.Stein Das heilige Feuer, 1931. :
Jasno, ako se intelekt usuđuje
ići do ekstrema,
dolazi tako do svoje vlastite granice.
Uzdiže se kako bi našao vrhovne i
zadnje istine te otkriva
da je svako naše znanje
tek bijedna stvar.
Tada se slama naš ponos i
vidimo dvostruku mogućnost:
ili se pada u očaj,
ili se pred nedostižnom istinom
prigiba i ponizno u vjeri prihvaća
ono što se ne može osvojiti
naravnom intelektualnom aktivnošću.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa , mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Konačno i Vječno Biće. Pokušaj uspona do smisla bića:
Kad god je ljudski duh u svom
istraživanju istine tražio nedvojbeno
sigurno polazište,
našao ga je u neizbježnoj blizini
u činjenici vlastitog bivstvovanja.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa , mučenica (1891.-1942.)

Sretan onaj koga istina poučava, sama,
ne pomoću slika i prolaznih glasova, nego onako kakva jest.
Naše nas mišljenje i naš osjećaj često vara i malo toga vidi.
Što koristi mnogo se baviti skrivenim i tajnim stvarima
radi kojih nećemo biti ni ukoreni na sudu, ako nismo za njih znali?
Velika je ludost što se mi, zanemarivši korisne i potrebne stvari,
bavimo suvišnima i štetnima: oči imamo, a ne vidimo.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

"Naša dužnost kao katolika je
znati istinu,
živjeti istinu,
braniti istinu,
istinu dijeliti s drugima,
i patiti za istinu."

Sluga Božji o.John Hardon DI, (1914.-2000.)

Obavljao si svoju molitvu pred Raspelom i donio si odluku:
Bolje je trpjeti za istinu
nego da istina mora trpjeti zbog mene.
(Brazda, 567)

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Neboj se istine,
makar ti istina zadala smrt.
(Put 34)

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Kad je u pitanju obrana istine
kako se može poželjeti ugoditi Bogu,
a u isto se vrijeme ne sukobiti s okolinom?
To se dvoje isključuje: ili jedno, ili drugo.
Potrebno je da žrtva bude paljenica: treba spaliti sve...
čak i ono "što će ljudi reći",
čak i takozvani ugled.
(Brazda 35)

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Trebao bih dnevno, makar samo pola sata,
čitati Evanđelje, razmišljati o tome,
pa onda u podne iza Zdravo Marijo
sebi predočiti neke transcedentalne stvari
i tako cijeli dan,
cijeli život provoditi u tom mističnom svjetlu,
stvarajući od svoje duše remek-djelo
i tražeći Istinu-Svrhu.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Philosophia perennis :
Bila je upravo providencijalna misija
koju je imao izvršiti grčki narod
da pokaže do kojih se sve istina
može dići ljudski duh, sam bez tuđe pomoći.
Kada slijedimo nastojanja grčkih umova,
tamo od Talesa (VII.st.pr. Krista) pa do Aristotela,
vidimo kojom su se energijom ti umnici trudili
da protumače naravni svijet
koji su promatrali.
I svaka škola i svaki izrazitiji filozof,
zvali se oni Jonjani, bio to Heraklij ili Anaksagora
iznose u zbirci svog sustava
uvijek nešto novo,
koju ideju koja ih sve većma približuje istini...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika 23.04.1914. :
Ta misao, iskrica, intelekt,
ta iskrica vječne istine,
kojim li nas uzvišenim istinama vodi i
koliko od toga možemo shvatiti!

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika 23.04.1914. :
Meditiram...
Život je borba za Istinom
i promotrimo ga...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika 26.08.1916. :
Vječna je borba:
vječna glad u meni.
Uvijek tražim istinu.
Veselim se kada otkrijem kakovu novu misao.
Da, ogromno je to veselje.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnika 13.12.1914. :
U najgorim ljudima egzistira mnogo dobra.
Iz ovih parcela dobra što se nalaze u ljudima,
može se uvijek doći do zaključka
o bistvu jedine Istine.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Ultima hominis felicitas (est) in contemplatione veritatis.“ –
„Krajnja je ljudska sreća u razmatranju istine.“

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Studiju filozofije nije svrha saznati
što su drugi mislili,
već spoznati kako se odnose stvari prema istini.'

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa theologiae, II-II, q. 109...
Ljudi ne bi mogli živjeti zajedno
kad ne bi imali međusobnog povjerenja,
to jest kad ne bi govorili istinu jedni drugima.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa theologiae, II-II, q. 109...
Čovjek mora drugom čovjeku
pošteno očitovati istinu...

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Omne verum a quocumque dicatur
a Spiritu Sancto est.
Sve istinito,
tko god to rekao,
dolazi od Duha Svetoga.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Super Evangelium Ioannis lectura, br. 495:
Veritas non solum in cogitatione
et dictis consistit, sed in factis.
Istina se ne sastoji samo
u mišljenju i govoru nego
također i u djelima.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa contra gentiles, 1, 59.:
»Veritas est adacquatio rei et intellectus«
Istina je sukladnost stvari i uma.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.) 

Iz spisa In Ioannis Evangelium, V, 6:
»Per ardorem caritatis datur cognitio veritatis.«
Žarom ljubavi stječe se spoznaja istine.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.) 

Iz spisa In Matthaeum, cap. 5, n. 4.:
Prednost ima život, a ne nauka
jer nas život vodi do spoznaje životne istine.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.) 

Iz spisa In Job, pogl. 13:
Premda shvaćam uzvišenost božanske mudrosti i
moći iz raznih njezinih učinaka
ne manje nego vi, ipak na taj [vaš] poticaj
po razboritosti ne odustajem od svoje namjere
tj. da želim istupiti pred Boga, i
Njemu progovoriti, otkrivajući to što se zbiva
u mojem srcu Onom koji je ispitivač i sudac srdaca,
i tražeći istinu od Onoga
koji je učitelj čitave istine...

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Pars, q.107, a. 2.:
 Za moju pamet ne predstavlja
nikakvu vrijednost znati
što ti misliš ili namjeravaš,
nego jedino u čemu je istina...

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa (Contra Gentiles, II, 34):
 Nemoguće je, da je sasma krivo ono,
što svi općenito vele;
jer krivo mnijenje jest neka slabost uma,
kako je slabost ćutila kada
krivo sudimo o osjećanom predmetu.
Nedostatak (slabost) je pak slučajno,
jer narav ne smijera na to.
A što je slučajno,
ne može biti uvijek i svugdje.
Stoga ne može biti kriv sud,
što ga stvaramo na temelju
svih ukusa u ćutilnim stvarima,
a tako ne može biti pogrješan sud,
što ga svi izriču o istini.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Suma teologije, I 107,2c:
 Istina je svjetlo uma,
a pravilo svake istine jest Bog sam.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Suma teologije, I 16, 4 ad 3:
 Istina života kazuje se
[između raznih načina istine] zasebice,
u koliko čovjek u svojem životu
ispunja ono na što ga je usmjerio
Božanski um.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa De Veritate, q. 1, a. 9:
 Istina slijedi djelovanje uma,
ukoliko se njegov sud odnosi na stvar
onakvu kakva ona jest:
no um spoznaje istinu samo onda
kada on reflektira o vlastitome činu;
i ne samo ukoliko um spoznaje
vlastiti čin, nego ukoliko spoznaje
poklapanje između sebe i stvari;
poklapanje se sa svoje strane ne može
spoznati ako se spoznaje
narav vlastitoga čina.
S druge strane ova posljednja
ne može biti spoznata ako se ne spoznaje
narav djelatnog principa,
to jest vlastiti um, na kojega po biti
spada prilagoditi se stvarima.
Prema tome, um spoznaje istinu
ukoliko reflektira o sebi.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa T.Vereš - Toma Akvinski, Izabrana djela (1981.):
Prema tome, temeljni se odnos bića prema umu
sastoji u tome da se biće uskladi s umom.
To se usklađivanje zove podudaranje stvari i uma
koje izražava glavni sadržaj pojma istine.
Iz toga proizlazi da pojam istine
dodaje pojmu bića nalikovanje,
odnosno podudaranje stvari i uma,
a posljedica tog nalikovanja je,
kako smo rekli spoznaja stvari.
Dakle, bivstvovanje prethodi pojmu istine,
dok je spoznaja učinak istine...

Hrvoje Lasić, prezbiter, dominikanac, filozof, profesor FTI (1942.)

Iz spisa Glasnik SiM, travanj, 1976.:
Uvijek sam ljubio ISTINU.
Kad je došlo do revolucije u Njemačkoj,
očekivao sam da će je sveučilišta braniti.
Znam da se sveučilišta uvijek hvale kako
svagdje zastupaju stvar ISTINE.
Ali onog časa sveučilišta su zašutjela.
Tada sam promatrao velike izdavače novina,
koji uvijek ističu svoju ljubav prema slobodi.
Ali su oni kao i sveučilišta,
zamuknuli u nekoliko tjedana.
Samo je Crkva stala na put...
onima koji su išli za ugušenjem ISTINE.
Nikad prije nisam imao specijalan interes za Crkvu.
Ali sada osjećam veliko poštovanje i udivljenje,
jer je jedino Crkva imala snage i ustrajnosti
da stane u obranu intelektualne ISTINE i
moralne slobode.
Stoga sam prisiljen priznati da ono
što sam jednom prezirao,
sada neograničeno cijenim...

Einstein Albert, fizičar, nobelovac (1879.-1955.)

Iz spisa Glasnik SiM, travanj, 1976.:
Ne znam kako me svijet doživljava,
ali ja sam sebi izgldam
kao dječak koji se igra na obali,
te ga veseli kada tu i tamo
nađe koji gladak kamen ili lijepu školjku,
a ne zapaža kako pred njim stoji
velik i neotkriven ocean ISTINE...

Einstein Albert, fizičar, nobelovac (1879.-1955.)

Moliti za one koji traže ISTINU,
znači moliti da nađu Crkvu...

Bulat Pero, prezbiter, DI

Nemoj prisezati ni Stvoriteljem ni stvorenjem,
doli u istini,
u nuždi i s poštovanjem...

Sv. Ignacije Loyolski , prezbiter i utemejitelj reda (1491.-1556.)

Iz Pirkei Avot 1:18 :
Na tri stvari svijet nastavlja postojati:
na pravdi, istini i miru....

Židovska duhovnost - Pirkei Avot

Za stvari i za pjesme
samo je jedan način da budu nove,
a taj je da budu istinite;
samo je jedan način biti mlad,
i to je biti vječan.....

Paul Claudel, pjesnik (1868.-1955.)

Filozofija, koja je sama po sebi
sposobna prepoznati stalnu
usmjerenost čovjeka prema istini,
može se s pomoću vjere otvoriti
da primi ‘ludost Križa’
kao autentičnu kritiku svih onih
koji misle da posjeduju istinu.
Odnos između vjere i filozofije
u učenju raspetoga i uskrsloga Krista
nailazi na stijenu o koju se može razbiti,
ali istodobno i stijenu s koje se
može otisnuti u beskrajno more istine.
Ovdje vidimo ne samo granicu između razuma i
vjere nego i prostor
u kojem se to dvoje može susresti.

Philibert Secretan, filozof (1926.)

Iz Metafizika, V, 7 :
Budući da ljudi jedni drugima
priopćuju svoje spoznaje,
to se istina može tražiti u ‘bazenu’
općeg govora koji se tvori
neprestanim dijalogom između ljudi.
Ako se, dakle, želi znati istina o nečemu,
valja pitati što se o tom općenito kaže,
jer ‘kolikostruko se kaže tolikostruko biti znači’.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz Metafizika, 993a-993b:
Istraživanje istine je dijelom teško,
a dijelom lako.
To se vidi iz toga
što je nitko dostatno ne postiže,
niti je opet u cijelosti promašuje(...) i
dok joj svaki pojedinac
pridaje ili ništa ili malo,
iz svega što se prikupi postaje nešto znatno.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Metafizika II 1, 993 b 30:
Uređenje stvari u bitku
jednako je njezinu uređenju u istini.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Eco, Estetički problem u Tome Akvinskog:
Poeticae artis est veritatem rerum
aliquibus similitudinibus fictis designare.
Svojstvo je pjesničkog umijeća da istinu
naznači izmišljenim slikama.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Rhet.1,13:
 Što pripada biti,
to je svima zajedničko;
što svi ljudi kao od nagona
natjerani drže istinitim,
to je istina naravi.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Metafizika (IV), 7, 1011b25–27:
 Reći o onome što jest da jest,
i o onome što nije da nije,
jest istinito;
dok reći o onome što jest da nije,
ili o onome što nije da jest,
jest lažno.
Stoga, onaj koji tvrdi da
nešto jest ili nije,
govori ili istinu ili laž,
ovisno o tome odgovara li njegov sud stvarnosti.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Metafizika Ε (VI), 4, 1027b25–30:
 Istina i laž ne nalaze se u
stvarima samima, nego u mišljenju.
Jer stvari jednostavno jesu ili nisu,
ali istinito ili lažno postaju tek
kada ih razum povezuje ili razdvaja u sudu.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Metafizika Ε (VI), 4, 1027b25–30:
 Budući da je istina u tome da se misli
ono što jest kao što jest,
a ono što nije kao što nije,
jasno je da je onaj koji misli da
razdvojene stvari jesu razdvojene,
ili spojene da su spojene, u istini;
a onaj koji misli suprotno, vara se.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa De Interpretatione, 4, 17a1–7:
 Nije svaka izjava ni istinita ni lažna,
nego samo ona u kojoj se nešto
tvrdi ili poriče.
Jer molbe i zapovijedi nisu ni
istinite ni lažne;
istina i laž pripadaju samo izjavama
koje nešto kazuju o stvarima
kakve jesu ili nisu.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa De Interpretatione, 1, 16a10–18:
 Istina i laž nastaju onda kada se
u govoru ili mišljenju nešto
povezuje ili razdvaja:
istina kada je to povezivanje u
skladu sa stvarnošću, a laž kada nije.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Analytica Posteriora, I, 2, 71b9–12:
 Mi smatramo da znamo neku stvar
u pravom smislu, a ne slučajno,
kada mislimo da poznajemo uzrok zbog
kojega je ona takva kakva jest,
i da je nemoguće da bude drugačije.
Takvo znanje nužno je istinito.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Analytica Posteriora, I, 33, 89b10–15:
 Cilj znanstvenog znanja jest istina;
a istina se postiže kada se uzroci
spoznaju nužno i na odgovarajući način.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Nicomachean Ethics, IV, 7, 1127a20–30:
 Istinoljubiv čovjek, i u životu
i u govoru, drži se sredine:
priznaje ono što jest,
ne pretjeruje u prikazivanju
svojih osobina, niti ih umanjuje.
Takav čovjek, budući da voli istinu,
govori i djeluje u skladu s njom,
osim kada ga okolnosti prisile na odstupanje.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Nicomachean Ethics, IV, 7, 1127b10–20:
 Budući da je laž po sebi prijekorna,
a istina vrijedna hvale,
jasno je da će istinoljubiv čovjek
biti cijenjen, jer pokazuje stvari
onakvima kakve jesu,
bez dodavanja ili oduzimanja.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Rhetorica, I, 1, 1355a20–25:
 Istina i pravda po svojoj su naravi
jače od svojih suprotnosti;
pa ako presude i odluke nisu onakve
kakve bi trebale biti,
nužno je da su poražene od
vlastitih suprotnosti,
što zaslužuje prijekor.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Topica, I, 2, 101a25–30:
 Svrha rasprave nije pobjeda nego istina…

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa De Anima, III, 4, 429a10–18:
 Razum je ono po čemu duša
spoznaje istinu…

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Metafizika, knjiga 4, poglavlje 1.:
 Onaj tko zna, ne čini ništa drugo
osim što razmatra istinu,
i prema tome razmatranje istine je
suština mudrosti.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz Djela - Descartes :
Egzistencija Boga prva je i najvječnija
od svih istina koje mogu biti i
jedina je iz koje sve ostale proizlaze...

René Descartes, filozof, matematičar (1596.-1650.)

Ako želite tražiti istinu,
potrebno je da makar jednom u životu
u nešto sumnjate,
po mogućnosti u sve..

René Descartes, filozof, matematičar (1596.-1650.)

Prvo je pravilo bilo da nikad
ništa ne privhaćam kao istinito,
a da jasno ne spoznam da je takvo,
da najbrižljivije izbjegavam
svako prenaglivanje i neprovjereno donošenje suda i
da u svojim sudovima obuhvaćam
jedino ono što je za moj duh jasno i razgovjetno,
da nema nikakva povoda u tome sumnjati...

René Descartes, filozof, matematičar (1596.-1650.)

Iz spisa Rasprava o metodi (1951.):
Istinito samo »ono što se neposredno uviđa,
ono što je dano u 'prisutnoj evidenciji"
ili što se iz evidentnih postavki
može zaključiti po strogo logičkim pravilima«.

René Descartes, filozof, matematičar (1596.-1650.)

Iz spisa Meditacije o prvoj filozofiji, 1641.:
Primijetio sam već prije nekoliko godina
kako sam u svojoj mladosti mnoge neistine
prihvatio kao istine i kako je dvojbeno
ono što sam na to nadogradio.
Zato treba jednom u životu sve to
iz temelja preokrenuti te početi iznova
od prvih temelja ako želim u znanostima
utemeljiti jednom nešto čvrsto i postojano.

René Descartes, filozof, matematičar (1596.-1650.)

Iz spisa Principia philosophiae, 1644.:
…za ozbiljno filozofiranje i za
istraživanje istine u svim
stvarima koje se mogu spoznati,
najprije se treba riješiti svih
predrasuda, odnosno treba se
brižno čuvati da ne vjerujemo
nikakvim mišljenjima,
koja smo nekoć prihvatili,
ako ih prethodno ne podvrgnemo
novom ispitivanju i ne utvrdimo
da su istinita.

René Descartes, filozof, matematičar (1596.-1650.)

Iz enciklike Fides et ratio :
Ova istina koju nam Bog
objavljuje u Isusu Kristu,
ni najmanje se ne protivi istinama
koje se stječu pomoću filozofije.
Dapače, dva stupnja spoznaje
vode do punine istine« ...

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz govora kod kanonizacije Edith Stein :
Istina i ljubav imaju potrebu
jedno drugoga.
Sestra Terezija Benedikta od Križa
kaže svima nama:
"Nemojte prihvatiti kao istinu
ništa što je lišeno ljubavi.
I nemojte prihvatiti ništa
kao ljubav što je lišeno istine."
Jedno bez drugoga postaje
destruktivna laž.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio :
Ona snaga kojom vjernik može
proslijediti svojim putem do istine,
pritječe mu iz sigurnog uvjerenja
da ga je Bog stvorio kao 'istražitelja' (usp.Prop 1,13),
a njegova je zadaća da ništa ne ostavi neispitanim,
premda mu stalno prijete sumnje.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio :
Čovjek, biće koje traži istinu,
jest zapravo i onaj koji živi vjeru.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio, 38:
Putovi za dosizanje istine raznoliki su:
ipak, budući da je kršćanska istina
u posjedu spasonosne vrijednosti,
svaki od tih putova utrt je jedino
ako vodi posljednjem cilju,
odnosno objavi Isusa Krista.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio :
U vidljivom svemiru jedino čovjek ima
ne samo sposobnost znanja,
nego on također zna da zna,
te stoga razloga upravlja duh
prema pravoj istini stvari
koje se pred njim pojavljuju.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio :
Svi dožive trenutak u kojem postaje nužnim,
dopustilo se to ili ne,
da se vlastito postojanje
osloni na apsolutnu ISTINU
koja rađa sigurnost
i nije više podložna sumnji.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Brzi razvoj :
Ne bojte se novih tehnologija!
I one su među čudesnim stvarima
— inter mirifica —
što nam ih je Bog dao na raspolaganje
da ih otkrijemo, koristimo te upoznamo istinu,
pa i istinu o našem dostojanstvu i
o našoj sudbini da budemo njegova djeca,
baštinici njegova vječnoga kraljevstva.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio (92,70):
Istina koja je Krist svugdje se nameće
svojim univerzalnim autoritetom.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Naučitelj Čovječnosti (1998.):
Istina, kao i Isus Krist,
može biti zanijekana, progonjena,
pobijana, ranjena, mučena, propeta;
ali uvijek iznova oživi i uskrsne i
nikada ne može biti iskorijenjena
iz ljudskog srca...

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Naučitelj Čovječnosti (1998.):
Toma Akvinski je duboko uvjeren
da svaka istina, tko god je izrekao,
potječe od Duha Svetoga...

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Naučitelj Čovječnosti (1998.):
Filozofska i teološka istina
susreću se u jednoj istini.
Razumska istina uspinje se od stvorova k Bogu;
vjerska istina izravno silazi od Boga k čovjeku.
Ali ta razlika u metodi i podrijetlu ne uklanja
temeljnu jedinost jer je istovjetan začetnik
bilo istine koja se očituje preko stvorenja,
bilo istine koja je osobno priopćena
čovjeku preko Njegove Riječi.
Filozofsko istraživanje i teološko istraživanje
označuju dva različita smjera u hodu jedincate istine.
Ti su smjerovi određeni za susret —
a ne za sukob — na istom putu,
da budu jedan drugome na pomoć.
Tako razum prosvijetljen, ojačan i
zajamčen vjerom postaje vjeran
pratitelj samoj vjeri,
a vjera neizmjerno proširuje
ograničeni obzor ljudskog razuma.
U toj točki sveti je Toma
uistinu učitelj koji prosvjetljuje.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio (25):
Samo istinite vrednote mogu
usavršiti osobu i njezinu narav
dovesti do ostvarenja.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Veritatis splendor, 99:
Totalitarizam nastaje iz poricanja
istine u objektivnom smislu:
ako ne postoji neka transcendentna istina,
pokoravajući se kojoj čovjek
stječe svoj puni identitet,
tada ne postoji nikakvo sigurno načelo
koje bi jamčilo pravedne odnose među ljudima.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio, 107:
Sve molim da gledaju u dubinu čovjeka
kojega je Krist spasio u tajni svoje ljubavi i
u njegovo neprestano traženje istine i smisla.
Razni filozofski sustavi varkom su ga uvjerili
da je on apsolutni gospodar sebe,
da može autonomno odlučivati o
vlastitoj sudbini i budućnosti
pouzdavajući se samo u sebe i u svoje sile.
Veličina čovjeka nikada ne može biti u tome.
Odlučujući za njegovo ostvarenje
bit će samo izbor kojim će se uklopiti u istinu,
gradeći vlastito prebivalište u sjeni Mudrosti i
stanujući u njoj.
Samo na tom obzoru istine spoznat će
kako se njegova potpuna sloboda razvija i
da je pozvan k ljubavi i spoznaji Boga
kao najvišem ostvarenju sebe.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Redemptor Hominis – Otkupitelj čovjeka:
Prema tome postali smo dionicima
toga Kristova proročog poslanja
te snagom tog poslanja zajedno s njim
služimo božanskoj istini u Crkvi.
Budući da smo odgovorni za tu istinu,
moramo je ljubiti i nastojati
da je što bolje shvatimo kako
bismo je približili sabi samima
kao i drugima u svoj njezinoj
spasiteljskoj snazi,
svem sjaju i dubini
zajedno s jednostavnošću.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio,15:
 Ljudima koji žele spoznati istinu,
ako su kadri pogledati preko sebe i
uzdići svoj pogled ponad vlastitih nakana,
pridaje se moć da ponovno zadobiju
pravu povezanost sa svojim životom
tako da slijede put istine.
Ovom stanju stvari mogu se dobro priložiti
riječi iz Ponovljenog zakona:
»Ova zapovijed što ti je danas dajem
nije za tebe preteška niti je od tebe predaleko.
Nije na nebesima, da bi rekao:
“Tko će se za nas popeti na nebesa,
skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?”
Nije ni preko mora, da bi mogao reći:
“Tko će preko mora za nas poći,
donijeti nam je te nam je objaviti
da je vršimo?”
Jer, riječ je posve blizu tebe,
u tvojim ustima i u tvome srcu,
da je vršiš« (Pnz 30, 11–14).

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Veritatis splendor:
 Bez slobode nema moralnosti. [...]
Ako postoji pravo da čovjek bude poštovan
na vlastitom traženju istine,
onda još prije postoji ozbiljna
moralna obveza svakoga da traži
istinu i da uz nju pristane
kad je jedanput upozna.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio,28:
 Istraživanje istine – valja nam to priznati! –
ne pokazuje se uvijek u sličnoj jasnoći i skladu.
Prirodna ograničenost razuma i hvastanje duha
zasjenjuju i odvraćaju osobno istraživanje.
I druge osobne koristi,
koje su različitog značaja,
mogu potamniti istinu.
Može se dogoditi da čovjek stane izbjegavati
istinu čim je započne spoznavati,
jer se boji njezinih zahtjeva.
Usprkos tome, čak i kad bježi od nje
ona ipak živo dira njegovo postojanje.
Jer čovjek vlastiti život nikad
ne može temeljiti na sumnji,
nesigurnosti ili laži:
takvo postojanje stalno bi
uznemiravali strah i tjeskoba.
Čovjek se, dakle, može definirati kao
onaj koji traži istinu.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio,29:
 Žeđ za istinom je tako usađena u
ljudsko srce da, ako postoji
neka nužnost da se ona propusti,
to dovodi u krizu vlastito postojanje.
Dovoljno je pogledati svakodnevni život
da bi se vidjelo kako napokon,
svatko u sebi trpi od uznemirenosti
koja potječe od nekih bitnih pitanja te,
istodobno, u duhu čuva barem
nacrt njihovih odgovora.
Riječ je o odgovorima čije smo istinitosti svjesni,
jer je očito da se oni u bîti ne razlikuju
od odgovora do kojih su došli mnogi drugi.
Bez sumnje, svaka istina
koja se stekne nema istu težinu.
No, svi rezultati zajedno uzeti,
potvrđuju sposobnost čovjeka da u
najširem smislu dopre do istine.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio,32:
 Mučenik je, naime, najcjelovitiji
svjedok istine o postojanju.
On dobro zna da je pred Kristom Isusom
pronašao istinu o svom životu,
čiju mu sigurnost nitko ne može odnijeti.
Ni bol ni okrutna smrt ne mogu ga odvojiti
od istine koju je otkrio u susretu s Kristom.
Eto razloga zbog kojega svjedočanstvo mučenika
sve do današnjega dana izaziva divljenje,
pronalazi slušatelje i uzima se kao primjer.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Generalna audijencija,19. listopada 1983.:
 Doista, religioznost predstavlja
najviši izražaj ljudske osobe,
jer je ona vrhunac njegove razumske naravi.
Ona izvire iz čovjekove duboke težnje
prema istini te stoji u temelju njegova
slobodnog i osobnog traganja za onim božanskim.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio,33:
 Čovjek po svojoj naravi istražuje istinu.
Ovo istraživanje nije osuđeno samo na postizanje
djelomičnih istina koje ovise o
događajima ili znanostima;
čovjek ne traži samo istinsko dobro
za svoje pojedine naume.
Njegovo istraživanje upravljeno je prema
daljnjoj istini koja može rasvijetliti
smisao života; zato je riječ o onom
istraživanju čiji se ishod može
pronaći samo u apsolutnom.
Pomoću sposobnosti usađenih u duhu čovjek
može i pronaći i priznati jednu takvu istinu.
Ukoliko je ta istina životna i
bitna za njegovo postojanje,
ona se dostiže ne samo putem razuma,
nego i povjerljivim prepuštanjem u ruke
onih koji mogu zajamčiti sigurnost i
autentičnost te istine.
Sposobnost i izbor da sebe same i svoj
vlastiti život povjerimo drugima zacijelo
predstavljaju jedan od antropologijski
najznakovitijih i najizrazitijih činâ.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Pismo sudionicima Internacionalnog kongresa,30. rujna 1995:
 Istraživanje uvjeta pod kojima čovjek
sam od sebe postavlja glavna pitanja o
smislu života, o svrsi koju mu treba dati
i o onome što će biti poslije smrti,
tvori za fundamentalnu teologiju nužni uvod
da bi i u današnje vrijeme vjera u
punini pokazala put razumu
koji iskreno traži istinu.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz djela Za beskonačnom istinom, IV (1923) :
To mora da je biće,
jer inače ne bi bilo od sebe,
nestvoreno i beskonačno;
mora da je umno biće,
jer inače ne bi bilo konačni cilj našeg uma.
Mora da je ocean istine,
sama istina, u kojoj se sve vidi i
znade što je bilo,
što će biti i što jest i
što bi moglo biti,
jer inače ne bi bila beskonačna istina.

Ante Alfirević, prezbiter, DI, književnik, filozof (1875.-1945.)

Iz djela Hod prema Uskrsu :
Čitava kristološka rasprava u
konačnici se vodi oko spasenja,
oslobođenja čovjeka.
No, što oslobađa čovjeka?
Tko ga i s kojim ciljem oslobađa?
Ili još jednostavnije:
što je ta ‘čovjekova sloboda’?
Može li čovjek postati slobodan izvan istine,
tj. u laži, u nesigurnosti, u pogrješci?
Oslobođenje koje se ne obazire na istinu,
bez istine, ne bi bilo oslobođenje,
nego prije prijevara i ropstvo, čovjekova propast.
Sloboda bez istine ne može biti istinska sloboda.
Dakle, bez istine ne postoji sloboda
dostojna toga imena...”

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan mira 2012.:
 Čovjek je biće koje nosi u srcu
žeđ za beskonačnim, žeđ za istinom
– i to ne djelomičnom istinom,
već onom koja je kadra rasvijetliti
smisao života – zato što je stvoren
na Božju sliku i priliku.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan mira 2012.:
 Bez svjetla istine prije ili
kasnije svaki je čovjek naime
osuđen sumnjati u dobrotu samoga
života i odnosa od kojih je satkan,
u vrijednost svojega zauzimanja
da nešto zajedno gradi s drugima.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan mira 2012.:
 Da bi ostvario svoju slobodu,
čovjek mora nadići relativistički
obzor i spoznati istinu o samom sebi
i istinu o dobru i zlu.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Posljednji razgovori s Peterom Seewaldom:
Mi, doduše, ne možemo reći:
“Ja imam istinu”,
nego istina ima nas,
ona nas je dotaknula.
I mi pokušavamo dopustiti
da nas vodi taj doticaj.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Bog i svijet, 2003.:
 Ako nam je, pak, Krist darovao novi
dar, bitan dar - istinu -
onda je dužnost da je ponudimo i drugima,
dakako u slobodi, jer drugčije istina
ne može djelovati, niti ljubav biti.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Bog i svijet, 2003.:
 Zanimljivo je da je pojam tradicije
u velikoj mjeri zasjenio pojmove religije
i vjerodostojnosti,
a time i pojam istine.
Na pojedine religije gleda se kao
na tradicije. (...)
Krist ne sankcionira jednostavno običaj.
Naprotiv, on nas upravo izvodi iz običaja.
On želi promjenu, zahtijeva od nas
da tragamo za istinom,
za onim što će nas uvesti u stvarnost
Stvoritelja, Otkupitelja, našeg vlastitog bitka.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Vjera - istina - tolerancija, 2004.:
 Istinom, pak, nikomu nije
naneseno nasilje.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Vjera - istina - tolerancija, 2004.:
 Istina ne uništava,
ona pročišćava i ujedinjuje.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Vjera - istina - tolerancija, 2004.:
 Postoji li istina za čovjeka,
istina koja je kao takva svima dostupna
i svima pripada, ili pak uvijek samo
u različitim simbolima dodirujemo
tajnu koja nam se nikada ne razotkriva?

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz konstitucije Gaudium et spes :
Stoga se metodičko istraživanje
ni u jednoj struci,
ako se vrši doista znanstveno i
po moralnim načelima,
nikad neće stvarno protiviti vjeri,
jer profane i vjerske realnosti
imaju izvor u istome Bogu.
Štoviše, onaj koji nastoji ponizno i
ustrajno prodrijeti u tajnu stvari, njega,
a da toga i nije svjestan,
kao da vodi ruka Boga,
koji uzdržava sva bića i
čini da budu ono što jesu.

II. Vatikanski koncil (1962.-1965.) - dokumenti

Iz spisa Nostra Aetate, 2.:
Katolička Crkva ne odbacuje ništa
što u tim (drugim) religijama ima istinita i sveta.
S iskrenim poštovanjem promatra
te načine djelovanja i življenja,
te zapovijedi i nauke koje,
premda se u mnogome razlikuju
od onoga što ona sama drži i naučava,
ipak nerijetko odražavaju zraku
one Istine što prosvjetljuje sve ljude.
Ali ona bez prekida naviješta
i dužna je naviještati Krista,
koji je put, istina i život (Iv 14,6),
u kome ljudi nalaze
puninu religioznog života,
u kome je Bog sve sa sobom pomirio.

II. Vatikanski koncil (1962.-1965.) - dokumenti

Iz spisa Filosofia della cultura e dei valori:
Posjedovati istinu
za čovjeka je PITANJE ŽIVOTA,
postojanja i samoostvarivanja...

Battista Mondin, filozof, teolog (1926.-2015.)

Iz spisa Fifteen seremons Preached... Oxford,X,42 :
U školama ovog svijeta
putevi k Istini smatraju se
uzvišenim stazama otvorenim svim ljudima,
u sva vremena.
Kao da se istini može pristupiti bez štovanja...

Sv. John Henry Newman, engleski kardinal (1801.-1890.)

Iz spisa Sistematska teologija :
Teologija, kao funkcija kršćanske crkve,
mora služiti njezinim potrebama.
Svrha teološkog sustava je da zadovoljava
dvije različite potrebe:
priopćavanje istine kršćanske poruke i
interpretaciju te istine
za svaku novu generaciju.
Teologija se kreće naprijed i
nazad između dva pola,
vječne istine svog temelja i
vremenite situacije u kojoj
vječna istina mora biti primljena.

Paul Tillich, filozof, teolog (1886-1965.)

Iz spisa J.Zink, Wie wir beten können (Kako danas moliti):
U Tebi sve odsjeva.
Sve što je na ovom svijetu istinito,
istinito je zato jer si Ti ISTINA.
Sve što je na ovom svijetu živo,
živo je jer si Ti Život.
Sve što je na ovom svijetu lijepo,
lijepo je po Tebi,
jer Ti si vječna ljepota.

Ricarda Huch, pisac, povjesničarka (1864.-1947.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Gospodine,
pola života potrošim dokazujući
sebi i drugima da imam pravo i
da je istina na mojij strani.
Soga sam nesposoban ići putem
koji si mi to odredio....

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Tvoja je riječ istina.
Tvoja mi riječ pomaže da se ne branim
kad nešto treba priznati,
da ne planem kad treba šutjeti,
da ne promašim cilj
na kojem ću ugledati Tebe,
pravu Istinu...

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Istinu o sebi saznajemo tek onda
kad nam je naše pravo postalo nevažno.
Riječ :"Ja sam istina"
Krist je izgovorio uoči svoje muke
i u času svoje osude.
To je mjerilo koje vrijedi
za svakoga tko nastoji
shvatiti istinu o sebi,
a ne samo istinu uopće.

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz propovjedi Exaudi, Hausen - Bad Überkingen, 12. svibnja 2013. :
Duh istine čini pravim i istinitim.
Istinoljubiv, vjerodostojan je onaj
tko se usudi sam izraziti sumnje,
pokazati lomove i
ne sakriti unutarnje nedosljednosti.
Od nas se ne traži da djelujemo
na najvišoj razini vjere,
ne trebamo postati heroji ljubavi ili
glumiti velike uzore.
Istina življena u ovom smislu
uvijek je nedovršena.
Ali naša istina ostaje ovisna
o savršenoj istini.
Ona ukazuje na onoga koji je rekao:
"Ja sam istina."

Karl-Heinz Drescher-Pfeiffer, teolog (1950.)

Iz djela Kršćanska filozofija - da ili ne? :
Ako istina izriče stvarno stanje zbiljnosti,
onda je moguća samo jedna istina,
pa prema tome, samo jedna,
istinska, prava filozofija.
Svako određivanje,
da ne kažemo 'etiketiranje' filozofije,
značilo bi ili sužavanje
filozofskog mišljenja i istraživanja
ili samouvjerena tvrdnja
da neka tako određena filozofija
doista posjeduje traženu istinu...

Ivan Macan, prezbiter DI, filozof (1939.-2009.)

Iz djela Što nam poručuje enciklika Fides et ratio, 1999.:
Crkva kao čuvarica Objave želi nanovo istaknuti
potrebu razmišljanja o istini.
Zato se papa obraća, i biskupima, i teolozima,
i filozofima, te napokon svim ljudima
koji traže da bi zajedno s njime porazmislili
o putu koji »vodi k istinskoj mudrosti«.
On želi usredotočiti pozornost na temu istine i
na njezin zemelj u odnosu prema vjeri.
Filozofija je, naime, vrlo važna za intellectus fidei ..

Ivan Macan, prezbiter DI, filozof (1939.-2009.)

Iz djela Apokalypse der deutschen Seele :
Je li gola jezgra istinitija od sočnoga ploda?
Ne pokazuje li se subjektivnost
upravo u posrednom stvaranju
svijeta oko sebe?
Nije li dakle privid istinitiji od deziluzije..?

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz djela Apokalypse der deutschen Seele :
'Razotkrivanje' kao istina ima svoju granicu
na skrivajućem kretanju ljubavi.
Ponajprije zbog toga što ljubav,
kao ono čime se nešto autentično pronalazi,
izgrađuje istinu, ili još dublje,
jer se ljubav uopće ne može razotkriti...

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz djela Apokalypse der deutschen Seele:
(o Nietzcheovoj filozofiji)
Dovoljno je paradoksalno,
a ipak potpuna istina
da od tog deklariranog Antikrista
možemo više i temeljitije iskusiti
što je kršćanski stav,
nego od poplave nabožne i
krjeposne literature...

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Theodramatik II./1:
 Spoznavatelj zna da je istina koju dohvaća
tek dio ili odsjaj totalne istine,
u koju je postavljen... istina je uvijek
veća od onoga što konačan um može
od nje shvatiti, i shvaća je samo
sa sviješću da je ona veća od njega.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Theodramatik II./1:
 Jednostavno ne postoji drugi primjeren
i u stvarnom smislu objektivan način
ponašanja spram vječne istine od
načina koji se izražava molitvom.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz Dnevnika :
Čitav se svoj život nalazim u kontradikciji,
jer je i sam život kontradikcija.
S jedne strane imam vječnu istinu;
s druge strane mnoštvo egzistencija
koje čovjek kao takav ne može dokučiti,
jer bi morao biti sveznajuć.

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Ono što uistinu trebam jest spoznati
što mi je činiti,
a ne što mi je znati...
pronaći istinu koja je istina za mene,
za koju sam spreman živjeti i umrijeti.

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa I. Kozelj, Odgoj za zrelu, slobodnu i samoodgovornu savjest, 1972.:
 Nije važno,
da li ćemo Istinu naći,
važno je kako je tražimo...

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa Vježbanje u kršćanstvu, 2007.:
Krist svojim životom u svakom trenutku
dokazuje što je istina,
snažnije od najopširnijih izlaganja
oštroumnih mislilaca (...)
To znači da istina u smislu u
kojem je Krist istina
nije nikakva zbirka izraza,
nikakva definicija i sl.,
nego život...

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa Die Tagebücher:
Čini se kako je moje određenje da trebam
predavati istinu onoliko koliko ju otkrivam,
i to tako da se sve događa po istodobnom
poništenju svakoga mojeg mogućeg autoriteta.
Ukoliko tako ostajem bez autoriteta,
na najvišem sam stupnju
nepouzdan u očima ljudi,
kazujem istinito i ljude
stavljam u proturječje,
iz kojega si oni mogu pomoći samo time
da prisvoje istinu.
Tek je ona osobnost zrela
koja si prisvaja istinu, svejedno govori li mu
Bileamova magarica, ili gunđalo sa
svojim izrugivanjem, ili apostol, ili anđeo.

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa Filozofsko trunje:
Treba li učenik primiti istinu,
onda mu je učitelj treba dati;
ali to nije sve: on mu mora dati i
uvjete za njezino razumijevanje,
jer ako bi učenik sam sebi bio uvjet
za razumijevanje istine,
onda bi se on trebao samo podsjetiti;
jer s uvjetom za razumijevanje istine
isto je kao i s pitanjem o istini:
uvjet i pitanje sadrže ono uvjetovano,
kao i odgovor.

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa Deset zapovjedi biblijske psihoterapije :
Glavna istina koju je Isus želio navijestiti,
upravo je ono što nama ljudima najviše treba,
a to je činjenica i spoznaja da nas Bog voli.
Tu je istinu izrazio u svom poticaju
da imamo više pouzdanja u Boga i
njegovu providnost.
Pogledajte ptice nebeske... (Mt 6,26)

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Deset zapovjedi biblijske psihoterapije :
Čovjek je od Boga zamišljen i
stvoren da živi u istini,
da svojim riječima i svojim ponašanjem,
svojom dušom i svojim tijelom govori istinu,
i na taj način bude odraz Boga
koji je sama istina...

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Uloga oca u stvaranju slike o Bogu (2000.):
Prve dvije riječi najljepše molitve
koju nas je Isus naučio izražavaju dvije
velike i za nas spasonosne ISTINE:
Bog u kojeg mi kršćani vjerujemo
jest naš Otac.
Bog je Otac, i to naš Otac.
Isus je imao pravo kad je rekao
da nitko ne poznaje Oca doli Sin i
onaj kome Sin hoće objaviti (usp. Mt 11,27).
Prema tome ako želimo imati ispravnu sliku o Bogu,
trebamo usvojiti ono što Isus kaže o svome i
našem Ocu Nebeskom.
A ono što je Isus želio najviše istaknuti
kad je govorio o Bogu jest ISTINA
da je Bog naš dobri Otac
koji nas neizmjerno voli.

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Psihologija straha, 1994.:
Kad god čovjek zaluta od istine,
on postaje plijen iracionalnih strahova.
Istina najviše oslobađa čovjeka
jer ga dovodi u stanje
njegove realne egzistencije,
dovodi ga na njegovo pravo mjesto,
naime da bude gospodar
svega stvorenoga, svake situacije.
Međutim kad se čovjek zaplete u mreže
svojih iluzija, kad počne sebi umišljati
da smije učiniti sve ono što mu se prohtije,
tada izmiče istini, postaje plijen svojih strasti,
svojih infantilnih težnji
koje ga svojim prisilama zastrašuju.

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Psihologija straha, 1994.:
Isto je tako i osjećaj nemoći
znak da čovjek ne živi u istini,
nego da je postao plijen iracionalnih i
infantilnih kompleksa i trauma.
Svaki naš pokušaj da živimo u istini,
da skinemo sa sebe maske
bilo svemoći bilo one nemoći,
oslobađa nas jednog straha,
a samim tim mi postajemo hrabriji
za još jedan korak prema istini.

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Mnogi traže istinu,
ali bez etike,
dužnosti da je slijede.
Ja sam radostan što sam cijeli život
mogao slijediti Krista koji je Istina...

Miljenko Belić, prezbiter DI, filozof, teolog (1921.-2008.)

Iz spisa u OBNOVLJENI ŽIVOT 2007,62,3 :
Očito je da je neznanje o istini
spoznajna kategorija.
Taj stav uključuje uvjerenje da ljudi
zbog različitih ograničenja svojih spoznajnih moći
ne mogu spoznati istinito
kao apsolutno izvjesno, tj. nesumnjivo.
Ako apsolutna izvjesnost nije moguća,
onda nema ni nužnih vrijednosti
na koje bi nas ta istina obvezivala.
Drugim riječima, relativizam
na području spoznaje redovito
rezultira i relativizmom na području morala.

Daniel Miščin, filozof, profesor (1975.)

Kad bi nam Bog dao izbor između
posjedovanja istine i
beskonačnog traganja za njom,
ja bih se opredijelio za ono drugo...
Traganje za istinom vrjednije je od same
gotove istine...

Gotthold Ephraim Lessing, filozof, književnik (1729.-1781.)

U idealiziranom krajnjem slučaju,
dovršena znanost predstavlja
istinit opis stvarnosti:
nema neke druge Istine
ni neke druge Stvarnosti.

Patricia Churchland, filozof (1943.)

Iz spisa Misli (1939) :
Treba nanovo stvoriti javnost,
koja će biti prijateljski raspoložena
prema iskrenoj istini,
prema istinskoj ljepoti,
narodnu javnost,
ne buržujsku ni onu svjetine,
ne podivljalu ni brutalnu...
tu nam strahovitu zadaću treba izvršiti.

Peguy Charles, pjesnik (1873.-1914.)

Iz spisa Misli VIII, 3, 4. studenoga, 1906 :
Čovjek, koji hoće ostati vjeran istini,
mora se neprestano iznevjeravati
svima neprestanim, neprekidnim,
neumornim, nanovo pridošlim zabludama.

Peguy Charles, pjesnik (1873.-1914.)

Iz spisa Naše temeljne težnje,1938.:
Tri su težnje,
koje su usađene u dubinu svakoga bića,
dakle i u našu narav.
Svako biće teži za jedinstvom,
za dobrotom i za istinom;
dakle i svaki čovjek.

Šanc, Franjo, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Naše temeljne težnje,1938.:
 U tom, što svako biće teži za svojim savršenstvom,
sadržana je i težnja za istitošću ili za istinom.
Time naime, što teži za tim,
da se razvija prema svojoj naravi i
prema svojim sposobnostima,
sve to savršenije odgovara ideji,
koju Bog ima o tom biću.
A u tome skladu između stvari i
Božjega mišljenja o njoj
stoji njezina istinitost.
Zato je ova stvarna istinitost to veća,
što savršenije stvar odgovara Božjoj zamisli.

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Izvor pravnoga poretka, 1933.:
 Stvoritelj dao nam je razum i volju.
Razumom težimo za spoznajom istine.
Ali ne zadovoljava nas ova ili ona istina,
koja je jedna od mnogih i zato ograničena,
jer ovakva istina pobuđuje
u nama želju spoznati i ono,
što nam je jošte sakriveno.
Ne možemo se otresti želje,
da upoznamo posljednju, neizmjernu istinu,
koja je temelj i izvor i uzor svake istine.

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Izvor pravnoga poretka, 1933.:
 Samo će se onda smiriti naše srce,
kada savršeno spoznamo Onoga,
koji nesamo da ima istinu nego jest Istina;
nesamo da ima dobrotu nego jest
Dobrota i Ljepota.

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Lijepa umjetnost na izvoru idealizma (1917.) :
Umjetnost prikazuje ljepotu u oćutnom obliku.
Rođeni je predmet umjetnosti ljepota.
Što je ljepota? Ljepota je sjaj istine.
A istina se opet svodi na Boga
kao uzorno prapočelo.
Bog je Istina.
Bog je također predmetom religije.
Vezu dakle između lijepe umjetnosti i
religije sačinjava istina.
Religija obuhvata istinu,
dok se u umjetnosti odrazuje sjaj istine.

Anton Mahnič, biskup (1850.-1920.)

Iz spisa Jedina istina je ljubav :
Ako čovjek svakog dana udari krampom
u jednom smjeru, a da ga ništa
ne rastrese i skrene s puta,
ako svakog dana nastavlja svoj napor,
bez da ga ijednom zapusti,
gledajući stalno jednu te istu zvijezdu,
prije ili kasnije će probiti jedan put...
Tu bih vam istinu želio ostaviti.

Raoul Follereau, književnik, humanitarac (1903.-1977.) 

Iz spisa Aktualni problemi moralne teologije:
Ne može biti nikakve dvostruke istine,
nikakvog proturječja između
neke objavljene istine i
nekog prirodnog gledišta (...).
Naprotiv, budući da je svaka
stvarna spoznaja „od Boga“,
ona nam ujedno pomaže da možemo bolje shvatiti
Božje djelo i Božju volju (...).

Andreas Laun, biskup, teolog (1942.)

Iz spisa Služba naviještanja spasenja. Teologija na sveučilištu:
Zadaća teologije, discipline koja je,
u svojoj teoretsko-idejnoj inačici,
slobodna od bilo kakvih svjetovnih ideologija
(ta jedan od njezinih korijena i ‘nije od ovoga svijeta’)
sastoji se u tome da podupire
sveučilišnu obitelj znanosti kao
mjesto pitanja o istini.
To je njezino (teološko) navlastito mjesto,
koje joj je dragocjeno kao njezina baština
u domu znanosti kao domu istine.
Teologija ima pravo u njemu stanovati i
u njemu podići glas u stvari istine.

Jerzy Szymik, prezbiter, pjesnik, teolog, profesor (1953.)

Iz spisa W. Kaspera, “Bewahren oder Verändern?:
Krist si je dao ime Istina,
a ne navika.

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa De docta ignorantia, I,89 (O učenom neznanju, 1440.):
Cijela istina svjetli u tmini
našeg neznanja na način ne/poimanja...

Nikola Kuzanski, kardinal, filozof (1401.-1464.)

Iz spisa Liječnik i duša, 10-11:
Dokle god nam apsolutna istina nije dostupna,
moramo se zadovoljiti time
da relativna istina korigira jedna drugu.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Š.Ćorič - Psihologija religioznosti:
Svaka istina,
bez obzira tko je izreče,
dolazi od Duha Božjega.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz spisa In defense of philosophy:
Pridjevati sebi atribut/pridjev
kršćanskog filozofa znači ne odbaciti
niti zapostaviti istinu koja nam je data
kroz Božju objavu
a koju kršćanski filozof prihvaća u vjeri.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa Noch wußte es niemand (1904-1945):
Ne želim (samo) znati što drugi misle,
nego što je istina stvari.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa Das Gespräch als Ort der Wahrheit:
Filozofija je bitno usmjerena na istinu, a istina se ostvaruje
kao ljudski realitet jedino u razgovoru.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa Antropologija. Filozofija o čovjeku-sv.1.(1975.) :
Intuicija, i to samo intuicija
kadra je baciti mrežu do dna nepoznatih dubina i
ondje zagrabiti istine od kojih se hrani znanost.
No kad na obali razastre obilan ribolov,
u kojem su pomiješane dragocijene istine
s opasnim zabludama,
dedukcija mora da sve pomno prebere
tako da zadrži dobro, očisti ga od mulja,
brižno poreda i baci daleko
što je lažno i loše.

Josip Weissgerber, prezbiter DI, filozof, teolog, književnik (1922.-1985.)

Iz spisa Osnovi zakon svemira:
U nizu razmatranja o osnovnom zakonu svemira
nastojali smo da dobijemo sveobuhvatan
(katolički) pogled na kozmos.
Samo sveobuhvatne sinteze,
pripravljene strpljivim poštenim analizama,
mogu nas dovesti do istine.

Josip Weissgerber, prezbiter DI, filozof, teolog, književnik (1922.-1985.)

Iz spisa Idolkult und Gotteskult (1974.):
Sve teorije, ma koliko zabludan i
apsurdan mogao biti njihov sadržaj,
uvijek su apelirale na pitanje o istini
kao zadnji odlučujući sudac.
Od prvih početaka naše zapadne kulture
sve su zablude širene u ime istine.

Dietrich von Hildebrand, filozof, teolog, književnik (1889.-1977.)

Iz spisa Ethik (1973):
Istina jednog suda ne ovisi o tome,
koliko se ljudi s njome slažu,
već jedino o tome slaže li se on sa zbiljom ili ne.
I premda su svi ljudi dijelili određeni nazor,
on bi uvijek mogao biti pogrešan;
i činjenica da je vrlo malo njih pojmilo istinu
ne mijenja ili umanjuje njezinu objektivnu valjanost.
Ni evidencija jedne istine ne znači istodobno
da je svatko odmah poima i prihvaća.

Dietrich von Hildebrand, filozof, teolog, književnik (1889.-1977.)

Iz spisa Idolkult und Gotteskult (1974.):
Nedvojbena povlastica komunizma i nacionalsocijalizma
bila je to što su prvi put detronizirali istinu
time što su pokazali potpunu ravnodušnost
prema pitanju je li nešto istinito ili nije,
i to što su to pitanje zamijenili
subjektivnim mjerilima kao što je
proleterski mentalitet kod prvih i
osjećaj nordijske rase kod drugih.
Pobuna protiv duha,
kakva je bila utjelovljena u nacionalsocijalizmu,
svjedoči o tom protjerivanju istine
iz svih područja života.
Slaganje s osjećajem nordijske rase ili
njemačkoga naroda zamijenilo je svako
objektivno mjerilo istine,
dobrote, ljepote i prava.

Dietrich von Hildebrand, filozof, teolog, književnik (1889.-1977.)

Iz spisa Idolkult und Gotteskult (1974.):
Heretici su vazda tvrdili da su navješćivali
jednu istinsku religiju.
Ateisti ranijih vremena uzeli su
vrlo ozbiljno pitanje o istini
Božje egzistencije i svi su se slagali
u tome da bi istinu o religioznoj vjeri
mogao odrediti samo čovjek.
Svi su njihovi argumenti protiv Božje egzistencije
trebali služiti u obrani istine...

Dietrich von Hildebrand, filozof, teolog, književnik (1889.-1977.)

Iz spisa Idolkult und Gotteskult (1974.):
Čini se da je pitanje je li neka
filozofijska teza koju je iznio
neki nekatolički ili katolički filozof
istinita ili nije istoznačno
s pitanjem može li se ona posredno
ili neposredno naći u tomizmu.

Dietrich von Hildebrand, filozof, teolog, književnik (1889.-1977.)

Iz spisa Idolkult und Gotteskult (1974.):
Ako je zloporaba jednog izopačenog uma
dovela do detroniziranja istine i
otvorila put obogotvorenju svega onoga
što stoji pod čovjekom i čovječjim umom,
onda samo nadnaravno svjetlo Kristovo
može ponovno postaviti istinu u njezin
Bogom dani rang i privesti um k njegovoj
uređenosti prema istini;
drugim riječima ponovno uspostaviti sam um
i sačuvati ga od samouništenja.

Dietrich von Hildebrand, filozof, teolog, književnik (1889.-1977.)

Iz spisa H.Lasić- Hildebrandova spoznaja istine:
Podudarnost bića s umom izražava riječ »istina« (verum).
Naime, pojam istine je spoznajni proces
koji postiže svoj cilj tako da čovjek
kao nositelj spoznaje stvara
nalik (per assimilationem) na spoznajni predmet,
upravo to nalikovanje je uzrok spoznaje...

Hrvoje Lasić, prezbiter, dominikanac, filozof, profesor FTI (1942.)

Iz spisa Avicena, Metafizika, knj. XI, pogl. 2):
Istina bilo koje stvari jest
osobina njezina bitka
koji je trajno obilježava.

Avicena, filozof (980.-1037.)

Iz spisa H.Lasić- Hildebrandova spoznaja istine:
Istina je objavljivanje i
PROGLAS BITKA...

Sv. Hilarije, biskup i crkveni naučitelj (315.-368.)

Iz spisa Ps 125,3; CSEL 24,630:
Mnogo nam putova valja pretražiti i
mnogim putovima nam je krenuti
da nađemo jedan put, koji je dobar,
a to je put istine,
put kojim hodimo u život vječni.

Sv. Hilarije, biskup i crkveni naučitelj (315.-368.)

Iz spisa T.Vereš - Toma Akvinski (1981.):
Istina je ..
- adaequatio realis mentis et vite -
prava prilagodba uma i života...

Maurice Blondel, filozof (1861.-1949.)

Iz spisa H.Lasić- Hildebrandova spoznaja istine:
Istina je
podudaranje stvari i uma...

Isaac Israeli, židovski filozof iz Egipta (845. -940.)

Iz spisa O istini, pogl. 12):
Istina je ispravnost
koju samo duh može uočiti .

Sv. Anzelmo, crkveni naučitelj, benediktinac (1033.-1109.)

Iz spisa O istini, pogl. 12:
Kad uočimo to svakidašnje
ljudsko lice istine i neistine,
i kad se suočimo s osnovnim zahtjevima
Iskonske istine (Veritas prima)
da svako djelo mora izići i
doista izlazi na vidjelo,
onda uviđamo da pitanje o istini
u Tome Akvinskog nije nipošto predmet
učene skolastičke razbibrige.

Tomo Vereš, prezbiter, teolog, filozof (1930.-2002.)

Iz spisa Filozof u gradu, 1991.:
Filozofija je bitno nezainteresirana djelatnost
usmjerena prema istini koja se ljubi zbog nje same,
a ne koristoljubiva djelatnost usmjerena
da gospodari stvarima.
I upravo zato nam je potrebna.
Ako je filozofija jedna od onih sila
koje pridonose povijesnom zbivanju i
promjenama koje nadolaze u svijet,
to je zato što ona, po svojoj prvotnoj zadaći
koja je u metafizičkom prožimanju bitka,
pazi jedino na to da razabire i motri istinu
nekih po sebi važnih područja neovisno
o tome što se događa u svijetu,
pa upravo zbog toga te istine vrše
bitan utjecaj na svijet.

Jacques Maritain, filozof, spisatelj (1882.-1973.)

Iz Antimoderno:
U mnogim slučajevima neka doktrina,
koja je u sebi potpuno pogrešna,
bila bi istinita da se primijeni
na neko drugo područje.
Takvu doktrinu dovoljno je samo
premjestiti na pravo mjesto.

Jacques Maritain, filozof, spisatelj (1882.-1973.)

Iz spisa Le Paysan de la Garonne, 1966.:
Tko ne ljubi istinu nije čovjek,
jer ljubiti istinu znači
ljubiti Boga iznad svega,
jer je On sama Istina.

Jacques Maritain, filozof, spisatelj (1882.-1973.)

Iz spisa Heidegger, M., Nietzsche, Günther Neske, Pfullingen 1985.:
Na temelju oslobođenja čovjeka
u odnosu na spone revelacijskog nauka Crkve,
postavlja se pitanje prve filozofije na sljedeći način:
kojim putem čovjek od sebe i za sebe dolazi
do prve nepokolebljive istine i
što je ta prva istina?
Descartes je prvi koji se u tom smislu
propitivao na jasan i odlučan način.
I on odgovara: ego cogito, ergo sum,
"Mislim, dakle jesam." (...)
U Descartesovoj propoziciji (...)
općenito je izražen primat ljudskog jastva,
a time i novi položaj čovjeka (...)
Ovdje se čini nešto drugačije u svjetlu:
čovjek postaje spoznaja sebe apsolutno siguran
kao onaj entitet čije je biće najizvjesnije.
Čovjek postaje temelj i mjera
koju je sam sebi postavio da utemelji i
mjeri svu izvjesnost i svu istinu.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Heidegger, M., Nietzsche, Günther Neske, Pfullingen 1985.:
Ono što naša današnja pozicija u
odnosu na filozofiju iznova ima,
jest uvjerenje koje još nije imala
nijedna prethodna epoha:
naime, da nemamo istine.
Svi ljudi prije nas "imali su istinu",
čak i skeptici.
Radimo eksperiment s istinom!
Možda će čovječanstvo nestati!
Pa neka bude!

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Uber den Humanismus, 1981.:
Mišljenje, koje u istinu bitka upućuje
kao ono što valja misliti,
nikako ne odlučuje za teizam.
Ono ne može biti ni teistično ni ateistično.
Ali to ne na temelju ravnodušnosti,
nego iz respekta prema granicama
koje su mišljenju kao mišljenju postavljene,
i to onim čime mišljenje određuje ono
što treba misliti, istinom bitka...

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa O biti istine:
 ’Istina’ nije svojstvo ispravnog stava,
koji ljudski ’subjekt’ iskazuje o
nekom ’objektu’ i onda negdje,
ne zna se u kojemu području, ’važi’,
nego je istina otkrivanje bića,
po kojem otkrivanju bitstvuje otvorenost.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa O biti istine:
 Pitanje je o biti istine.
Pitanje o biti istine ne brine se o
tom je li istina praktičnog životnog
iskustva ili neke privredne računice,
istina tehničkog razmišljanja
ili političke mudrosti ili posebno
istina znanstvenog istraživanja
ili umjetničkog oblikovanja,
ili čak istina misaonog razmatranja,
ili religiozne vjere.
Pitanje biti sve to zanemaruje i
gleda u jedno: što odlikuje
svaku ‘istinu’ uopće kao istinu.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa O biti istine:
 Ljudi žele stvarnu ‘istinu’.
Dakle ipak istinu!

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Metafisica del bene e del male (Metafizika dobra i zla), 1987.:
U sugestivnom odlomku iz svog Dnevnika,
Kierkegaard tvrdi da postojanje slobodnih bića,
ljudi, nužno pretpostavlja postojanje Boga .
Samo Svemoć može proizvesti slobodna bića.
Što je uzrok savršeniji,
to su njegovi učinci autonomniji,
to više u njima sudjeluje njihova vlastita savršenost,
također kauzalna (...).
Zbog toga samo Svemoć može stvoriti,
iz ničega postaviti bića koja su sama po sebi i
na neki način sama po sebi,
a ne kao nešto od Bića koje ih uzrokuje.
Samo Svemoć može stvoriti slobodna bića,
neovisna u svom djelovanju, causa sui.

Carlos Cardona, prezbiter, filozof, spisatelj (1930.-1993.)

Iz spisa Metafisica del bene e del male (Metafizika dobra i zla), 1987.:
Volo dubitare de omnibus
(želim sumnjati u sve),
u svojoj djelotvornosti,
prepoznaje se kao sloboda koja predstavlja
čin sumnje u samu sebe i kao istina sama po sebi,
kao neobvezujuća sila i time apsolutni početak,
odvojena i samoutemeljena istina kao izvjesnost...

Carlos Cardona, prezbiter, filozof, spisatelj (1930.-1993.)

Iz spisa Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji, Svezak II, 1998.:
Ja mogu ne biti u pravu i
da ti možeš biti u pravu i
da se zajedničkim naporima
možemo približiti istini.

Karl Raimund Popper, filozof (1902.-1994.)

Iz spisa U potrazi za boljim svijetom, 1997.:
 Ne možemo biti istodobno intelektualne
kukavice i tražitelji istine.
Tko traži istinu, mora se odvažiti
da bude mudar.

Karl Raimund Popper, filozof (1902.-1994.)

Iz Pisma G. Baronu, 2.11.1886.:
Uzvišena svrha svake nauke i učenosti
jest istina i značajnost,
a jedno i drugo je nerazrješivo spojeno s Bogom,
vječitim izvorom svakog svjetla i istine.

Antun Bauer, nadbiskup, teolog, filozof (1856.-1937.)

Iz Kršćanska filozofija: Koja? Kako? Zašto?, 1989.:
Drugačije je stanje jedne predkršćanske filozofije,
na putu prema istini,
ali zaustavljenoj na putu,
a drugačije ono jedne postkršćanske filozofije,
koja je okrenula leđa istini...

Joseph de Finance, prezbiter, DI, filozof (1904.-2000.)

Iz spisa Zašto i kako biti tomist?:
Poziv je filozofa tražiti mudrost i
ljubiti mudrost, tražiti istinu i
ljubiti istinu.
Tko filozofiji pristupa s nekim drugim motivima
može postati »stručnjak«, ali ne i filozof.
A smjelo je i naivno pokušati
tražiti istinu isključivo vlastitim snagama,
ne koristeći ono što su drugi već našli i postigli.
A među tim »drugima« posebnu važnosti
vrijednost ima sv. Toma Akvinski.
Da je to uistinu tako,
svatko se može najbolje uvjeriti
ako dobro upozna njegovu misao.

Ivan Zelić, profesor, filozof (1956.-2021.)

Iz spisa Uspon čovjeka do Boga, 1992.:
Čovjek je svjestan sebe i ima iskustvo
vlastitog bivovanja (egzistencije)
te da i u sumnji sigurno zna bar da sumnja i
da je sposoban spoznati istinu i to najprije
onu da sam jest — »ego sum«.
Svaka istina može tako postati polazna točka
nutarnjeg dokazivanje postojanja
apsolutne i nepromjenjive Istine...

Anto Mišić, prezbiter DI, profesor (1953.)

Iz spisa Uspon čovjeka do Boga, 1992.:
Ljudske čežnje može ispuniti samo netko
trajan, neovisan, savršen,
koji ne može biti ni uništen
ni izgubljen a to je jedino Bog.
Stoga onaj tko nađe istinu, nalazi Boga,
konačnu i jedinu Istinu i
sigurni izvor sreće i svake druge istine.

Anto Mišić, prezbiter DI, profesor (1953.)

Iz spisa Imtroduzione allo studio di Sant’Agostino:
Eto zašto se dokazi za Božju opstojnost,
utemeljeni na nepromjenjivosti istine,
nužno nalaze u osnovi svih drugih,
uključivo onih kozmoloških,
jer istinito je nepromjenjivo.
Ako se dakle istina nalazi u ljudskoj svijesti,
razabrati gdje se ona nalazi
znači maksimalno se približiti samom Bogu.

Étienne Henri Gilson, filozof, profesor, spisatelj (1884.-1978.)

Iz spisa Proces:
Istina bez ljubavi,
nije istina.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Misli:
Istina se ne spoznaje samo razumom,
nego i srcem.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Traži mir i idi za njim:
Jedno ćemo dana ipak morati shvatiti
bitnu istinu:
put prema Bogu i prema savršenstvu
koje se od nas traži,
postaje mnogo efikasniji, kraći i lakši
kada, malo po malo i u svom okolnostima
naučimo živjeti u dubokom unutarnjem miru.
Kad do toga dođe, postajemo doista
poučljivi i otvoreni za poticaje
Duha Svetoga.
Gospodin tada svojom milošću u nama
može učiniti mnogo više nego
što bismo mi sami ikada učiniti
našim osobnim naporima.

Jacques Philippe, prezbiter, Communaute des Beatitudes (1947.)

Iz spisa Pisma, New York, 1955.:
Dovoljno je da se samo jedan jedini put
u samo jednom duhu pojavi Istina,
i ništa je vise ne može spriječiti
da sve zahvati i da sve zapali.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Pismo M.Blondelu, 29.XII 1919.:
Ja sam apsolutno uvjeren da ti empiričkom i
složenom djelovanju Crkve
ima beskonačno više istine nego u
svim našim simplificirajućim filozofijama.
Praksa svetaca, i kad ju je teško staviti u
razumske kategorije,
jest ono realno ’nametnuto’, konkretna istina.
Ona '(ta praksa svetaca) jest dakle ono
što mora određivati kalüpe
naših pokušaja sistematizacije,
i ona će uvijek njih (te kalupe) probiti.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa F.Božiković, Da li su bogovi stvorili ljude ili ljudi bogove, 1981.:
Istine, koje posjeduju svi ljudi,
kao npr. matematičke istine,
nisu sigurnije i strože dokazane
nego metafizičke istine o Bogu.
Ali one prve svi priznaju samo zato
što se ne mogu prema njima
(prema broju i prostoru)
slobodno ponašati po miloj volji.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Pouke:
Istina je velika nositeljica Boga.
Bog je daje čovjeku koga ljubi.

Amen-em Apt, staroegipatski pisac (oko 1500.-1360. god. pr. Krista)

Iz spisa Institucija I:
Omnem quippe simulationem,
quantum a ueritate,
tantum et a Deo abesse necesse est,
cum summa ueritas ipse sit.
Jer svako se pretvaranje nužno udaljuje
koliko od istine toliko i od Boga
budući da je on vrhovna istina...

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa Dijalog o Herkulu koga su nadvisili Kristovi Štovatelji:
Nos uero pro Euangelii ueritate certantes,
quoties cum hereticis uel
philosophis congredimur,
si argumenta minus sufficere cernimus,
diuine Sxripture sententiis uelut imbribus
illos opprimimus.
Mi pak koji se borimo za evanđeosku istinu,
kad se god sukobimo s krivovjercima ili filozofima,
ako vidimo da nam ponestaje dokaza,
zasipamo ih mislima božanskoga pisma kao pljuskom.

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa "O poniznosti i slavi Kristovoj:
Alioquin contemnenda est uita,
dum defenditur ueritas,
quoties proximus tuus Christum,
qui ueritas est, negare compellitur.
Valja prezreti život braneći istinu
kad je god tvoj bližnji prisiljen
zanijekati Krista, koji je istina.

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa Jedan način interpretacije Jaspersovih šifri, 1980.:
Ni najčistija jasnost puta,
do koje se dolazi pod Božjim vodstvom,
ne smije dovesti do vlastite sigurnosti
u to da je taj put jedino istinit za sve.
Jer oholost apsolutno istinitog
zapravo je uništavajuća opasnost
za istinu u svijetu.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa T. Vereš, Razgovor o crkvi i Marxu, 1978.:
Obseq_uium amicos,
veritas odium parit.
Popustljivost stječe prijatelje,
a istina mržnju.

Publije Terencije Afer, komediograf (194. pr.Kr.-159. pr.Kr.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Onaj tko traga za istinom ne može
sebi dopustiti da bude egoist.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Istinu ne može naći nitko
tko nema razvijeno osjećanje poniznosti.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Instrumenti za traženje Istine su
jednostavni koliko i teški.
Mogu se činiti sasvim nemogući drskoj osobi,
a sasvim mogući nevinom djetetu.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Nitko nema pravo da prisiljava druge na
djelovanje prema svom viđenju istine.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Put mira je put istine.
Istinoljubivost je važnija i od miroljubivosti.
Zapravo, laž je mati nasilja.
Istinoljubiv čovjek ne može dugo biti nasilan.
U svom traženju shvatit će da nema
potrebe da bude nasilan,
i otkrit će da dokle god ima i
najmanjeg traga nasilja u sebi,
neće naći istinu koju traži.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa Je li moguće danas moliti, 1976.
 Samo čista istina hrani ljudski duh,
kao što samo zdrava hrana hrani ljudsko tijelo.
Ako se čovjek prenatrpao poluistinama,
nema u njemu mjesta za čiste istine.
Sličan je čovjeku koji je prenatrpao
svoj želudac neprobavljivim stvarima.
Organizam gladuje, ali ne može primiti
nove zdrave hrane, jer je želudac već pun.
Zato je nužnost da se pročiste pojmovi,
da se prosudi sve što se misli,
govori i radi urgentna
potreba našeg bića.

Pavin Slavko DI, prezbiter (1938.-2018.)

Iz spisa Od tolerancije do vjerske slobode, 1975.
 Kršćanstvo preko sv. Ivana evanđeliste
kaže da Krist nije neka istina uz druge slične,
prema kojoj bismo mogli ostati indiferentni.
Krist je Istina naprosto:
»Ja sam ... Istina ...« (Iv 14, 5).
U Kristu je vječna Istina postala
što ranije nije bila,
tj. povijesna, zorna i spoznatljiva.
Tako kršćanska Istina nije bilo kakav
sistem pojedinačnih spoznaja,
nego je Objava samoga Boga u osobi Isusa Krista.
Prema toj Istini kršćanin se, dakako,
doživljava apsolutno obvezanim.
Tu ne postoji nikakva
mogućnost relativnosti.
Relativnost može biti samo u mogućnosti
dublje ili manje duboke spoznaje
iste Istine, u izricanju iste Istine,
čime se danas uspješno bavi
moderna hermeneutika.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Od tolerancije do vjerske slobode, 1975.
 Zahtjev apsolutnosti Istine,
kako ga kršćanstvo postavlja,
ne može shvatiti već i kao posjedovanje
kojim bi se moglo raspolagati pa izvoditi
zahtjevi prema drugima koji su izvan kršćanstva.
Ta apsolutnost je Istina
koja je u Isusu Kristu, točnije,
koja je sam Isus Krist.
Ta nas Istina u istom Kristu Gospodinu
ima i posjeduje, nosi nas kao preuzete
Kristovim utjelovljenjem, pa zato ona zahtijeva
nas i svakoga čovjeka.
Čovjekovo pokoravanje toj Istini
vršeno u vjeri ne isključuje iskren i
pošten respekt prema uvjerenju drugih ljudi.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Od tolerancije do vjerske slobode, 1975.
 Crkva kao Božji narod ne posjeduje
naprosto svu Istinu.
Radije treba reći da je Crkva
egzistencijalno na putu
prema objektivnoj Istini:
»Sad vidimo u ogledalu ... « (1 Kor 13, 12).
...jasno je da i druge konfesije mogu
posjedovati razne vidike istine.
I one su na putu prema Istini.
To ne znači relativirati samu Istinu,
nego znači lojalno priznati relativnost
spoznaje i posjedovanja potpune i
apsolutno važeće objavljene Istine.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Der Brief an die Epheser, 1962.:
 Evanđeoska istina izvršuje se
jedino u ljubavi...

Heinrich Schlier, teolog (1900.-1978.)

Iz spisa Sv.Toma spaja vremena, 1974.:
 Nitko nije u stanju otkriti svu istinu.
Pisci prošlosti pomažu nam direktno
kad nam pružaju materijal koji mi
uzimamo kao polaznu točku
za naša daljnja istraživanja.
Pružaju nam i indirektnu pomoć time
što uočujemo njihove pogreške ili zablude
pa se ovih čuvamo i vježbamo svoju pamet.
Što je dobro, primamo; što je loše,
ispravljamo (in Metaph. Ar., br. 287—288; 2566).
Zbog toga smo pozvani da prema
svima osjećamo zahvalnost,
jer su nam poklonili neka dobra, recimo:
poticaj da tražimo istinu.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa Ortodoksija i otropraxis, 1970.:
Ako opstoji objektivni red istine,
teoretske i praktične,
objektivni red morala,
koji opstoji prije čovjeka i
iznad čovjeka i neovisno o čovjeku,
jedinstvo između teorije i prakse,
doktrine i djelovanja poprima neko
relativno značenje,
jer jedino opstoji u sebi,
iako se drugo s njim ne podudara,
kao što opstoji sunce neovisno o tome
skrivaš li se pred njegovim zrakama,
svjetlom i toplinom.
Ispravno piše Ducattillon:
»U doktrinarnom pogledu odlučuje samo istina,
u pogledu praktične djelatnosti, i
razboritost mora imati svojeg udjela.«
Prema tome, problem istine posjeduje
svoju zakonitost te se može ostati
na čisto spoznajnom (doktrinarnom, idejnom) redu.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa Ortodoksija i otropraxis, 1970.:
Ako ne opstoji objektivni red
teoretskih i praktičnih istina,
zapadamo u relativizam.
Ako ne možemo doprijeti do objekta izvan nas,
zatvaramo se u subjektivizam.
Važno je da ustvrdimo da je objektivni red
istina u sebi autonoman u tom smislu
što posjeduje svoju zakonitost.
Iz toga izvodimo da je nepovrediv,
ujedno da je ideal koji nam ulijeva
stalnu dinamiku da mu se približavamo,
da ispravljamo sebe i druge
u tom približavanju objektivnoj istini.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisaV. Stanojević, Tragedija genija, 1960.:
 Vjerujem da nema ništa ljepše,
ništa dublje, simpatičnije,
razumnije, muževnije i savršenije
nego što je Krist.
I ne samo što nema,
nego ja to velim s ljubomornošću
— ne može ni biti.
Štoviše — kad bi mi netko dokazao
da je Krist izvan istine i
kad bi bilo realno da je istina
izvan Krista,
ja bih radije ostao s Kristom
nego s istinom...

Fjodor Mihajlovič Dostojevski, spisatelj (1821.-1881.)

Iz spisa Presuda povjesti, 1972.:
 Povijest nam pokazuje
kako su često naše nove istine
ništa drugo nego stare laži...

Ross John Swartz Hoffman, povjesničar (1902.-1979.)

Iz spisa Bilješke, 3. VI 1964.:
 Krist ima pred očima
posve drugo kraljevstvo,
kraljevstvo istine,
one istine koja vodi k miru
i osvaja srca. To je Crkva.
Ne smije raditi služeći se
svjetovnim sredstvima.
Sve više i više moramo biti svjesni
da naša zadaća glasi:
Euntes docete;
da se moramo boriti i pobijediti
oružjem istine, i samo njime...

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 3. VI 1964.:
 Pri zadaći koja mi je povjerena
moram apelirati na uvidavnost i
predobivati iznošenjem istine.
Neće to učiniti vanjski sjaj i
oduševljenje masa,
nego samo strpljivi mali poslovi,
koji se odriču svakog sjaja.
Samo milost i po milosti
stečena uvidavnost
vode Božjem kraljevstvu.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Možemo li bez Boga i bez duše?, 1944.:
Tko ne postupa s Istinom,
kako Ona to zavrjeđuje,
nije Nje dostojan;
tu vrijedi ona Sina Božjega:
Nolite dare sanctum canibus
ñeque mittatis margaritas...
ante porcos —
Ne dajte svetinje psima i
ne bacajte bisera... pred svinje!

Karlo Grimm, prezbiter DI, profesor (1898.-1952.)

Grad na gori, 1944.:
Istina! Ljubav!
Posjeduje li ljudski govor
dovoljno riječi, da iskaže,
što su te dvije sestre za ljudsko srdce?
Kad je Arhimed samo jednoj istini
skinuo tajinstveni veo s lica,
trčao je kao izvan sebe sirakuskim ulicama i
vikao sjajući se od sreće i radosti:
»Heureka, heureka! — Našao sam istinu!«

Karlo Grimm, prezbiter DI, profesor (1898.-1952.)

Grad na gori, 1944.:
Istina je kruh ljudskoga duha,
od kojega živi.
I, ako je tkogod sakrije na dno morsko,
zaronit će i odanle je donjeti;
i, ako je tkogod digne na nebesa i
metne medu zvijezde, i onamo će se popeti,
samo da je skine!
Čovjek uzdiše za njom, za Istinom:
želja za njom vodi ga kroz sve
klance jadikovce, i makar je toliko i
toliko puta prevaren zašao stranputicom,
jedva je i pokušao predati se
ravnodušnosti skepticizma,
već je gonjen neodoljivom privlačijivosti
toga suverena nad suverenima — Istinom,
opet i opet tragao za njom!
I evo ta toliko željkovana Istina
izašla mu ususret i čeka ga u
svojoj palači na zemlji,
u katoličkoj Crkvi!

Karlo Grimm, prezbiter DI, profesor (1898.-1952.)

Grad na gori, 1944.:
Bog je neizmjeran, Istina neizmjerna;
dakle čovjek može u jednu te istu Istinu
tek pomalo prodirati;
ta to će mu biti zanimanje kroz
cijelu vječnost, koja nije mir i
spokojstvo u ograničenosti nego
najintenzivnija djelatnost u slasti!

Karlo Grimm, prezbiter DI, profesor (1898.-1952.)

Iz spisa Objavljena istina - spasiteljica svijeta, 1932.:
 Tko će naći bujicu riječi,
da barem donekle iskaže,
što je istina za ljudsko srce.
Kad je onaj velikan staroga svijeta
našao samo jedan prirodni zakon,
trčao je kao mahnit sirakuskim ulicama
te vikao iz svega grla:
»Heureka, heureka!«
Shema povjesnice čovječanstva glasi:
na svjetskoj nozornici javlja se
čovjek te uzdiše za njom, za Istinom,
i, kad je toliko puta zašao stramputicom,
bio prevaren, pokušao se predati
ravnodušnosti skepticizma,
ali opet gonjen neodoljivom privlačljivosti
toga suverena nad suverenima — Istinom,
opet i opet je tragao za njom.
Sa srednjevječnim mistikom Henrikom Suzom
ljubio bi svaki trag njezinih nogu.
»Stvorila si nas za se i nemirno je srce naše,
dok se ne smiri u Tebi, o vječna Istino!«

Karlo Grimm, prezbiter DI, profesor (1898.-1952.)

Iz spisa Objavljena istina - spasiteljica svijeta, 1932.:
 Krist je morao donijeti istinu,
ako je htio spasti svijet,
ali ta istina potrebna je svijetu sve dotle,
dok u njemu tinja ma i jedno svjetlašce
ljudskoga pojma i ljudskog uma;
sve do konca svijeta valja:
veritas et tantum veritas liberabit vos!
(istina i samo će vas istina osloboditi!)

Karlo Grimm, prezbiter DI, profesor (1898.-1952.)

Iz spisa Indeks zabranjenih knjiga, Mostar 1924.:
Čovjek danas mora imati neki putokaz,
da se u nebrojenosti
filozofsko-bogoslovskih sustava može snaći.
Današnji pisci i mnogi tobožnji učenjaci
na nedokazanim predpostavkama grade
svoje sustave, koji imaju zadaću,
da ruše ono, što je stoljećima vrijedilo
kao jedino istinito...
Danas se događa da ljudi koji nemaju
nikakove filozofske ni bogoslovske spreme,
koji nisu dublje proučili ni svoje struke,
hoće da govore o dubokim i teškim filozofskim i
bogoslovskim problemima.
Potrebno je u tim okolnostima, da Crkva priskoči
u pomoć svojim vjernicima i
da im dade putokaz čega da se čuvaju,
da ne zađu s pravoga puta istine...

Josip Gunčević, prezbiter, profesor (1895.-1945.)

Iz spisa Otajstvo ljubavi, 1936.:
 Došao si ovamo dolje,
da nam objaviš Oca,
da svjedočiš za Njega,
a nas šalješ u svijet,
da svjedočimo za Tebe,
utjelovljenu Istinu,
ostvarenu Pravdu,
konkretizovanu Ljubav:
kao što je Otac poslao mene,
tako i ja šaljem vas.

Stjepan Tomislav Poglajen,prezbiter DI, pisac (1906.-1990.)

Iz spisa Les fondements spirituels de la vie, 1932.:
 Bog je apsolutna Istina za naš razum.
Stoga neka se čuva razum,
da ne bi pokušao da shvati predmete
odijeljene od Potpune Istine.
Dakle post razuma:
ne nastoj da znaš puno stvari,
jer mnogo znati ne znači biti učen.
Nemoj se dati svladati od novosti i
originalnosti misli.
Nemoj odviše štovati znanost,
jer je znanost vrlo ograničena...

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Smisao ljubavi:
 Istina, kao živa snaga koja posjeduje
unutrašnje biće čovjeka i stvarno ga
izvodi iz njegove lažne izolacije,
naziva se Ljubav.
Istina je samo u onome što nije isključivo,
što u sebi sadrži sve.
Laž je vlastita zatvorenost u sebe,
postavljanje sebe kao centra svijeta;
istina je samo-odricanje, priznavanje
bezuvjetne vrijednosti u drugome.
Tek u ljubavi mi prestajemo biti
lažni i postajemo istiniti.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Smisao ljubavi:
 Istina nije tek neka apstraktna formula
koju razum pronalazi,
već je to sam temelj našeg postojanja.
Živjeti u istini znači uskladiti svoju
volju s vječnim zakonom bitka.
Sve ono što je utemeljeno na laži
osuđeno je na propast,
jer laž nema korijena u vječnosti.
Samo ono što je istinito posjeduje
snagu nerazrušivosti.
Stoga je svako dobro djelo zapravo
svjedočanstvo istine,
a svaka spoznaja istine
obavezuje nas na činjenje dobra.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Duhovne osnove života:
 Istina ne pripada nama,
nego mi pripadamo Istini.
Mi je ne stvaramo, mi je samo otkrivamo
u onoj mjeri u kojoj dopuštamo
da nas ona prožme.
Kao što fizičko oko ne može vidjeti
predmete bez vanjskog svjetla,
tako ni naš duh ne može spoznati bit
stvari bez unutrašnjeg svjetla Istine.
Ta Istina je jedna i sveobuhvatna;
ona ne trpi razdijeljenost,
jer sve što je odvojeno od
njezinog svejedinstva,
upada u tamu zablude i besmisla.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Filozofska načela cjelovite spoznaje:
 Istina je cjelina koja u sebi
miri sve suprotnosti.
Ako uzmemo samo jedan dio stvarnosti
i proglasimo ga jedinom istinom,
mi smo zapravo u zabludi.
Prava, cjelovita istina zahtijeva
da vidimo povezanost svega sa svime.
Ona je harmonija u kojoj svaki dio
zadržava svoju posebnost,
ali se istovremeno sjedinjuje u
neraskidivo jedinstvo s Apsolutom.
Izvan tog jedinstva nema istine,
već samo njezinih krhotina.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Kritika apstraktnih načela:
 Svako apstraktno načelo,
uzeto samo za sebe, nužno se pretvara
u svoju suprotnost i vodi u proturječje.
Ako kažemo da je istina samo u razumu,
gubimo živu stvarnost;
ako kažemo da je samo u iskustvu,
gubimo opći smisao.
Istina nije u pobjedi jednog
načela nad drugima, već u njihovom
organskom sjedinjenju.
Apstraktna misao je poput odsječene ruke:
ona je nekada bila dio živog tijela istine,
ali sama po sebi, u svojoj odvojenosti,
ona je mrtva i lažna.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Kritika apstraktnih načela:
 Istina se ne može sastojati u nekom
jednom, posebnom, odijeljenom elementu,
jer tada bi sve ostalo bilo izvan nje,
tj. bilo bi laž.
Istina može biti samo cjelina, ili,
točnije rečeno, Svejedinstvo.
Pod istinom razumijemo ono što jest,
ali ono što jest ne u svojoj odijeljenosti
od svega ostalog, nego u svojoj
unutrašnjoj vezi sa svim.
Biti u istini znači biti u svejedinstvu;
biti izvan istine znači biti u
stanju odijeljenosti,
u stanju apstraktne osamljenosti.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Kritika apstraktnih načela:
 Istina nije samo suglasnost našeg razuma
s predmetom, nego je ona sam taj predmet
u svojoj punini.
Mi ne spoznajemo istinu tako što je
konstruiramo u svojoj glavi,
već tako što se naš duh otvara
za ono što uistinu jest.
Istina je živa stvarnost koja posjeduje
vlastitu snagu i vlastiti život.
Stoga, spoznati istinu znači stupiti
u stvaran, životni odnos s Apsolutom
koji prožima sve što postoji.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Ferrinijeva izjava o svome radu:
 Uvijek sam tražio samo istinu,
a nikada sebičnosti.
Ono, što sam iznio,
napisao sam s dubokim
nutarnjim uvjerenjem.

bl. Kontardo Ferrini,franjevački trećoredac, profesor (1859.-1902.)

Iz spisa Ljudska duša i njezina besmrtnost, 1934.:
 Razum čovjekov žedni za istinom.
Započinje uznemirivati dijete majku
svoju raznim pitanjima:
zašto ovo, zašto ono?
otkud i kako? čim dođe do razuma.
Budući da čovjek za ovoga svoga života
ne može da dođe do potpune istine,
ne može da ugasi žeđu svoga razuma,
morao mu je Stvoritelj pripraviti i
otvoriti vrelo potpune i vječne istine,
što je On sam.

Matija Kulunčić, prezbiter DI, spisatelj  (1855.-1945.)

Iz spisa Prirodna i natprirodna objava, 1933.:
 Svaka istina dolazi od Boga.
Svaka spekulativna ili umjetnička misao (ideja)
jest proistjecanje iz Boga.
Svaki misaoni rad čini, da živimo u vječnosti.
Stoga se može iz istine dokazati, da ima Bog,
kaošto se može iz reda ili
dinamizma svijeta dokazati, da jest Bog.
Naš se razum uzalud napinje —
u sebi i izvan sebe ne može otkriti
ništa drugo doli otsjeva (refleksa).
Prvobitno Svijetlo isto je sa
početnim (prvobitnim) Bićem,
gdje sve ima život i oblik,
prije negoli ga dobije u sebi samome.

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Prirodna i natprirodna objava, 1933.:
 »Što sam čuo od svog Oca,« reče Isus,
»to vam kažem,« a svojim učenicima,
kazujući im njihovu zadaću (poslanje):
»Idite i naučavajte sve narode...
učeći ih sve, što sam vam naredio.«
Tako uređena (organizirana) predaja,
ako je vjerna, — a Isus nam jamči,
da će to biti —, ne mijenja nimalo
istine i ne može je iskrenuti u pogrešku.
To je bitno božanska istina,
to ostaje božanska t.j. neprevarljiva istina.

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Prirodna i natprirodna objava, 1933.:
 Božje djelo ne poznaje slučaja,
a još manje mušica.
To želimo izreći ovim odgovorom katekizma:
»Vjerujem ..., jer je Bog sama istina,
koja se ne može prevariti,
i koja nas ne može prevariti.«

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Prirodna i natprirodna objava, 1933.:
 Mi se moramo pokoravati istini:
takav je zakon razuma.
Bila istina ovdje ili ondje;
nalazila se ona u objavi ili u nauci,
to je jedan te isti slučaj.
Kada dakle slijedimo svoj zakon,
onda ne snosimo nasilja,
jer nasilje znači zapreku onome,
što je htjelo slijediti svoj zakon.
Vodu silimo, kad joj smetamo teći,
kad je nagonimo, da se uspne uzbrdo.
Isto tako bismo svoj duh silili,
kad bismo ga udaljivali od istine,
kuda ga nosa njegova prirodna sklonost.
Dovesti duh istini znači
predati ga njegovu zakonu i
dosljedno osloboditi ga od nasilja.
To čini vjera sa svoje strane i
dobrim drži, da razum, da znanje isto tako čini.

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Intelektualac. Duh-uvjeti-metode:
 Čovjek istine mora najprije kao
filozof pomoću razuma,
a zatim kao teolog, pomoću svjetlosti,
što dolazi s visine, sabrati svoje
istraživanje na ono što je polazna točka,
jedino pravo mjerilo i svrha,
na ono što je sve svemu i svima.

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Intelektualac. Duh-uvjeti-metode:
 Pa zbilja, istina je svetost duha
i ona ga čuva;
tako je i svetost istina života i
teži da ga osnaži kako za ovaj
tako i za drugi svijet.

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa La filosofia antica, 1992.:
 Traženje istine uključuje obraćanje
ne ovoj ili onoj partikularnoj
dimenziji stvarnosti, nego Totalitetu,
jer samo ako se dosegnu krajnje
granice Totaliteta,
moguće je naći neporecivu istinu.
Ako se obraćamo samo nekom
privilegiranom dijelu Totaliteta u
pretpostavci da on sadrži neporecivu istinu,
uvijek je moguće da drugi dio porekne znanje
koje je konstruirano isključivim
promatranjem prvoga.

Emanuele Severino, filozof (1929.-2000.)

Iz spisa La filosofia antica, 1992.:
 Danas znanost (poglavito matematika i fizika)
zna da ne izriče nepromjenljive istine;
zna da polazi od hipoteza -
premda ih se dugo vremena,
počev od Galileja,
smatralo kao apsolutne istine.
Pitanje je, dakle, /.../ da li sve naše znanje
ima hipotetički karakter, odnosno,
ne postoji li, možda, neka dimenzija
gdje se znanje afirmira kao
nepromjenljivo, neosporno, nenadomjestivo.

Emanuele Severino, filozof (1929.-2000.)

Iz spisa Savremena potreba, 1928.:
 Što vrijedi za istinu: Bog je dobar,
vrijedi i za istinu: Bog je moja svrha,
grijeh je jedino i najveće zlo itd.
Ponajčešće ove velike naravne i
moralne istine lebde na površini svijeta;
sav ih svijet priznaje, ali vrlo malo ih je,
koji prodru u njihov smisao,
shvate njihovu važnost i realizuju
u životu njihov sadržaj.

Kozelj Ivan, prezbiter DI, filozof, pisac (1896.- 1982.)

Iz spisa Vjerska kriza Ernsta Renana, 1924.:
 Bog dao čovjeku dva oka,
da spozna Istinu: razum i vjeru.
Jedno drugo u izmjeničnoj uzročnosti
rasvijetljuje | potkrijepljuje.
Oboli li jedno oko,
i drugo je u opasnosti.

Kozelj Ivan, prezbiter DI, filozof, pisac (1896.- 1982.)

Iz spisa La certitude morale :
 Nikad ne možemo dosta promatrati
ove moralne istine.
Uvijek iznova treba da osvježimo njihovu spoznaju.
Ne smijemo reći:
Ja sam to jasno upoznao,
nastojat ću da se sjećam te vizije.
Vi ćete zadržali samo mrtvu sliku,
a u prilici ne ćete naći ni svijetla
u umu ni topline u srcu.
Ova istina bila je taj dan i taj sat
tako puna i sočna, činilo vam se,
da je dosta, ako je zapamtite;
ako se ponovno ne povratite na stvari,
su je prikučile vašem duhu,
ako vašu misao ne stavite ponovno u gibanje,
ona će biti prazna i besplodna,
i ne će vam ništa pomoći.
To će biti mrtvo slovo, duha i života
ne će biti u njoj.
Zato treba sići s onih vrhunaca,
izgubiti svijetlo, koje nas je zabliještilo
i novim sa naporom ponovno osvojiti.

Léon Ollé-Laprune, filozof (1839.-1898.)

Iz spisa Le voyage du Centurion :
 Ja znam, ima ljudi, koji vele,
da ljube istinu. Ali ako istina dolazi od Boga,
oni je odbacuju i pokrivaju lice kao
licemjeri i farizeji...
Oni prihvaćaju istinu, ali pod pogodbom,
da ona uđe u kategorije
koje su joj oni pripravili.
Vidjeli oni u Lurdu mrtve ustati i
hrome hodati, ipak će reći u svojoj
infernalnoj zlobi: Ne.
Makar metnuli ruku svoju u otvorenu ranu
boka Spasiteljeva, kako to učini Toma Blizanac,
oni će ipak reći: Ja ne vjerujem.
Oh, ne, ja nisam kao ovi
uistinu prokleti ljudi.
Istina, moje Ti je srce zatvoreno,
Bože, ono je sporo i tvrdokorno.
Ali pokaži mi samo rane ruku i nogu svojih i
ja ću reći kao tvoj apostol:
Gospodine moj i Bože moj!
Ja se ne ću opirati istini,
makar ona dolazila i od Tehe
ako Ti rekneš: Tako je, ja ne ću reći: nije tako.

Ernest Psichari, spisatelj (1883.-1914.)

Iz spisa pismo ocu Cognatu nekoliko mjeseci iza apostazije, 5.sept.1846.:
 Čovjek ne može nikad biti
tako siguran za svoju misao,
te bi mogao priseći vjernost
ovom ili onom sistemu,
koji momentano drži isti tim.
Sve, što on može, jest:
posvetiti se istini, kakva bila,
i pripraviti svoje srce,
da je slijedi svuda,
gdjegod misli, da je vidi,
stalo ga ne znam kakvih žrlava.

Ernest Renan, filozof, spisatelj (1823.-1892.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Jedna himera za koju je jedan čovjek
život svoj dao diže se u red
okrunjenih istina.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Svi koji stradaju i umiru za
svoje istine jedno su s
Bogom i čovječanstvom,
i baštinici su vječnosti koja postoji
samo za one koji vjeruju i pate,
ugaoni su kamen u budućoj zgradi
novog čovječanstva,
koja će se, nakon svih muka i zabluda,
ipak ostvariti kao misao Božja na zemlji.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Što će nam ovaj život od pedeset godina
(a jedna teža od druge!)
ako mu jedna sveta istina ne daje snagu i
ljepotu i ne produžuje ga u
jednu sjajnu vječnost?

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Nemojte drhtati kao da je svijet
hladna i prazna soba,
ne zatajite svoje duše nikad, nikad,
jer je divno i nerazumljivo
uskrsavanje istina.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Istine su kao onaj kraljičin ispovjednik
koji je utopljen zajedno sa svojom istinom,
ali je i uskrsnuo;
i u stotinu gradova stoji i
danas na mostovima u kamenom liku.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Svejedno je koja je vaša istina,
glavno je pronesite je kroz život
kao svetinju i ne iznevjerite
dušu svoju nikad.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
U šta sam proživio ove godine?
Je li moguće da se projuri kroz
dobar dio života,
a ne ostvari glavnih zadataka ljudskih?
Cio život sa svojim neispunjenim zahtjevima i
iskrenutim istinama koje se ljuto osvećuju,
stoji preda mnom kao tužitelj.
Dobar dio snage je rasut po bespućima,
ali život neumoljivo čeka:
pa valja početi.
U ime božje, valja početi!

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Bilo je jedno vrijeme
kad sam htio da služim Istini.
Htio sam joj život svoj posvetiti i
ostati kod njenih nogu.
Ali u noćima, kad nisam mogao spavati
neodoljivo su me zvale ceste i
brežuljci krajeva koje sam nekoć,
lutajući svijetom, gledao;
i ognjena rijeka krvi je šumila i
nije davala mira ni sna.
Mučio sam muku i bio pošten boj.
Tada sam se odlučio za ljude,
stvari i krajeve koje sam u lutanju gledao.
I kad sam pošao niz brijeg, mrk i sam,
ali slobodan i vedra duha,
dočekale su me raširenih ruku
stare ceste i klicanjem živice,
pune ptica i cvata.
Vjetar me je cjelivao u čelo.
A tamo gore ne znam da li je i
opažala Istina da me nema među
mnoštvom podno njenih nogu,
ali nad cestama i poljima je vladala radost.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Ima istina koje su stare,
svagdanje i otrcane dugim ponavljanjem,
ali kad te istine sinu čovjeku
pred očima nekazivane i nenaglašavane,
nego ocrtane na šutnji
jednog strahovitog časa,
odigrane medu živim ljudima,
tada te stare oveštale istine
dobivaju nov i strahovit lik i
žive u duši našoj
kao vječna bolna misao.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Žeđ savršenstva, 1923.:
Što često žudimo s ovog svijeta
hod i misli dići,
djeleći tako ludim srcem
veliku božiju vasionu
na bolje i gore, –
to je s časovita nesavršenstva
i strašne žeđi duboke i svete.
Po toj žedi svi smo sveti, jednom zauvjek,
čovek u svojim lutanjima
i stablo u želji za pravim rastom.
Jer istina nas ko oganj ispunja,
ko oganj optače sve i svakog,
ko pravo ide i ko posrne.
A to nas varaju oko i duh naš
kad visoko dižemo ruke u želji
da budemo stjegonoše,
u misli da smo svjetlonosci.
Jer, ognjen ocean kojim sve brodi,
koji sve prožima, ne vidi, ne zna
ujetnu šumu naših ruku, nit ko bilježi
nit ima traga nemiru naših dana kada
bolno žudimo s ovog svijeta
hod i misli dići.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Nemiri, 1920.:
Java i san, kao dva ogledala,
dodaju moj bol jedno drugom.
Zaspem misleći na bol moga dana,
onda ga u snu doživljujem
ponovno i sanjam, da je bol prošao,
da nije nikad ni bio, i veseo sam i
blagodaran raz zaludna straha.
A kad se probudim, gle, bol moj
jučerašnji je na svom mjestu,
kao kamen.
I sve je istina.
I nema druge istine do jedne:
bola, ni druge stvarnosti do patnje,
bola i patnje u svakoj kaplji vode,
i svakoj vlati trave,
i svakom bridu kristala,
i svakom zvuku živa glasa,
u snu i na javi, u životu,
prije života, a valjda i
poslije života.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Tko hoće tražiti istinu,
mora biti sam i mora prekinuti
sa svima koji je ne ljube dovoljno.

Boris Leonidovič Pasternak, pjesnik, spisatelj (1890.-1960.)

Iz spisa Das rothe Blatt (Crveni list):
...nepristranost mi je pravi zakon,
a ljubav k istini drugi...
Znam, da me čeka teška borba,
dok se ovako hvatam u koštac s malim i velikim,
s moćnim i nemoćnim despotima, isisavačima,
pijavicama, egoistima, zlotvorima,
usurpatorima, praznim glavama i oholicama,
ali šta zato!
Za dobru stvar eto me spremna na svaku žrtvu,
stajala me ona još koliko.

Joseph Görres, filozof, teolog, spisatelj (1776.-1848.)

Iz spisa Istina u filozofiji i objavi.
Poimanje istine u filozofiji i kršćanstvu. 2012.
Ono što je svrha i cilj spoznavanja
uvijek je na neki način jedan vid istine,
spoznaja ima za svoju svrhu, istinu.
A što je istina?
Za Grke istina je bila alétheia – neskrivenost,
nezaboravljivost bitka.
Alétheia, od glagola lanthánein – skrivati,
odnosila se na prirodu koja se voli prikrivati:
Fýsis krýptesthai filẽi – kako kaže Heraklit.
Za predsokratske filozofe alétheia je neskrivenost
prirode (fýsis), njeno otkrivanje za misleći um.
Kod Parmenida istina je u istosti,
u istosti mišljenja i bitka,
jer isto je misliti i biti.
Bitak jest, nebitak nije – to je temeljni
uvid Parmenidov na koji se nadovezuje
ovaj drugi o istini kao onom istom od
mišljenja i bitka.
Sa Sokratom mijenja se i pojam istine.
Istina je za Sokrata u definiciji neke stvari,
dakle u sudu koji je istinit ako njegov sadržaj
odgovara samom stanju stvari koja se istražuje.
Istina kao istina svuda gdje veza subjekta
i predikata odražava vezu samih stvari,
bit će odsada mjerodavan pojam istine.
Adekvacija stvari i intelekta
odsada je važeći pojam istine.

Ante Škember, sociolog, znanstvenik (1947.)

Iz spisa Istina u filozofiji i objavi.
 Istina je ono što jest,
u prvom i najvišem smislu bitak sam,
i onda analogno spram bitka svako biće
kao i sud o tom biću.
U najvišem smislu istina je sve
što jest i kao takva
ona je najuniverzalnija kategorija.

Ante Škember, sociolog, znanstvenik (1947.)

Iz spisa Mit o Sizifu:
Tražiti što je istina,
ne znači tražiti što je poželjno.

Albert Camus, književnik, filozof (1913.-1960.)

Iz spisa Pitanje skolastike u današnjoj teologiji, 1968.:
Budući da je istina otvorena
prema svakoj istini, dapače,
budući da jedna istina drugu istinu doziva,
a nipošto ne isključuje,
katolička se teologija,
govoreći čisto apriorno,
ne može i ne smije ograditi od istine
s koje god strane ona dolazila i
kojim god filozofskim postupkom
ona hila osvojena.
Ne može ni stoga što svaka istina
ima isti izvor: Omne verum a quocumque
dicatur a Spiritu Sanoto est.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa J.Kuničić, Ortodoksija i otropraxis, 1970.:
Istina je istina u sebi;
ona je neovisna od ljudi,
koji joj služe;
oni je ne mogu izopačiti,
jer ona njih sudi.

Henri Daniel-Rops, spisatelj, povjesničar (1901.-1965.)

Iz spisa Riječ Božja i suvremeni čovjek, 1973.:
Spoznaja je dinamična.
Filozofska istina je slaganje s
danim »biti« koliko je nama pristupačno.
Naprotiv, evanđeoska je istina
slaganje s Obećanjem.
I kako se ono progresivno
ostvaruje u vremenu,
progresivna je i njegova
spoznaja u vremenu.
Istina je uvijek opsežnija nego
pojmovi kojima je želimo obuhvatiti.
Nadalje, ona »je upućena na govor,
a govor na sučovjeka.
Ona dolazi kao ljudska realnost
samo u razgovoru«. (J.Böckenhoff)

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Dalla scienza alla fede (Od znanosti do vjere), 1962.:
Može se dodati da ona količina
slaganja u mišljenju što je uspijevaju
slijediti dva sugovornika mora se pripisati
samo zajedničkoj intuiciji jedne Istine
koja je njima izvanjska,
u kojoj interferiraju njihovi intelekti,
i koja prelazi granice jezika i
njegovih pravila.

Francesco Severi, matematičar (1879.-1961.)

Iz spisa Dalla scienza alla fede (Od znanosti do vjere), 1962.:
Nikada ljudsko znanje
ne dostiže puninu istine,
koju samo Bog spoznaje i
njome gospodari.

Francesco Severi, matematičar (1879.-1961.)

Iz spisa Dalla scienza alla fede (Od znanosti do vjere), 1962.:
Znanost nam omogućava otkriti samo
kontingentne odnose koji su u svako
vrijeme ovisni o skupu svih teorija
do onoga časa formuliranih i
svih činjenica do onoga časa spoznatih:
odatle njihov relativizam .
Teorije se stoga mijenjaju s umnažanjem
spoznaja i otkrivenih pojava...
Potpuna je,međutim, istina da znanost
u takvom procesu kontinuirano
povećava vlastitu moć sinteze.
U takvom usavršavanju ona nam omogućava
spoznati sve šire rubove svemira i
progresivno se približavati
Božanskoj Istini.

Francesco Severi, matematičar (1879.-1961.)

Iz spisa Dalla scienza alla fede (Od znanosti do vjere), 1962.:
Znanost nas samo indirektno,
tj. ostajući isključivo na etapama puta i
ne dovodeći do cilja,
vodi k Bogu kao Apsolutnoj Istini.

Francesco Severi, matematičar (1879.-1961.)

Iz spisa Dalla scienza alla fede (Od znanosti do vjere), 1962.:
Današnja znanost znade da čovjek
može ići prema Istini samo
sukcesivnim približavanjem
koje neće nikada završiti.

Wernher von Braun, znanstvenik (1912.-1977.)

Iz spisa Prirodoslovne motivacije vjere, 1974.:
Vjera se odnosi na Misterij Punine Istine
samoga Apsolutnog Bitka koji uvjetuje i
nosi znanstvenu spoznaju,
ostajući uvijek s one strane
relativnih istina znanosti.
Punina Istine, prema kojoj optira
božanska objava vjere,
nije isto što i parcijalnost istine,
prema kojoj optira
čisto znanstvena spoznaja,
koja tako ostaje samo »putokaz«.

Ante Kusić, prezbiter, profesor (1922.-2007.)

Iz spisa Komplementarnost vjere i znanosti danas, 1978.:
Kršćanstvo se ne smije bojati »Istine«,
pogotovo ne znanstvene istine,
jer to bi bila izdaja Isusa Krista
kad postavlja načelo
»Istina će vas spasiti!«

Ante Kusić, prezbiter, profesor (1922.-2007.)

Iz spisa Riflessioni sul movimento teologico contemporaneo, 1975.:
Nema mjesta mišljenjima
koja bi dovela u pitanje jednakost i
jedinstvó dvaju izvora Objave:
Sv.Pisma i Tradicije.
Postoji ipak utješna istina:
I onaj koji niječe istinu o
dvama izvorima koji očituju
objavu jedinog Izvora,
to ne znači da taj čovjek ne podliježe,
pozitivno ili negativno,
istini koja je do njega došla
preko nepromjenjivog jedinstva
između Tradicije i Sv. pisma.
On je poput čovjeka koji
niječe Boga ili ga mrzi:
unatoč tome on živi zahvaljujući
Božjoj mudrosti, svemogućstvu i dobroti.

Giuseppe Siri, kardinal (1906.-1989.)

Iz spisa Moderna slika svijeta i naša vjera, 1977.:
Između znanstvenih i vjerskih istina
ne može biti i nema sukoba.
Oboje imaju temelj u istoj Istini.
Dosadašnji su sukobi bili nesporazumi
proizišli ili iz naučnih ili
iz vjerskih hipoteza,
dakle nedokazanih »istina«.
Neki sukobi su nastali od presizanja
jedne ili druge strane na tuđe područje.
Mnogi su veliki učenjaci
bili i jesu duboki vjernici.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Moderna slika svijeta i naša vjera, 1977.:
Vjera ne zavisi o, znanstvenoj slici svijeta.
Sa znanstvenim metodama se ne može
ni dokazati ni oboriti »drugi svijet«.
Vjerske istine nisu ne-razumne,
nego nad-razumne.
One su samootkrivanje vječne Istine,
čija spoznaja nadilazi
naše razumne mogućnosti.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Vjerski pluralizam, 1987.:
Prvo što se mora priznati jest:
Istina, objektivno gledana,
može biti samo jedna.
Tzv. »subjektivne istine«
(svatko ima »svoju« istinu... tako ja
vidim stvar... meni se čini ovako...
sve zavisi o kutu gledanja... i si.)
ne mogu biti Istina,
odnosno stvarnost u sebi.
Ili su možda, u najboljem slučaju,
fragmenti prave i pune Istine.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Vjerski pluralizam, 1987.:
Pluralnost, a još više pluralizam Istine,
potpuno je kontradiktoran i nemoguć.
Ne samo filozofski, nego i vjerski.
Ni Novi ni Stari zavjet
nikada nam ne govore o »vjerskim istinama«.
Biblija znade samo za
jednu Istinu (II Sam 7,28; Sir 4,28;
Iv 1,14 i 17; Iv 14,6 i mnoga druga mjesta).
Izabrali ne znam koju od mogućih
definicija istine,
logički je zaključak uvijek isti:
objektivna istina može biti
samo jedna jedina.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Vjerski pluralizam, 1987.:
Kad se radi o spoznaji
čitave i potpune istine,
moramo biti oprezni u svojim izjavama.
Ipak jedno možemo reći sa sigurnošću:
ljudskom umu nije moguće spoznati
punu Istinu.
Svaka je naša spoznaja ograničena.
Na tu nas istinu upozorava i sam Isus:
»Još vam imam mnogo toga reći,
ali sada to ne možete shvatiti.
Kada pak dođe Duh Istine, poučit će vas
svu istinu« (Iv 16, 12 i 13).

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Vjerski pluralizam, 1987.:
Ako je Istina jedna, istina je također i to
da k njoj vode mnogi putovi.
Kao što se je u staro vrijeme govorilo
da »svi putovi vode u Rim«,
mogli bismo reći da i svi
znanstveni putovi vode k istini.
Samo je pitanje: da li svi jednako i
da li su svi jednako znanstveni?

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Vjerski pluralizam, 1987.:
Naša ograničenost u traženju i
otkrivanju istine staro je i opće iskustvo.
Istina je tako pregolema,
a čovjek tako premalen, da se objektivna i
subjektivna istina rijetko kada poklapaju.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Vjerski pluralizam, 1987.:
Ima ljudi koji smatraju da svrha
ljudskog života nije nalaženje
(gotovih istina) nego traženje i otkrivanje.
Za njih je traženje istine daleko važnije
od njezina posjedovanja.
Poneseni tim prometejskim zanosom
oni su sretniji u groznici stvaranja
nego u radosti (s)nalaženja.
Veće zadovoljstvo nalaze u riziku puta
nego u uplovljavanju u luku.
Svaka je plovidba avantura.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Vjerski pluralizam, 1987.:
Pluralizam pristupa k istini je također
i potreba ljudske duše.
U svojoj nutarnjoj izgubljenosti
čovjek želi imati više dokaza
za svoju istinu i više potvrda
za svoje subjektivno vjerovanje.
A opet ni svaki čovjek nije jednako
prijemljiv za svaku kategoriju argumenata,
nitii jednako sposoban za svaku planinsku stazu
(život je uspinjanje, osvajanje vrhunca).
Nema čovjeka koji nije bogotražilac i
strastveni penjač na vrhunce,
ali ne mora svaki biti alpinist.
Psihologija ljudi nije monolitna,
psihologija čovječanstva još i manje.
Kao što je svaki čovjek »svoje sreće kovač«,
tako je i svaki i svoje sudbine tragač.
Svatko ima na zajedničkom
nebu svoju vlastitu zvijezdu.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Znanost i vjera, 2002.:
 Premda različite i po cilju i po metodici,
ipak u konačnici i znanost i vjera
dijele istu posljednju svrhu -
traženje Istine.
To je konačni cilj obiju.
Pomoću istine znanost se oslobađa
od svojih pseudoapsoluta,
a vjera se penje preko vjerničkih težnji
za spasom i srećom do
vječne i apsolutne Istine.
U potrazi za istinom koja ih povezuje,
one ipak idu svaka svojim putem spoznaje.
Znanost uz pomoć filozofije
slijedi samo razumski put,
a vjera nadrazumski,
onaj koji je za znanost nedostupan.
Istom cilju vode, dakle,
dvije različite spoznajne metodike.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Znanost i vjera, 2002.:
 Između prave znanosti i prave vjere
ne može biti pravog sukoba.
Jedna jedina istina ne može biti u
sukobu sa samom sobom.
Pluralizam istina je čista subjektivnost,
potpuna relativnost,
negiranje istine kao takve.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Znanost i vjera, 2002.:
 Kad se na znanstvenom polju iznose
još nedokazane istine ili možda poluistine,
a na vjerskom i teološkom polju
pobožna vjerska mišljenja,
nečije privatne "objave" ili pokušaji
teologiziranja, ne radi se o pravom
sukobu znanosti i vjere,
nego o sporu ili prepirci,
da se tako izrazimo,
"privatnih zastupnika" umišljene istine.
Oba su sporitelja još na putu traganja,
bez konačnog rezultata.
Treba naime dobro razlikovati
vjersko mišljenje od vjerske istine
te znanstvenu teoriju ili tezu od
znanstveno dokazane istine.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Psychoanalyse de l’athéisme moderne, 1961.:
Kršćansku istinu trebamo vrednovati
prema duhu evanđelja,
a ne prema ponašanju
ovog ili onoga prelata.

Ignace Lepp, psiholog, spisatelj (1909.-1966.)

Iz spisa Duhovna biografija - zbirka eseja »Iščekivanje Boga«, 1979.:
Nije mi bilo žao zbog izvanjskih uspjeha
već zbog toga što se nisam mogla
uopće nadati da ću ikad ući u
transcendentno kraljevstvo,
gdje jedino mogu ući uistinu
veliki ljudi i gdje prebiva istina.
A voljela sam umrijeti
nego živjeti bez nje.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Težina i milost:
Istina se ne daje onome
tko je traži izravno,
nego onome tko pristaje da bude lišen
svega što nije istina.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Čekanje Boga:
Istina se nalazi samo ondje gdje
postoji potpuna pažnja,
bez želje da se nešto posjeduje.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Korijeni:
Istina je potreba duše jednako
kao i pravda;
bez nje čovjek gubi
orijentaciju u svijetu.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Težina i milost:
Čovjek bježi od istine jer ga ona razgolićuje;
ali samo u toj ogoljenosti moguće je spasenje.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Čekanje Boga:
Istina zahtijeva prazninu u nama –
prostor u kojem ništa naše ne stoji na putu.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Čekanje Boga:
Pažnja, čista i bez mješavine,
molitva je.
Ona pretpostavlja vjeru i ljubav.
U toj pažnji duša postaje
sposobna primiti istinu.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Težina i milost:
Da bismo primili istinu,
moramo se odreći vlastite važnosti;
istina ne ulazi tamo gdje je ‘ja’
još uvijek u središtu.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Težina i milost:
Praznina je uvjet istine.
Tamo gdje nešto zauzima prostor u nama,
istina ne može ući.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Čekanje Boga:
Bog i istina su jedno;
tražiti istinu znači već
koračati prema Bogu,
čak i ako Ga ne poznajemo.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Čekanje Boga:
Ljubav prema istini je jedini
siguran znak da je duša okrenuta prema Bogu.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Korijeni:
Istina se ne prilagođava našim željama;
ona je nužnost kojoj se moramo podvrgnuti.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Korijeni:
Prihvatiti nužnost svijeta bez
pobune znači prihvatiti istinu.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Težina i milost:
Iluzija je ono što želimo umjesto istine;
raskinuti s iluzijom znači
pristati na stvarnost.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Težina i milost:
Čovjek više voli laž koja ga tješi
nego istinu koja ga razotkriva.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa L'Enracinement:
Potreba za istinom svetija je od
svake druge potrebe duše.
Ali gotovo svugdje je zanemarena.
Radije se biraju prikladne
predodžbe nego stvarnost.
Odbiti vidjeti nužnost znači
proizvoditi kolektivnu laž.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Filozofija i slavenski jezici, 1988.:
Zanimljivo je da starocrkvenoslavenski jezik
razlikuje glagole istinovati i istinstvovati.
Samo se prvi vid (istinovati – biti istinom)
odnosi na istinu samu,
svi vidovi vezani uz glagol istinstvovati – biti istinnim
(istiniti – činiti što istinnim; istinati – kazivati istinu;
obistinjavati se – bivati istinnim) – tiču se stvari
koja ima svojstvo istinitosti i istinolikosti,
koja sama nije niti može biti istina.
Dakle, istinovanje se razlikuje od istinstvovanja
pojedinih bića i stvari u kojima se odslikava istina.

Anto Knežević, spisatelj, filozof, slavist (1959.)

Iz spisa Sevastopoljske priče:
Moj glavni junak bio je,
jest i bit će istina...

Lav Nikolajevič Tolstoj, spisatelj (1828.-1910.)

Iz spisa Procul ateistis:
Gospodo«, — on reče — samo jedan upit:
Može li se Božja bit istine ubit? ...

I ko Cyklop snažan, golem znalac Muza,
ne pokleknu ni pred samim ključem uza.

Kao svetac patnje tu je dao znati,
da istina i riječ još u strahu pati.

I da jak, ko čovjek s oružjem u boju,
ne poražen nosi uma liru svoju,

— Jer, gospodo, svuda sred svjetla i mraka,
blista nam pred vidom Boga vječna zraka.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Ispit savjesti:
Naš je život projurio kroz mnogo
opasnosti i atentata na našu ličnost.
Život buntovnika, prevratnika i tvrdoglavaca,
kadikat bogoubojica.
Ali zato mu jedna pozitivna strana nije falila:
naš je život bio traženje Istine,
život bogoiskatelja. (...)

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Ispit savjesti:
Želja za istinom, ljubav za istinom
mučila je neprestano našu svijest:
ona kao ljubav ljubavi.
Bludili smo na svim putovima otkupljenja i
iskali smo prozor u beskonačnost.
I usred Pariza, poričući moderni,
grešni i razbludni velegrad,
ponavljali smo sa Katarinom Sijenskom:
’Hoću da počivam u spokojnom snu,
koji se zove vječiti Bog.’

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Odgoj kršćanske savjesti, 1982.:
Da bi savjest bila dobro formirana,
nužno je imati smisla za istinu i iskrenost,
potrebno je tražiti istinu u svim
životnim okolnostima,
boriti se za istinu.
Čovjek se mora truditi otkrivati i
upoznavati autentične moralne vrednote
onakve kakve jesu, makar se ne podudarale
s njegovim ukusima i željama.
Potrebno je biti temeljito i dubinski iskren
te prihvatiti i živjeti prave vrednote
na koje čovjek u životu nailazi,
makar ga to stajalo i napora i
žrtve i odricanja.
Bez smisla i napora za istinu i za iskrenost
nema pravoga odgoja savjesti,
pa prema tome ni prave savjesti.

Petar Šolić, biskup (1948.-1992.)

Iz spisa Le Mystere de l’Etre
Mi ne možemo biti bez one,
makar i nejasne,
sigurnosti da se naše ’Biti’
može samo nominalno razlikovati od
stanovite punine Istinitoga,
onoga oprečnog prema parcijalnim,
specijaliziranim istinama,
kojima je, čini se, dosta teško
pripisati ontološki doseg...

Gabriel Honoré Marcel, filozof, dramatičar (1889.-1973.)

Iz spisa Filozofija slobodnog duha:
Istinita i najveća sloboda
samo je u Kristu,
i moguća je samo kroz Krista.
Krist mora biti primljen našom
slobodnom dobrom voljom;
akt slobode duha mora nas dovesti Kristu.
Krist traži našu slobodu,
želi slobodnu čovjekovu ljubav.
Istina nam daje najvišu slobodu...

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa Filozofija slobodnog duha:
Nitko ne smije kazati da
posjeduje svu istinu,
a drugi da je posve u tami.
Pleroma (punina) nalazi se samo u Bogu;
mi razumijemo samo jednu ili
drugu stranu istine,
primamo samo pojedine svjetlosne zrake.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa Filozofija slobodnog duha:
Kršćanstvo je ekskluzivno,
ono ne može trpjeti laž pored sebe;
ne može priznati istu vrijednost
istini i laži;
ne može se odnositi ravnodušno,
kada ljudi pretpostavljaju laž istini.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa O dostoinstve christianstva i nedostoinstve christian, 1928.:
 Ne prosuđuje se istina prema ponašanju ljudi;
još manje prema ponašanju ponajgorih ljudi.
Treba gledati istini u lice i napajati se
svjetlošću koja iz nje izbija.
Ljudske odsjeve te istine valja
prosuđivati po najboljima, a ne po najgorima.
Kršćansku vjeru valja suditi po apostolima i
mučenicima, po herojima i svecima,
a ne po masi duša koje su napola
kršćanske, a napola poganske,
koje nam jedino iskrivljuju pravu sliku
kršćanstva u svijetu.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa II drama dell’umanesimo ateo, 1982.:
Nije istina da čovjek ne može
organizirati zemlju bez Boga.
Istina je da ju on bez Boga može
na kraju krajeva organizirati
samo protiv čovjeka.
Isključivi humanizam je nehumani humanizam.

Henri-Marie de Lubac, kardinal, DI, teolog (1896.-1991.)

Iz spisa Ordinatio I, dist. 3, num. 263:
 Božji um sadrži te [tj.neprevarljive]
istine kao knjiga (...),
i makar mi tu knjigu ne vidimo,
vidimo ipak one istine
koje su upisane u onoj 'Prvoj knjizi'.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Ordinatio I, dist. 19, q. 5:
(Veritas in intellectu est conformitas
eius ad rem; non tamen ista conformitas
est pure passiva, sed includit
actum intellectus.)
---------------------------------
Istina u intelektu jest njegova
sukladnost sa stvari;
ali ta sukladnost nije posve pasivna,
nego uključuje čin intelekta.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Ordinatio I, dist. 8, q. 1:
(Deus est prima veritas, quia est
primum ens et primum intelligibile;
et in ipso fundatur omnis veritas.)
---------------------------------
Bog je prva istina, jer je prvo biće
i prvo spoznatljivo;
i u njemu je utemeljena svaka istina.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Ordinatio I, dist. 3, pars 1, q. 4:
(Intellectus humanus potest habere
certitudinem evidentem de veritate sine
speciali illuminatione divina.)
---------------------------------
Ljudski intelekt može imati očitu
sigurnost o istini bez posebnog
božanskog prosvjetljenja.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Lectura I, dist. 2:
(Veritates necessariae non dependent
a contingentibus, sed habent firmitatem
ex ordine ad intellectum divinum.)
---------------------------------
Nužne istine ne ovise o kontingentnim
stvarima, nego imaju svoju postojanost
iz odnosa prema Božanskom intelektu.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Quodlibeta q. 13:
(Cognitio intuitiva est illa
per quam cognoscitur res ut
existens et praesens;
et talis cognitio est principium
veritatis contingentis.)
---------------------------------
Intuitivna spoznaja jest ona
po kojoj se stvar spoznaje kao
postojeća i prisutna;
i takva spoznaja je počelo
kontingentne istine.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Ordinatio II, dist. 25:
(Non omnis veritas est necessaria;
quaedam dependent a libera
voluntate divina.)
---------------------------------
Nije svaka istina nužna;
neke ovise o slobodnoj Božjoj volji.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Minuta mudrosti - priča Učenici:
 Posjetitelju, koji je molio
da postane njegov učenik,
učitelj je odgovorio:
'Možeš li živjeti sa mnom,
ali da ne postaneš moj sljedbenik?'
'A koga onda moram slijediti?'
'Nikoga.
Onoga dana kada budeš
nekoga slijedio,
prestat ćeš slijediti istinu.'

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa Religija II:
 Svako slaganje ne vodi istini,
kao što svaka istina ne
dovodi do slaganja:
otuda sporovi oko istine
i njezinih mjerila,
sporovi koji se mogu
razriješiti u razgovoru.

Đuro Šušnjić, filozof, sociolog (1934.)

Iz spisa Dominus Jesus i međureligijski dijalog, 2002.:
 Za tebe Isus Krist može biti
apsolutni posrednik spasenja,
za mene je Muhamed prorok ,
kao što je za nekog drugog Buda
učitelj prosvjetljenja.
Tako svatko može smatrati svoj put
apsolutno istinitim, ali samo za sebe.
Mogu li postojati različite "apsolutnosti",
upravo u tom smislu da važe za onoga
koji se nalazi na njihovu području valjanosti?
Takvo motrište posvema odgovara
današnjem osjećaju života, koji, doduše,
ne niječe valjanost učenja i putova života,
nego njihovu valjanost ograničava na one
koji ih drže za sebe prihvatljivima.
Svatko ima svoju istinu,
koja mu osobno "odgovara", i ništa više.
Pravilo je: poštovati istinu drugoga
kao njegovu.

Christoph Schönborn, kardinal, teolog (1945.)

Iz spisa Pluralistički pristup religiji, 1977.:
 Religija je toliko složena pojava
da se njezine vrijednosti i značenje
mogu razumjeti samo pod uvjetom
da se promotre pod različitim gledištima.
Nitko nema isključivo pravo na
istinu u području religije,
a svatko može doprinijeti
traženju te istine.

Željko Mardešić, teolog, sociolog religije (1933.-2003.)

Iz spisa Von der Wahrheit, 1947.:
Čovjekova konačnost je izvor neistinitosti.
Ali čovjek može postati svjestan beskonačnoga.
Izvor prave istine u njemu jest to
da on svoje konačnosti postaje
svjestan tako što u njemu djeluje
mogućnost beskonačnoga koje je izvor
prave istine u njemu.

Karl Theodor Jaspers, filozof (1883.–1969.)

Iz spisa Wahrheit, Freiheit und Friede, 1958.:
Svi istinu tražimo.

Karl Theodor Jaspers, filozof (1883.–1969.)

Iz spisa Filozofija u budućnosti:
U filozofiji je od samog početka nešto nezastarivo.
U svim promjenama ljudskih stanja i zadaća opstanka, u čitavom napretku znanosti,
u cjelokupnom razvitku kategorija i metoda mišljenja,
riječ je o tome da se dohvati vječna istina u novim uvjetima,
pomoću novih sredstava, i možda s većim mogućnostima jasnoće.

Karl Theodor Jaspers, filozof (1883.–1969.)

Iz spisa Znanje i moć:
Svako društvo ima svoj režim istine,
svoju ‘opću politiku’ istine,
tj. tipove diskursa koje prihvaća i
čini da funkcioniraju kao istiniti;
mehanizme i instance koji omogućuju
razlikovanje istinitih ili pogrješnih izričaja,
način na koji se sankcioniraju jedni i drugi;
tehnike i postupke koji se koriste
da se dođe do istine;
status onih koji su zaduženi za to
da naznače ono što funkcionira kao istinito.

Michel Foucault, filozof (1926.-1984.)

Iz spisa Znanje i moć, 1994.:
Ništa nije nestalnije od
političkog poretka koji je
ravnodušan spram istine,
no ništa nije opasnije od
političkog sistema koji
pretendira na to da propiše istinu.

Michel Foucault, filozof (1926.-1984.)

Iz spisa Filozofija i religija..., 1936.:
Upravo na početku svake znanosti
stoji pitanje o vrijednosti istine,
o granicama istinitog znanja;
zato je svaka znanost ovisna od
noetike, filozofske nauke o
istinitom znanju ili o spoznaji.

Zimmermann Stjepan, filozof, teolog (1884.-1963.)

Iz spisa Opća noetika, 1926.:
…da li je čovjek sposoban sa
sigurnošću spoznati istinu,
nadalje kako čovjek dolazi
do istine, po čemu može čovjek
razaznati, da je upoznao istinu,
i napokon u kojem opsegu vrijedi
istinita spoznaja tj. da li samo
u sjetilnom svijetu ili ujedno
u svijetu, koji našim sjetilima
nije prisutan.

Zimmermann Stjepan, filozof, teolog (1884.-1963.)

Iz spisa O hrvatskoj filozofiji i kulturi, 2001.:
Mi ne filozofiramo zbog samog
filozofiranja, nije nam konačni
cilj u samom traženju istine,
već u pronalaženju, posjedovanju
istine ili u spoznajama, po
kojima naš život dobiva
smislenu dinamiku.
Baš u tome vidimo svrhu filozofije
i njezin stvaralački domašaj,
da u službi istine bude
vodičem života.
Zato nema filozofije, a da ona
ne bi bila filozofija života.
Kraj svih velikih i malih pitanja
ostaje njezin glavni zadatak:
biti svjetlonošom na putu života.

Zimmermann Stjepan, filozof, teolog (1884.-1963.)

Iz spisa Smisao života,1944.:
Vjera u objavljene istine zbog
auktoriteta Boga Objavitelja ima
svoje uporište u spoznaji da je taj
autoritet opravdan.

Zimmermann Stjepan, filozof i teolog (1884.-1963.)

Iz spisa Smisao života,1944.:
Samo što sve istine nemaju za
čovjeka jednako važenje;
neke su od njih od posebnog značenja
za život, pogotovo kad su vezane uz
pitanje o smislu ili vriednosti života,
a takve su i vjerske istine.

Zimmermann Stjepan, filozof i teolog (1884.-1963.)

Iz spisa Smisao života,1944.:
Upravo zbog subjektivnosti razloga
možemo nazvati ‘vjerovanjem’
svaku sigurnost, koja nije skopčana
s uvidom u objektivno obrazloženu istinu.

Zimmermann Stjepan, filozof i teolog (1884.-1963.)

Iz spisa Smisao života,1944.:
Izrazom ‘psihička situacija’ obuhvatamo
sve one elemente u psihičkoj strukturi
pojedinca, koji su relevantni za
njegovo opredjeljenje prema nečemu,
što za njega dobiva značenje istine.

Zimmermann Stjepan, filozof i teolog (1884.-1963.)

Iz spisa Lovrić, Zimmermann o spoznaji istine...
Onaj, pak, koji teži za istinom
i koji prihvaća da postoje i istine
koje nadilaze osjetilni svijet,
»u kojem je živ moralni eros upornog
i nepristranog traženja istine«,
ta osoba ima sve potrebne subjektivne
predispozicije za vjerovanje.

Zimmermann Stjepan, filozof i teolog (1884.-1963.)

Iz spisa Nauka logike: subjektivna logika ili učenje o pojmu:
Ako je objektivna istina doduše
sama ideja kao realnost koja
odgovara pojmu i utoliko neki
predmet može imati ili nemati
istinu u sebi, onda je, naprotiv
određeniji smisao istine taj
da je ona istina za subjektivni
pojam ili u njemu, u znanju.

Georg Wilhelm Friedrich Hegel, filozof (1770.-1831.)

Iz spisa Konačni um: k sporazumu filozofije o samoj sebi, 1998.:
Istinito je ono što je valjano,
što je pouzdano, što vrijedi.
Upravo stoga možemo jednako korektno
govoriti o istinskom prijatelju
kao i o istinitu iskazu,
ili o istinitoj zgodi.

Hans Michael Baumgartner, filozof, profesor (1933.-1999.)

Iz spisa Filozofija istine, 1996.:
Kao logički i ontološki problem
to je formulirano već kod Platona
i Aristotela kao univerzalnost,
pa stav glasi:
Istinu govorimo tada, kada o
onom što jest kažemo da jest,
a o onome što nije da nije.
A neistinu govorimo kad o onome
što jest kažemo da nije,
a o onome što nije da jest.
To je kriterij koji važi
sub specie aeternitatis
(pod vidom vječnosti).

Branko Bošnjak, filozof marksist (1923.-1996.)

Iz spisa Eseji o politici, 1996.:
Istina unutar sebe čuva element prisile…

Hannah Arendt, filozofkinja (1906.-1975.)

Iz spisa L.Diogen, Život i misli istaknutih filozofa, 2008.:
Valja proučiti sve,
suštinu dobro zaokružene istine,
jer mišljenja ljudi su varava i
tu nema pouzdane istine.

Parmenid, starogrčki filozof (5. stoljeće pr. Kr.)

Iz spisa Comm. ep. Rom.,3,2.:
Prije nego sam počeo tražiti,
povjerovao sam i zato sam našao
ono što sam tražio.
Nisam ju samo našao,
nego sam ju izgovorio i navijestio
sam ljudima onu istinu koju sam našao.
Nisam postao obijestan zbog
svoje mudrosti, nakon što sam
pronašao istinu, nisam bio napuhan
u svojem znanju, nego sam se
još više ponizio.
Spoznao sam i shvatio da je Gospodin
onaj koji poučava svako znanje.
Prorok nastavlja promišljati koliko
su puno toga o istini govorili
filozofi i ostali barbari,
s koliko su truda mnogo govorili,
a opet ništa nisu pronašli,
jer nisu vjerovali prije traganja.

Origen, prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Tumačenje na 1 Iv 5, 17:
Što je Istina?
To je Bogočovjek Krist i
Njegovo Evanđelje. I laž je sve
ono što nije On, što nije
u Njegovom Evanđelju,
i što je protiv Evanđelja.
Zato je i vjera u Krista služba
pravednosti (2 Kor 3,9).
Tko ne služi Kristu, služi nepravdi.
Kao što je svaka nepravda grijeh,
tako je i svaki grijeh - nepravda.

Justin Popović, srpski pravoslavni teolog (1894.-1979.)

Iz spisa Misli o dobru i zlu:
Istina nije misao, nije riječ,
nije odnos pojmova, nije zakon.
Istina je Biće.
Istina je Biće, koje prožima
sva bića, koje daje život svemu…
Ako tražiš Istinu s ljubavlju i
radi ljubavi, Ona će ti otkriti
svjetlost svoga lica onoliko
koliko možeš izdržati,
a da ne izgoriš.

sv. Nikolaj Srpski (Nikolaj Velimirović), episkop (1880.-1956.)

Iz spisa Starozavjetni proroci, 2015.:
Prorok je od Boga pozvani i poslani pojedinac da u određenome povijesnome
trenutku na određenome prostoru i određenome narodu priopći
neku konkretnu istinu kao poruku iz Božje perspektive.

Božo Lujić, prezbiter, bibličar (1946.-2021.)

Iz spisa Nadahnuće i istina Svetoga pisma, 2015.:
Nadahnuće je ključni pojam za razumijevanje svetoga teksta kao
Riječi Božje u ljudskim riječima.
Posljedično, to implicira da je sve ono što je sadržano u
Svetome pismu istina jer, ako je sveti tekst Bogom nadahnut,
onda ne može sadržavati drugo doli istinu i samo istinu.

Hrvoje Kalem, prezbiter, profesor KBF Sarajevo (1982.)

Iz spisa Nadahnuće i istina Svetoga pisma, 2015.:
I vjera i istina koju razumijemo vjerom nisu plod
našega otkrića, nego su dar.
Ne otkrivamo mi istinu, nego se istina otkriva nama,
a mi ju vjerom gledamo i prihvaćamo.
Istina našega spasenja dolazi k nama u susret, stoji i
kuca na našim vratima (Otk 3, 20).

Hrvoje Kalem, prezbiter, profesor KBF Sarajevo (1982.)

Iz spisa Istina, u Rječnik biblijske teologije:
U intelektualističkom grčkom poimanju pod istinom se obično
podrazumijeva »misao, riječ koja je u skladu sa stvarnošću, ili, također,
i sama stvarnost koja se otkriva, koja je jasna, očita duhu
(istinit, a-lēthēs = ne-skriven) […]
Biblijski je pojam istine drugačiji,
jer se temelji na religioznom iskustvu,
na iskustvu susreta s Bogom.

Ignace de la Potterie, prezbiter DI, teolog, bibličar (1914.-2003.)

Iz spisa Pijo X. i filozofija modernistâ, 1910.:
Mi mislimo da posjedujemo istinu,
kad se pojam razuma slaže sa stvarju, dok to modernisti odbacuju:
Stvari odijeljene od razuma nema, a da je i ima, za nas je uvijek
nemoguće do nje doprijeti, pa je u tom njihovu shvaćanju istina
neposredno zrenje (intuitio) časovitog čina duha;
ona je neposredni osjećaj života.
Istina se mijenja i razvija, kao što se i život razvija.
Istina i realnost se spoznaju, vele, ukoliko ih živimo.

Karlo Eterović, prezbiter OFM, spisatelj, profesor (1874.-1935.)

Iz spisa O onima koji misle opravdati se djelima:
Ne pokušavaj uzveličavanjem pomoći onoga koji se hvali vrlinama.
Jer, isti [čovjek] ne može istovremeno voljeti
samoisticanje i istinu.

Marko Asket, Egipatski monah i mistik (IV.st.)

Iz spisa Opus Maius, 616:
(...) eksperimentalna znanost gospodarica je spekulativnih znanosti,
samo je ona sposobna pružiti nam važne istine
unutar granica ostalih znanosti,
istine koje te znanosti ne mogu saznati ni na
koji drugi način (...)

Roger Bacon, filozof (1214.-1292.)

Iz spisa Eseji p.7:
"Što je istina?" reče
podrugljivo Pilat.
I ne pričeka odgovora.

Francis Bacon, filozof, pravnik, državnik (1561.-1626.)

Iz spisa Zlatni lanac, 26,29:
Ukrašavaj sebe pravdom,
trudi se svakome govoriti istinu i ne odobravaj laž
tko god te to tražio.
Ako kažeš istinu i time izložiš sebe nečijem gnjevu,
ne tuguj, već se tješi riječima Gospodnjim:
"blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo Carstvo Nebesko".

sv. Genadije Carigradski (Genadije I), patrijarh, teolog (?-471.)

Iz spisa Lumen fidei – Svjetlo vjere, 34:
Istina se danas često svodi na subjektivnu
autentičnost pojedinca,
koja vrijedi samo za pojedini život.
Zajednička nas istina plaši,
jer je poistovjećujemo s beskompromisnim
nametanjem totalitarističkih režima.

Papa Franjo (1936.-2025.)

Iz spisa Crkva kao mjesto “proširene savjesti”:
Božja istina oduvijek je bila dostupna čovjeku.
No, čovjeku ona ostaje nedostižna,
što zbog ograničenosti njegova razuma,
što zbog grješnosti koja mu zamućuje spoznaju te iste istine.
Stoga Bog započinje objavljivati sebe kao istinu u povijesti,
u jednomu narodu, u Izraelu.
Vrhunac Božje istine događa se u muci,
smrti i uskrsnuću Isusa Krista.
On je punina i vrhunac Božje istine,
a time i istine cijeloga svijeta,
prema kojoj se treba ravnati svaka savjest.
Božja istina u Isusu Kristu ne bi bila ni objavljena,
a time ni pristupačna bez primatelja istine, a to je Crkva.
Drugoga pristupa prema istini Božjoj u Isusu Kristu nema osim Crkve.
U tom smislu Crkva je “stup istine” (1 Tim 3,15),
i pojedinac je potrebit Crkve kakao bi došao do punine istine,
kako bi mogao istinski živjeti svoju savjest.

Ivica Raguž, prezbiter, profesor KBF (1973.)

Iz spisa Časoslov III, Ponedjeljak, 2. tjedan kroz godinu,
Večernja, Prošnje:
Gospodine Isuse,
daj da se svi ljudi spase
− i dođu do spoznanja istine.
Ispuni, Gospodine, želje svog naroda.

Časoslov - molitve, antifone

Iz spisa Razgovor za ktabkbih Uz svetkovinu Svih Svetih i Dušni dan:
Isus objavljuje čovječanstvu dvostruku istinu.
Prva je istina o čovjekovu iskonu,
prije Adamova grijeha, kad je stvoren
iz Božje neizmjerne ljubavi,
a druga je istina o njegovoj konačnoj
proslavi u vječnosti na koju je pozvan
kojoj je, u istom trenutku stvaranja,
od svoga Stvoritelja usmjeren.
Naime, Bog stvara čovjeka od praha zemaljskoga.
On je, dakle, zemljanin, ali mu je u
nosnice udahnuo dah života (hebr. ruah).
Upravo ova činjenica izražava životnu
silu koja djeluje u čovjeku i
usmjerava ga prema vječnosti dok ne
dosegne potpuno dioništvo na Božjem životu.
Ta je istina utkana u dubini čovjekova srca,
tom iskonskom središtu života te
pripada biti ljudskog bića.
Premda joj se čovjek usprotivio svojom
slobodnom odlukom i iskonskim grijehom,
ona ostaje trajan znak Stvoriteljeve
vjernosti i čovjekova nepovrjediva dostojanstva.
Iako su posljedice iskonskog grijeha
čovjekova smrtnost i sklonost na grijeh,
on trajno stremi prema vječnosti i
svom potpunom samoostvarenju u zajedništvu s Bogom.

Emanuel Petrov, prezbiter, profesor KBF Split (1976.)

Iz spisa Fedon:
Kad je dakle riječ o tome,
može se napraviti jedno od ovog dvojeg:
dati se poučiti od drugih u
čemu je istina ili se pak sam potruditi
naći rješenje odnosno istinu;
ili pak – ako ni jedno ni drugo
nije moguće – uzeti u našim ljudskim
predajama ono što je najbolje pa
na tome kao na splavi (epì schedías)
riskirati plovidbu morem života
(diapleûsai tòn bíon),
osim ako se ne bi moglo putovati
sigurnije i s mnogo manje rizika
na solidnijem prijevozom sredstvu
(epì bebaiotérou ochêmatos)
povjeravajući se božanskoj riječi
(epì lógou theíou tinós).

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Summa de bono, lib. I, tract. 1, q. 1:
(Verum dicitur per comparationem
intellectus ad rem, secundum quod
intellectus apprehendit
rem esse sicut est.
Unde veritas consistit in adaequatione
intellectus et rei;
ita quod intellectus dicit esse
quod est, et non esse quod non est.
Et quia omnis res habet esse
a primo ente, ideo et omnis veritas
derivatur a veritate prima.)
---------------------------------
Istinito se kaže po odnosu razuma
prema stvari, ukoliko razum zahvaća
stvar onakvom kakva jest.
Stoga se istina sastoji u sukladnosti
razuma i stvari, tako da razum tvrdi
da jest ono što jest i
da nije ono što nije.
A budući da svaka stvar ima bitak
od prvog Bića, tako se i svaka istina
izvodi iz prve Istine.

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Summa Theologiae, pars I, tract. 3, q. 14:
(In Deo idem est intelligere et esse,
et ideo veritas in ipso non est accidens,
sed ipsa eius essentia.
Deus est veritas prima, quia in eo
intellectus non differt ab
eo quod intelligitur.
Omnia autem alia vera dicuntur per
participationem huius veritatis.)
---------------------------------
U Bogu je isto razumijevati i biti,
pa stoga istina u njemu nije slučajnost
nego sama njegova bit.
Bog je prva Istina, jer se u njemu
razum ne razlikuje od onoga
što se spoznaje.
Sve drugo naziva se istinitim po
sudjelovanju u toj istini.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De anima, lib. II, tract. 3, cap. 8:
(Intellectus noster accipit a
sensibus principium cognitionis;
nihil enim est in intellectu quod non
prius fuerit in sensu.
Sed non sistit in sensibilibus:
abstrahit enim species intelligibiles
a phantasmatibus et per hoc pervenit
ad cognitionem universalium,
in quibus consistit
veritas intelligibilis.)
---------------------------------
Naš razum prima od osjetila
početak spoznaje; ništa naime nije
u razumu što prije
nije bilo u osjetilima.
Ali on se ne zaustavlja na osjetilnome:
apstrahira razumljive oblike iz predodžbi
i tako dolazi do spoznaje općenitoga,
u čemu se sastoji razumljiva istina.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De causis et processu universitatis, lib. I, tract. 1, cap. 5:
(Universum est ordinatum secundum
rationem primi principii;
et ideo in omni ordine rerum
relucet veritas.
Quanto enim aliquid magis participat
de ordine et forma, tanto magis
participat de veritate.
Confusio autem et privatio ordinis
sunt quasi recessus a veritate.)
---------------------------------
Svemir je uređen prema razumu
prvog počela; stoga u svakom poretku
stvari zasja istina.
Što nešto više sudjeluje u redu i formi,
to više sudjeluje u istini.
Zbrka i lišenost reda su kao udaljavanje od istine.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Super Ethica, lib. IV, lect. 15:
(Veritas moralis consistit in hoc
quod homo in dictis et factis
conformatur rationi rectae.
Virtus veritatis inclinat ad hoc ut
homo se talem exhibeat qualis est.
Mendacium vero est dissonantia inter
id quod est in intellectu et id quod
profertur vel agitur.)
---------------------------------
Moralna istina sastoji se u tome da
se čovjek u riječima i djelima usklađuje
s ispravnim razumom.
Krepost istine naginje tomu da se čovjek
pokazuje onakvim kakav jest.
Laž je pak nesklad između onoga
što je u razumu i onoga što se izriče ili čini.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De intellectu et intelligibili, tract. 1, cap. 6:
(Intellectus humanus non attingit
ad plenitudinem veritatis,
sed per gradus procedit.
Et quanto magis accedit ad veritatem,
tanto magis invenit infinitatem eius.
Unde perfectio intellectus non est
comprehendere, sed participare.)
---------------------------------
Ljudski razum ne doseže puninu istine,
nego napreduje po stupnjevima.
I što se više približava istini,
to više otkriva njezinu beskonačnost.
Zato savršenstvo razuma nije obuhvatiti, nego sudjelovati.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Metaphysica, lib. IV, tract. 2, cap. 3:
(Verum et ens convertuntur,
quia unumquodque, inquantum habet esse,
habet unde cognoscatur.
Et ideo veritas fundatur in ente
sicut in subiecto,
sed perficitur in intellectu.)
---------------------------------
Istinito i biće su međusobno zamjenjivi,
jer svaka stvar, ukoliko ima bitak,
ima i to po čemu može biti spoznata.
Stoga se istina temelji u biću
kao u subjektu, ali se dovršava u razumu.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Summa de creaturis, pars I, tract. 2, q. 3:
(Sicut omne ens causatur a primo ente,
ita omnis veritas causatur a prima veritate.
Et sicut ens deficit a sua perfectione
per privationem, ita veritas deficit
per falsitatem, quae est
defectus cognitionis.)
---------------------------------
Kao što svako biće proizlazi
iz prvog Bića, tako svaka istina
proizlazi iz prve Istine.
I kao što biće otpada od svoje
savršenosti lišenošću, tako istina
otpada kroz lažnost,
koja je nedostatak spoznaje.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De bono, lib. VI, tract. 1, cap. 2:
(Vita contemplativa est ordinata
ad veritatem sicut ad finem ultimum.
In contemplatione intellectus quiescit
in veritate, et haec quies est quaedam
participatio beatitudinis.)
---------------------------------
Kontemplativni život usmjeren je
prema istini kao krajnjem cilju.
U kontemplaciji razum počiva u istini,
a taj počinak je određeno sudjelovanje u blaženstvu.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De causis et processu universitatis, lib. II, tract. 3, cap. 4:
(Quanto aliqua sunt propinquiora
primo principio, tanto sunt veriora.
Et quae sunt remotiora, magis participant
de defectu et obscuritate veritatis.)
---------------------------------
Što su stvari bliže prvom počelu,
to su istinitije.
A one koje su udaljenije više sudjeluju
u manjkavosti i tamnosti istine.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De bono, lib. I, tract. 1, q. 2, cap. 1:
(Bonum et verum convertuntur
secundum subiectum, sed differunt ratione:
bonum respicit appetitum,
verum autem intellectum.
Unde verum est bonum intellectus,
sicut bonum est verum appetitus.)
---------------------------------
Dobro i istinito su zamjenjivi
po subjektu, ali se razlikuju po pojmu:
dobro se odnosi na težnju,
a istina na razum.
Stoga je istina dobro razuma,
kao što je dobro istina težnje.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De bono, lib. I, tract. 1, q. 3, cap. 2:
(Perfectio intellectus consistit
in hoc quod attingat veritatem rei.
Non enim sufficit cognoscere,
nisi cognoscatur res sicut est;
et in hoc perficitur ratio veritatis.)
---------------------------------
Savršenstvo razuma sastoji se u tome
da dosegne istinu stvari.
Nije naime dovoljno spoznati,
ako se ne spoznaje stvar
onakva kakva jest;
i u tome se dovršava pojam istine.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De bono, lib. II, tract. 2, q. 1, cap. 4:
(Falsitas non habet propriam naturam,
sed est defectus veritatis,
sicut malum est defectus boni.
Et ideo non cognoscitur nisi
per veritatem, a qua deficit.)
---------------------------------
Lažnost nema vlastitu narav,
nego je nedostatak istine,
kao što je zlo nedostatak dobra.
Zato se ne spoznaje osim po
istini od koje odstupa.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De bono, lib. III, tract. 1, q. 2, cap. 3:
(Veritas proprie est in intellectu,
secundum quod componit et dividit.
Sed fundatur in re, quae est causa
veritatis in intellectu.)
---------------------------------
Istina je u pravom smislu u razumu,
ukoliko on spaja i razdvaja.
Ali se temelji u stvari,
koja je uzrok istine u razumu.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De bono, lib. IV, tract. 1, q. 1, cap. 2:
(Quanto aliquid est simplicius
et minus compositum, tanto est verius;
quia magis appropinquat primo principio,
quod est simplicissima veritas.)
---------------------------------
Što je nešto jednostavnije i
manje složeno, to je istinitije;
jer se više približava prvom počelu,
koje je najjednostavnija istina.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De bono, lib. V, tract. 2, q. 3, cap. 1:
(Intellectus quando avertitur
a veritate, incidit in errorem;
sed quando convertitur ad rem sicut est,
tunc restituitur in veritate.
Et haec conversio est quasi
quaedam rectitudo animae.)
---------------------------------
Kada se razum odvraća od istine,
pada u zabludu;
ali kada se obrati prema stvari
onakvoj kakva jest,
tada se vraća u istinu.
To obraćenje je neka vrsta ispravnosti duše.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De bono, lib. VI, tract. 1, cap. 2:
(Intellectus in veritate invenit
quietem suam ultimam;
et ideo veritas est finis motus
intellectualis, sicut bonum est
finis appetitus.)
---------------------------------
Razum u istini nalazi
svoj konačni mir;
stoga je istina cilj kretanja razuma,
kao što je dobro cilj težnje.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Utopija, 1516.:
Natura dicitur ad veritatem
indagandam impellere.
---------------------------------
Kaže se da priroda tjera [čovjeka]
da istražuje istinu.

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Dijaloga o utjehi u nevolji:
Čovjek može izgubiti glavu,
a da mu se ne učini nikakva šteta
[ako umre za istinu].

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Dogmatik, 1882.:
Daleko od toga da bismo kršćanstvo
trebali odbacivati ili ga promatrati
sumnjičavim očima zbog njegovih otajstava,
mi bismo upravo u tim otajstvima trebali
prepoznati njegovu božansku veličinu.
Otajstva su toliko bitna za kršćanstvo
da bi ono, u svom karakteru istine
koju su objavili Sin Božji i Duh Sveti,
bilo u unutarnjoj proturječnosti
kada ne bi donosilo nikakva otajstva.
Njegov bi Autor imao slabu preporuku
za svoju božanskost da nas je poučio
samo onim istinama koje smo mogli
naučiti od običnog čovjeka ili
oje bismo mogli u potpunosti
shvatiti vlastitim snagama.

Matthias Joseph Scheeben, prezbiter, pisac i mistik (1835.-1888.)

Iz spisa Dogmatik, 1882.:
Kad srce žudi za istinom, kad je spoznaja
istine njegova najčišća naslada i
najveća radost, tada uzvišeno, veličanstveno,
izvanredno i neshvatljivo na nas vrši
poseban privlačan učinak.
Istina koja je lako otkrivena i brzo
shvaćena ne može nas ni očarati ni zadržati.
Da bi nas očarala i zadržala, mora nas
iznenaditi svojom novinom,
mora nas nadvladati svojim sjajem;
njezino bogatstvo i dubina moraju
istraživačkom oku pokazivati uvijek
nove sjajeve, uvijek dublje ponore.

Matthias Joseph Scheeben, prezbiter, pisac i mistik (1835.-1888.)

Iz spisa Dogmatik, 1882.:
Predestinacija: zlokobna, strašna
riječ u teologiji, križ umnog razmišljanja,
teret zabrinute savjesti...
No, čim se ona postavi na pravu udaljenost
i promotri s pravog gledišta,
ona se pred nama, unatoč svoj
skrivenosti svoje tajne naravi,
pojavljuje kao svijetla i sjajna istina.

Matthias Joseph Scheeben, prezbiter, pisac i mistik (1835.-1888.)

Iz spisa Kritika čistog uma:
Istina je slaganje spoznaje
s njezinim predmetom.

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Kritika čistog uma:
Istina jest slaganje spoznaje
s njezinim predmetom.
Prema toj jednostavnoj definiciji,
dakle, moja spoznaja treba, kao spoznaja,
slagati se sa svojim predmetom da bi
imala objektivnu vrijednost. (...)
Budući da se pak predmet odnosi
samo na spoznaju, a spoznaja na predmet,
to se predmet može samo po tome
razlikovati od drugih predmeta,
jer naša spoznaja mora biti određena
na određeni način u odnosu na njega.

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Jäsche Logik:
Logička istina... jest tek
negativan uvjet svake istine.

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Jäsche Logik:
Opći kriterij istine (...) bio bi kriterij
koji bi se primjenjivao na sve spoznaje,
bez obzira na razliku njihovih predmeta.
No takav kriterij, koji ne uzima u obzir
nikakav sadržaj spoznaje
(odnos prema predmetu), nego samo formu
spoznaje (misli općenito),
očito ne može biti dovoljan za materijalnu,
tj. objektivnu istinu.
Stoga, logika može pružiti samo negativan
kriterij istine, to jest, kriterij istine
kao takve, neovisno o predmetu,
u pogledu njezina oblika.

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Zasnivanje metafizike ćudoređa:
Ne može se, dakle, dopustiti nikakva
iznimka od pravila da se ne smije lagati;
jer, ako bi se dopustila iznimka,
to bi značilo da bi se istinoljubivost
mogla podvrgnuti uvjetima,
što bi potpuno poništilo njezin karakter.
Istinoljubivost je dužnost koja se mora
smatrati osnovom svih dužnosti
koje se temelje na ugovoru,
a njezino napuštanje učinilo bi svaki
ugovor nesigurnim i beskorisnim.

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Eseji, Knjiga I, glava 9: "O lašcima":
 Kad bi laž imala samo jedno lice,
kao istina, bili bismo u boljoj situaciji.
Jer tada bismo uzeli za sigurno
suprotno od onoga što je kazao lažljivac.
Ali obratno od istine ima stotinu
tisuća oblika i bezgranično polje.
[...] Čovjek se ne bi mogao sjetiti
laži ako nije izvanredno pametan.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji, Knjiga III, glava 2: "O kajanju":
 Svaki čovjek nosi u sebi čitavu formu
ljudskog stanja. [...]
Naša istina, kakva god ona bila,
nije apsolutna;
ona je obojena našim temperamentom,
našim odgojem, našim strahovima
i željama.
Mi ne vidimo istinu kakva jest,
već onakvu kakva se odražava u
ogledalu našega duha.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji, Knjiga II, glava 12: "Apologija Raymonda Sebonda":
 Sumnjati u sve, čak i u vlastitu sposobnost
da spoznamo istinu, nije znak slabosti,
već znak zrelosti.
Onaj tko vjeruje da je uhvatio
istinu za rep, taj se najbrže vara.
Istina se ne može siliti;
ona se polagano razotkriva onome
tko ima strpljenja čekati i
tko se ne boji priznati: 'Ne znam'.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Predgovor Novom zavjetu (Paraclesis):
Istina, ako je doista božanska,
ne smije biti skrivena iza
vela zamršenih sofizama.
Ona je po svojoj prirodi jednostavna,
čista i dostupna svakome
tko ima iskreno srce.
Zašto bismo je činili kompliciranom
kroz teološke rasprave koje služe
samo tome da pokažu našu vlastitu učenost,
a ne da prosvijetle dušu?
Prava istina ne traži labirinte
ljudske logike; ona traži
jednostavnost djeteta.
Ako želimo da svijet postane bolji,
moramo prestati stvarati prepreke
između čovjeka i one temeljne istine
koja nas uči ljubavi, praštanju i
međusobnom razumijevanju.

Erazmo Roterdamski, prezbiter, književnik, filozof (1465.-1536.)

Iz spisa "Pohvale ludosti":
Često gledam ljude kako se trude
održati svoje maske, bojeći se da bi,
ako ih skinu, otkrili neku prazninu.
No, kakva je korist od te
vještačke veličine?
Istina je poput svjetla koje nemilosrdno
obasjava svaki kutak;
ona pokazuje da ispod kraljevske odore
kuca isto srce kao i
ispod seljačke tunike.
Sve dok se bojimo vidjeti stvari
onakvima kakve jesu,
živjet ćemo u svijetu sjena.

Erazmo Roterdamski, prezbiter, književnik, filozof (1465.-1536.)

Iz spisa Adagia (Poslovice):
Laskavac je poput sjene koja
prati sunčani sat;
on se pojavljuje samo dok ima svjetlosti,
ali u tami – kada je istina najpotrebnija
– njega nema.
Istina, s druge strane,
ne traži naklonost ljudi.
Ona je često gorka na jeziku,
ali ljekovita za dušu.
Tko želi znati istinu o sebi,
neka se čuva onih
koji mu potvrđuju svaku misao,
jer takvi su najveći
neprijatelji njegova razuma.

Erazmo Roterdamski, prezbiter, književnik, filozof (1465.-1536.)

Iz spisa Adagia (Poslovice):
Pitate me gdje se krije istina?
Ona se ne krije u teškim knjigama
ili u glomaznim definicijama
koje nitko ne razumije,
već u onome što je jednostavno i jasno.
Ako je neka misao toliko komplicirana
da je ne može razumjeti ni
običan čovjek dobre volje,
onda to nije istina,
već ljudska izmišljotina.
Krist nije svoju poruku
napisao za logičare, već za ljude,
a Božja istina svijetli najjasnije
tamo gdje nema ljudske oholosti.

Erazmo Roterdamski, prezbiter, književnik, filozof (1465.-1536.)

Iz spisa Adagia (Poslovice):
Nije nikakva vrlina govoriti istinu
kad to svi odobravaju.
Prava hrabrost leži u tome da kažeš
ono što je istinito i onda kada znaš
da ćeš time izazvati gnjev moćnih.
Ipak, čovjek mora paziti da
njegov glas ne bude samo krik bijesa,
nego vapaj razuma.
Istina se najbolje brani
blagošću i dokazima,
jer kada se istina brani nasiljem,
ona prestaje biti istina i postaje
samo još jedan oblik tiranije.

Erazmo Roterdamski, prezbiter, književnik, filozof (1465.-1536.)

Iz spisa Adagia (Poslovice):
Nitko od nas nije vlasnik istine,
mi smo samo njezini ponizni putnici.
Tko god tvrdi da je konačno 'uhvatio'
istinu i da više nema što učiti,
taj je već prestao napredovati.
Mudrost se prepoznaje po spremnosti
da se preispitaju vlastita uvjerenja
pred licem novih dokaza.
Biti u krivu nije sramota;
sramota je ostati u krivu iz inata,
zatvarajući oči pred svjetlošću
koja nam se nudi.

Erazmo Roterdamski, prezbiter, književnik, filozof (1465.-1536.)

Iz spisa Scivias, Knjiga III, Vizija 3, poglavlje 12.:
Istina je pravi put
koji ne poznaje stranputice;
ona je sjajno svjetlo
koje ne poznaje tamu.
Tko god hodi u istini,
gradi kuću na čvrstoj stijeni,
jer istina nije ništa drugo
doli sam Bog,
koji ne može zatajiti onoga
tko ga traži čistim srcem.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Scivias, Knjiga I, vizija 3:
(Veritas lucet sicut sol,
et mendacium fugit sicut umbra.)
---------------------------------
Istina sjaji poput sunca,
a laž bježi poput sjene.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Scivias, Knjiga III, vizija 8:
(Anima quae veritatem amat
in lumine Dei ambulat.)
---------------------------------
Duša koja ljubi istinu
hodi u svjetlu Božjem.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Liber Vitae Meritorum, Prvi dio, Objašnjenje prve vizije (poglavlje o vrlini Istine).:
Ja sam vrhovna i vatrena sila
koja je zapalila sve iskre života
i koja ništa smrtno ne izdiše...
Ja, zakrivljena u krugu, kružim;
ja sam pravedna pomoćnica istine.
Jer istina ne poznaje straha,
ona ne uzmiče pred neprijateljem,
nego stoji nepomično poput stupa,
er je njezino podrijetlo u visinama
koje ljudska ruka ne može dosegnuti.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Liber Vitae Meritorum, Knjiga V:
(Qui veritatem relinquit,
se ipsum perdit.)
---------------------------------
Tko napusti istinu,
gubi samoga sebe.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Liber Divinorum Operum, Vizija 4, poglavlje 21.:
Sve što je Bog stvorio,
stvoreno je u punini istine.
Stoga, kada čovjek govori istinu,
on usklađuje svoj glas s glasom neba,
jer laž je razdor koji pokušava
raskinuti tkivo stvorenoga.
Istina je, pak, onaj čvrsti vezivni
element koji sve stvari drži u
njihovom pravom poretku i sjaju.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Liber Divinorum Operum, Knjiga I, vizija 1:
(Lux veritatis numquam deficit,
quia Deus ipsa veritas est.)
---------------------------------
Svjetlo istine nikada ne nestaje,
jer Bog je sama istina.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Liber Divinorum Operum, Knjiga III, vizija 5:
(Omnis veritas a Deo spiratur sicut flatus vitae.)
---------------------------------
Svjetlo istine nikada ne nestaje,
jer Bog je sama istina.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Katekizam katoličke crkve:

III. Bog, "Onaj koji jest", Istina je i Ljubav
214 Bog, "Onaj koji jest", objavio se Izraelu kao onaj koji je "bogat ljubavlju i vjernošću" (Izl 34,6). Ta dva pojma na zgusnut način izražavaju bogatstvo božanskog imena. U svim svojim djelima Bog pokazuje svoju dobrohotnost, svoju dobrotu, svoju milost, svoju ljubav; ali i svoju pouzdanost, svoju postojanost, svoju vjernost i svoju istinu. "Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost" (Ps 138,2). On je Istina jer "Bog je svjetlost, i tame u njemu nema nikakve" (1 Iv 1,5). On je "Ljubav", uči apostol Ivan (1 Iv 4,8).

BOG JE ISTINA
215 "Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje" (Ps 119,160). "Ustinu, Gospode Bože, ti si Bog, tvoje su riječi istinite" (2 Sam 7,28); zato se Božja obećanja uvijek ostvaruju. Bog je sama Istina, njegove riječi ne mogu varati. Upravo stoga možemo se u svemu s punim pouzdanjem predati istini i vjernosti njegove riječi. Početak ljudskoga grijeha i pada bila je laž zavodnika koji je pobudio sumnju u Božju riječ, u njegovu dobrohotnost i vjernost.

216 Božja je istina njegova mudrost koja upravlja cijelim redom stvorenja i vlada svijetom. Bog koji je sam "stvorio nebo i zemlju(Ps 115,15), samo On može dati istinsku spoznaju svega stvorenoga u odnosu prema Sebi.

217 Bog je istinit i kad objavljuje sebe: pouka koja dolazi od Njega jest "zakon istine" (Mal 2,6). Kad pošalje svoga Sina u svijet, to će biti "da posvjedoči za istinu" (Iv 18,37). "Znamo, da je Sin Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga" (1 Iv 5,20).

231 Bog naše vjere objavio se kao Onaj koji jest. Bog se dao prepoznati kao "bogat ljubavlju i vjernošću" (Izl 34,6). Sam njegov bitak jest Istina i Ljubav.

308 Istina nerazdvojiva od vjere u Boga Stvoritelja jest da Bog djeluje u svakom djelu svojih stvorenja. On je prvotni uzrok koji djeluje u drugotnim uzrocima i po njima: "Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u nama i htjeti i djelovati" (Fil 2,13). Daleko od toga da umanji dostojanstvo stvorenja, ta ga istina uzvisuje. Budući da je stvorenje izvedeno Božjom silom, mudrošću i dobrotom iz ničega, ono ne može ništa ako se otkine od svog izvora: jer "stvorenje bez Stvoritelja iščezava"; jos manje može postići posljednju svrhu bez pomoći milosti.

638 "I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima Bog je ispunio u djeci, nama, uskrisivši Isusa" (Dj 13,32-33). Uskrsnuće Isusovo najviša je istina naše vjere u Krista, kao središnja istina vjerovana i življena u prvoj kršćanskoj zajednici, prenesena kao temeljna Predaja, utvrđena spisima Novoga zavjeta, propovijedana kao bitni dio Vazmenog otajstva zajedno s Križem:
Krist uskrsnu od mrtvih,
Smrću satre smrt,
onima u grobovima život darova.


1058 Crkva moli da se nitko ne izgubi: "Gospodine, ne dopusti da se ikada odijelim od tebe". Ako je istina da se nitko ne može sam spasiti, jednako je istina da Bog hoće "da se svi ljudi spase (...)" (1 Tim 2,4) i da je njemu "sve moguće" (Mt 19,26).

I. Živjeti u istini
2465 Stari Zavjet svjedoči: Bog je vrelo svake istine. Njegova je Riječ istina. Njegov je Zakon istina. "Od koljena do koljena tvoja je vjernost" (Ps 119,90). Budući da je Bog "Istinit" (Rim 3,4), članovi njegova Puka pozvani su živjeti u istini.

2466 U Isusu Kristu očitovala se sva Božja istina. "Pun milosti i istine" (Iv 1,14), on je "svjetlost svijeta" (Iv 8,12), on je Istina. "Nijedan koji u njega vjeruje, ne ostaje u tami" (Iv 12,46). Učenik Isusov "ostaje u njegovoj riječi" da bi upoznao "istinu koja oslobađa" i koja posvećuje. Slijediti Isusa, to znači živjeti od "Duha istine" (Iv 14,17) kojega Otac šalje u njegovo ime i koji uvodi "u svu istinu" (Iv 16,13). Svoje učenike Isus uči bezuvjetnoj ljubavi za istinu: "Vaša riječ neka bude: Da, da - ne, ne" (Mt 5,37).

2467 Čovjek naravno teži k istini. On ju je dužan častiti i svjedočiti: "Po svom dostojanstvu, svi su ljudi, zato što su osobe (...), samom svojom naravi poticani i, po moralnoj obvezi, dužni tražiti istinu, ponajprije onu koja se tiče religije. Dužni su i prionuti uz istinu netom je spoznaju i ravnati cijeli svoj život po zahtjevima istine".

2468 Istina kao ispravnost ljudskog djelovanja i govorenja zove se istinoljubivost, iskrenost ili otvorenost. Istina ili istinitost jest krepost kojom se čovjek iskazuje istinitim u svojim djelima govoreći istinu svojim riječima, čuvajuci se dvoličnosti, pretvaranja i licemjerja.

IV. Poštivanje istine
2488 Pravo na priopćivanje istine nije bezuvjetno. Svatko mora suo bli čiti svoj život evanđeoskoj zapovijedi bratske ljubavi; a ona u konkretnim prilikama, zahtijeva da se procijeni je li ili nije prikladno otkriti istinu onomu tko za nju pita.

2489 Ljubav i poštivanje istine moraju nalagati odgovor na svako traženje obavijesti ili priopćenja. Dobro i sigurnost drugoga, poštivanje privatnog života, zajedničko dobro dostatni su razlozi da se prešuti što ne smije biti poznato, ili da se upotrijebi diskretan govor. Dužnost da se izbjegne sablazan često nalaže strogu diskreciju. Nitko nije dužan otkriti istinu onomu tko nema prava da je upozna.

2490 Tajna sakramenta pomirenja jest sveta, i ne može biti izdana ni pod kojom izlikom. »Sakramentalna je tajna nepovrediva; stoga je ispovjedniku apsolutno zabranjeno izdati pokornika bilo u čemu, riječima ili na drugi način, i iz bilo kojega razloga.«

2491 Strukovne tajne – na primjer tajne političarâ, vojnikâ, liječnikâ, pravnikâ – ili povjerljivi iskazi dani pod tajnu moraju biti čuvani, osim u izvanrednim slučajevima kad bi čuvanje tajne moglo onome tko ih povjerava, onome tko ih prima ili nekomu trećem prouzročiti veoma teške štete koje se mogu izbjeći samo iznošenjem istine. Sve ako i nisu povjerene pod tajnu, privatne obavijesti škodljive drugima ne smiju se širiti bez teška i razmjerna razloga.

2492 Svatko mora čuvati pravednu suzdržljivost glede privatnog života ljudî. Odgovorni za obavješćivanje moraju održavati pravilan razmjer između zahtjeva zajedničkog dobra i poštivanja posebnih prava. Upletanje sredstava obavješćivanja u privatni život osoba koje su u nekoj političkoj ili javnoj djelatnosti za osudu je ako škodi njihovoj intimnosti ili slobodi.
Dokumenti II-vatikanskog koncila

Iz deklaracije »DIGNITATIS HUMANAE« o vjerskoj slobodi


3. Sve je to još očitije onome koji uzima u obzir da je vrhovno pravilo ljudskog života sam božanski zakon, vječni, objektivni i sve opći, po kojemu Bog, po odluci svoje mudrosti i ljubavi, uređuje, ravna i upravlja sav svijet i putove ljudske zajednice.
Bog čini čovjeka dionikom toga svoga zakona, tako da čovjek, po sretnom rasporedu božanske providnosti, može sve više i više prihvaćati nepromjenljivu istinu.
Stoga svatko ima dužnost a po tom i pravo da traži istinu u vjerskoj stvari, da sebi, upotrijebivši prikladna sredstva, razborito izgradi ispravne i istinite sudove savjesti.
A istinu treba tražiti na način svojstven dostojanstvu ljudske osobe i njezinoj društvenoj naravi, naime slobodnim istraživanjem, uz pomoć učiteljstva ili obuke, izmjene mišljenja i dijaloga po kojima jedni drugima izlažu istinu koju su našli ili misle da su našli, da bi se međusobno pomagali u traženju istine; a uz spoznatu istinu treba da čvrsto prionu osobnim pristankom.

Louis Charlier, belgijski dominikanac

Iz knjige "Na sliku svog sina"

Istina će nas osloboditi, istina Kristova, istina Riječi Božje, što je Crkva proglašuje i naučava.
Ako smo uspostavljeni u istini, nećemo se dati da nas otpuhne svaki vjetar krivog učenja, nećemo biti zarobljenici svoje sredine, svojih predrasuda, svog zanosa i svoje odvratnosti.
Nećemo se povoditi za modom mišljenja i djelovanja, kojoj se popušta, jer je to moda toga časa, a mi ne želimo da nas smatraju nazadnima. Slobodan kršćanin nije danas ovo, a sutra ono da bi ugodio svakomu, izgovarajući se da je prema svima susretljiv.
Slobodan kršćanin jest ponizno biće, pripravno podložiti se istini svagdje gdje mu je dano da je sretne, poslušno Evanđelju, podložno Duhu Svetomu, komu se neprestano utječe da ga uvede u cijelu cjelcatu istinu.
Slobodan kršćanin napokon jest onaj koji se ne samo trudi da stoji u istini Božjoj, nego koji živi prema istini, istinuje u ljubavi (Ef 3,5).



Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve

Iz knjige "Zamak duše" ; Pete odaje, 10. poglavlje

Događa se također, vrlo brzo i na način koji se ne može iskazati, da Bog duši pokaže u Sebi samom neku istinu, koja potamni sve istine, što su u stvorovima, pa posve jasno daje da se shvati, da je On sam istina, koja ne može lagati.
Tada se posve jasno shvaća ono što David aže u jednom psalmu : "Da je svaki čovjek lažac" (Ps 115,11) što se nebi nikada tako dobro razumjelo , pa makar se često čulo.
Bog je istina koja se ne može prevariti.
Prisjećam se Pilata , koji je previše pitao Našega Gospodina, kad mu je u Njegovoj Muci kazao : "Što je istina" (Iv 18,38). A kako malo mi poznajemo ovu najveću Istinu.
Naučimo da ako želimo da se suobličimo s našim Bogom i Zaručnikom, kako uvijek treba vazda hoditi u istini. Ne kažem samo da ne treba lagati, jer u tome Bogu hvala, već vidim kako u ovim kućama pomno pazite, da ne biste ni u čemu slagale, nego treba hoditi u istini pred Bogom i pred ljudima u svim prigodama, posebno ne smijemo željeti, da nas drže boljima nego jesmo, dajući u svojim djelima Bogu ono što je Božje, a nama ono što je naše. Nastojmo u svemu uvijek biti u istini, te ćemo na taj način malo držati do ovoga svijeta koji je sav laž i neistina, pa upravo jer je takav, nije trajan.
Jedanput sam se pitala iz kojeg razloga Bog toliko voli krepost poniznosti, i iznenada mi padne na um, bez ikakvog mog razmišljanja, da je to stoga što je Bog najviša Istina, te da je poniznost život u istini. A velika i nepobitna je istina , da sami po sebi nemamo nikakva dobra, već samo bijedu i ništavilo.
Tko to ne razumije živi u laži. A tko to više shvati, više se sviđa najvišoj Istini, jer u njoj hodi. Neka se Bog udostoji udijeliti nam milost da nikada ne odstupimo od ove spoznaje samih sebe.



Iz Govora svetoga Cezarija iz Ariesa, biskupa

Tko svjedoči istinu, Kristov je mučenik

Kad god slavimo svetkovine mučenika, draga braćo, moramo misliti da se borimo pod vodstvom samog kralja pod kojim su i oni zaslužili da se bore ili pobjeđuju: mi moramo znati da smo spašeni istim krštenjem, kojim su i oni bili spašeni; da smo tim istim krštenjem nahranjeni ili ojačani, što su i oni dostojno primili;da na čelu nosimo znak samog Vladara čiji su znaktakođer radosno nosili.
Stoga, kad god želimo proslaviti rođendane svetih mučenika, trebaju prepoznati u nama neke od svojih vrlina kako bi izmoliti božansku milost za nas. Svaka duša voli ono što joj je slično..
Dakle, ako je slično povezano sa sličnim, različito ne može apsolutno ostati zajedno Evo jedan detalj svetac, čiju svetkovinu čeznemo proslaviti s radošću, bio je trijezan: kako mu se mogao pridružiti pijanac? Kakvo zajedništvo mou imati ponizni s ponosnima, dobroćudni sa zavidnicima, velikodušni sa škrtima, krotki sa razdražljivima? (usp. 2 Kor 6,14) Blaženi mučenik svakako je bio nevin: kako se preljubnik može družiti s njim? A kad su, draga braćo, slavni mučenici svoje imanje predali siromašnima, kako bi oni koji plijene strance bili prijatelji? Sveti mučenici također su pokušavali voljeti svoje neprijatelje: kako su oni koji ponekad čak i ne žele uzvratiti ljubavlju mogli dijeliti s njima?
Dakle, ne budimo lijeni, draga braćo, u oponašanju svetih mučenika koliko možemo, kako bismo bili oslobođeni grijeha zbog njihovih zasluga i njihovih riječi..
Ali netko će reći: A tko je takav da bi mogao oponašati svete mučenike? Iako ne u svemu, ali u mnogim stvarima možemo im i moramo pomoći uz Božju pomoć.
Ne podnosiš plamen? Možeš izbjeći požudu. Ne možeš podnijeti čavao koji te ubada? Preziri pohlepu koja te tjera na nepravdu i na bezbožnu zaradu. Jer ako vas osvoje užici, kako vas neće slomiti najteža iskušenja? Mir ima i svojih mučenika. Zapravo, nadvladati bijes, odbiti zavist kao zmijski otrov, krotiti ponos, ukloniti mržnju iz srca, obuzdavanje od suvišne proždrljivosti, ne opijanje, sve je to dio mučeništva. I kad god ili gdje god vidite da trebate raditi za pravednu stvar, ako joj svjedočite, bit ćete mučenik.
A budući da je Krist pravednost i istina, gdje god se radi o pravednosti ili istini ili čistoći, a vi ih branite svom snagom, dobit ćete nagradu mučenika. A pošto je riječ mučenik sa latinskog prevedena kao “svjedok” koji će svjedočiti istinu, bez sumnje će biti Kristov mučenik, koji je istina.


Časoslov, služba čitanja 07. VAZ. – Sv. Kristofor Magallanes, prezbiter i drugovi mučenici

Iz knjižice Nasljeduj Krista, Tome Kempenca

Istina Gospodnja ostaje dovijeka

Neka zagrme nada mnom sudovi tvoji, Gospode; i strahom i trepetom potresi sve kosti moje, i neka se veoma prepadne duša moja!
Stojim zapanjen i razmišljam; jer ni nebesa nisu čista pred tobom.
Ako si na anđelima otkrio zloću i nisi ih štedio, što će biti sa mnom?
Zvijezde su pale s nebesa, pa u što ću se ja pouzdati? Oni, čija su djela izgledala hvale vrijedna, pali su sasvim nisko; i one, koji su se hranili kruhom anđeoskim, vidio sam gdje se vesele svinjskim mahunama. Nema dakle nikakve svetosti, ako ti, Gospode, povučeš svoju ruku. Ne koristi nikakva mudrost, ako ti prestaneš upravljati. Ne koristi nikakva hrabrost, ako ti prestaneš čuvati. Čim smo ostavljeni, utapljamo se i ginemo; a čim nas pohodiš, uspravljamo se i oživimo. Nestalni smo doduše, ali nas ti učvršćuješ; mlitavi smo, ali nas ti oduševljavaš. Dubina sudova tvojih nada mnom progutala je svu taštu slavu.
Što je svako tijelo pred licem tvojim? Zar bi se glina proti lončaru mogla uznositi?
Kako se može uzdizati hvalisavošću onaj, čije je srce istinski podložno Bogu?
Čitav svijet neće naduti onoga, koga je sebi podložila istina, niti će ičija hvala uzdrmati onoga, koji je svu svoju nadu utvrdio u Bogu.
Jer eto i svi oni, koji hvale, svi skupa nisu ništa; nestat će ih skupa sa zvukom riječi: Istina pak Gospodnja ostaje u vijeke!


Časoslov, služba čitanja XXII. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK

Iz Poslanice Korinćanima svetoga Klementa I., pape
Pogl. 30, 3 – 4; 34, 2 – 35, 5: Funk 1, 99, 103 – 105

Idimo putem istine

U poniznosti budimo složni, budimo umjereni i daleko od svakog mrmljanja i svake kritike; očitujmo svoju pravednost djelima a ne riječima. Rečeno je: Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
Valja, dakle, da smo revni za svako dobro djelo. Bog nam naime sve pruža. On nam je prorekao: Evo Gospodina gdje dolazi, i pred njim plaća njegova da svakome dade prema djelu njegovu. On nas potiče da svim svojim srcem u njega vjerujemo, da bez kolebanja i ustručavanja budemo spremni za svako dobro djelo.
Naša je slava i naše pouzdanje u njemu; budimo podložni njegovoj volji i promatrajmo pomno svekoliko mnoštvo anđela kako pred njim stoje i vrše njegovu volju. Pismo veli: Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim i klicahu: Svet, svet, svet Gospodin Sabaot, sve je stvorenje puno slave njegove.
I mi, dakle, jednim srcem, jednim zanosom, složno u jedno združeni neumorno mu kličimo jednim ustima da bismo postali dionici njegovih velebnih i divnih obećanja. On je, naime, rekao: Oko nije vidjelo niti je uho čulo niti je u srce čovječje ušlo što je Bog pripravio onima koji ga iščekuju.
Kako li su, ljubljeni, blaženi i čudesni darovi Božji! Život u besmrtnosti, sjaj u pravednosti, istina u slobodi, vjera u pouzdanju, sudržljivost u čistoći — i sve je to sada na domet našem umu. Koji su, dakle, darovi što su pripravljeni onima koji ga iščekuju? Presveti Stvoritelj i Otac vječni jedini zna njihov broj i njihovu ljepotu.
Svim marom, dakle, nastojmo da budemo u broju onih koji ga iščekuju kako bismo imali udjela u obećanim darovima. A kako će se to postići? Ako naša duša vjerom prione uz Boga, ako budemo tražili što se njemu sviđa, što je njemu milo, vršeći ono što se sviđa njegovoj svetoj volji, idući putem istine i odbacujući svaku nepravdu.


Časoslov, služba čitanja XXX. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA

Iz Govora svetog Augustina, biskupa
(Govor 185: PL 38, 997 – 999)

Istina je nikla iz zemlje, pravda je gledala s nebesa

Čovječe, probudi se! Za te je Bog postao čovjekom. Digni se, pospanče, i ustani od mrtvih i Krist će te prosvijetliti. Za tebe je, velim, Bog postao čovjekom.
Ti bi zauvijek umro da se nije on rodio u vremenu. Nikada se ti ne bi oslobodio od tijela grijeha da on nije na se uzeo sličnost tijela grijeha. Svladala bi te trajna bijeda da nije bilo njegova milosrđa. Ne bi ti oživio da se on nije tvojoj smrti prilagodio. Propao bi ti da ti on nije pritekao u pomoć, poginuo bi da nije došao. Veselo slavimo dolazak našega spasenja i otkupljenja. Slavimo svečani dan kad je veliki i vječni Dan iz velikoga i vječnog dana došao u ovaj naš kratki vremeniti dan.
On nam je postao pravda i posvećenje i otkupljenje. Ta pisano je: Tko se hvali, neka se hvali u Gospodinu. Istina je, dakle, nikla iz zemlje: Krist je rođen od Djevice, a za sebe je ustvrdio: Ja sam istina. Pravda je pogledala s nebesa: Čovjek koji vjeruje u Krista koji je danas rođen, nije opravdan od samoga sebe, nego od Boga. Istina je nikla iz zemlje, jer je Riječ postala tijelom, a pravda je pogledala s nebesa, jer svaki dobar dar i savršen poklon dolazi odozgor.
Istina je nikla iz zemlje, tijelo uzeto od Marije. A pravda je pogledala s nebesa, jer čovjek ne može primiti ništa ako mu nije dano s nebesa.
Po vjeri opravdani budimo u miru s Bogom, jer su se zagrlili pravda i mir. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu: jer je Istina nikla iz zemlje. Po njemu imamo pristup k ovoj milosti u kojoj se nalazimo, i ponosimo se nadajući se slavi Božjoj. Ne veli: našoj slavi, nego slavi Božjoj, jer pravda nije od nas izišla, nego je pogledala s nebesa. Dakle, tko se hvali, neka se ne hvali u sebi, nego u Gospodinu.
Zato su Gospodinu što ga je Djevica rodila pjevali hvalu anđeli: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir ljudima dobre volje.
Otkud mir na zemlji ako ne zato što je istina nikla iz zemlje, to jest Krist rođen od tijela? Naš je mir on sam koji je učinio od jednoga i drugog jedno: da budemo ljudi dobre volje, milo sjedinjeni u jedno jedinstvenom vezom.
Veselimo se, dakle, zbog ove milosti, da bude naša slava svjedočanstvo naše savjesti. Stoga se ne ponosimo u sebi, nego u Gospodinu. Ovdje se treba sjetiti da je rečeno: Moja slava i koji podiže glavu moju. Zar nam je mogla zasjati veća Božja milost nego što je učinio da njegov jedinorodeni Sin postane Sin čovječji i što je s druge strane učinio da Sin čovječji postane Sin Božji?
Ispitaj zaslugu, ispitaj uzrok, ispitaj pravdu, pa ćeš vidjeti da ćeš naći samo milost.


Časoslov, služba čitanja IV. TJEDAN DOŠAŠĆA – PETAK

Iz spisa Nicolasa Hermana - brata Lovre od uskrsnuća

Kako se Bogu moramo klanjati u duhu i istini

Kako se Bogu moramo u klanjati u duhu i istini?
Tri ću stvari reći o ovome pitanju:
1. Boga štovati u duhu i istini, to znači: štovati Ga onako kako se on mora štovati. Bog je duh - zato se mora štovati u duhu i istini. To opet znači: duh se naš Bogu klanja ponizno i istinito u dubini, u središtu duše gdje to može samo Bog zamijetiti.
Ove čine štovanja treba tako često ponavljati dok nam oni, najposlije, ne postanu drugom naravi. Po ovoj viežbi postaje naša duša jedno s Bogom.

2. Boga štovati u istini znači: uvidjeti tko je Bog i uvidjeti tko smo mi. Štovati Boga u istini znači doista, stvarno. u duhu spoznati da je Bog Onaj koji jest, naime: beskonačno savršen, beskonačno dostojan štovanja, beskonačno dalek od svakoga zla i ispunjen svim božanskim svojstvima. Može li biti čovjeka koji ima tako malo razuma da ne bi nastojao svim svojim snagama štovati i častiti tako velika Boga?

3. Boga štovati u istini znači također: priznati da smo mi posve različiti od Njega i da on želi učiniti da mu postanemo slični, ako mi to hoćemo.
Tko bi mogao biti tako nerazborit te se i za trenutak okrenuti od strahopočitanja, ljubavi, služenja i neprekidne molitve - što smo dužni Bogu?


Iz spisa Nicolasa Hermana - brata Lovre od Uskrsnuća: Treća zabilježba